Prikaz 1–24 od 81 rezultata
-
Antiklimaks
19,90KMTalentovani Slobodan Karl živi i piše antiklimaks. Petnaest godina jalovo pokušava da napiše „najbolji roman na svetu” kojim će prekoračiti samozadatu granicu i sebe nazvati piscem – čovekom koji živi isključivo od pisanja. Kao vodič vikend-putovanja, zanimljive ideje pretvara u slabašne završetke, a u odnosu sa ljudima – impozantne prve utiske u razočaranja. Slobodan je ubeđen da su mu za pretakanje talenta u uspeh potrebni materijalna sigurnost i vreme, koji u njegovom životu postoje kao međusobne isključivosti. Nesiguran, utehu nalazi u površnim odnosima. Kada mu se život dodatno iskomplikuje razvodom braka i stanjem u kom se nalazi njegov sin, Slobodan je spreman da uradi ono što jedino može – napiše još jedan prosečan roman koji nikom nije potreban, a njemu ponajmanje. Jedan slučajan susret sa Dušanom Jadrančićem, samozvanim trgovcem rizikom i čovekom naizgled nejasnih namera, iniciraće niz emotivnih i strukturnih promena u Slobodanu koje će ga dovesti na prag uspeha.
Prvih dvadesetak strana pročitajte ovdje.
-
Astragal
19,90KMKultni buntovnički roman i klasik francuske književnosti šezdesetih, „Astragalˮ vodi čitaoca u svijet ženskog zatvora, prostitucije, sitnog kriminala i života na marginama Pariza. Bježeći iz zatvora kako bi se domogla slobode, devetnaestogodišnja Ana lomi kost skočnog zgloba – astragalus. Međutim, uspijeva da se domogne najbližeg puta, gdje je sreće Žilijen, i sam sitni lopov, koji joj pomaže da se sakrije i oporavi. Zaljubljuju se jedno u drugo i čine sve što je u njihovoj moći kako bi ostali na slobodi. Anin život ispunjavaju sjećanja na zatvorske dane, strah od ponovnog zatvaranja i trenuci malih radosti, a stalno prisutni osjećaj iščekivanja tjera je da se zapita ima li razlike u životu na slobodi i u zatvoru. Očaravajuće i bezvremensko svjedočanstvo mladalačke pobune, ali i pravi „mali ljubavni romanˮ u kojem se ukrštaju jezik ulice, vrtoglavost ponovo dosegnute slobode i naglašena osjećajnost, „Astragalˮ je odmah po objavljivanju stekao status kultnog djela, a svoju autorku gotovo preko noći učinio slavnom.
***
Ženski Žene? Ona je svoja. Ima jedinstven, prefinjen, poetsko-detektivski izravan stil. Ova poetična pronicljivost – vješta i pročišćena – kola njenim narativom poput uske rijeke koja se lomi preko kamenja; tamna vena koja puca i ponovo se spaja. Albertina, sitna svetica neprilagođenih pisaca.
Peti Smit
-
Beba
17,60KMU malom poljskom mjestu nadomak Varšave, Stefanija Muter 1944. godine oduzima dvjema skrivenim Poljakinjama zeleni kaput, jedinu toplu stvar koja im je preostala, a potom njemačke okupatore obavještava o mjestu njihovog skrivanja, osuđujući tim činom nesrećnu majku i ćerku na smrt. Pola vijeka kasnije, Danuta Muter rađa fizički deformisanu i mentalno hendikepiranu ćerku Bebu, o kojoj mora danonoćno da brine i kojoj su jedina zanimacija njen kaleidoskopski pogled i izmišljena radio-emisija koja emituje glasove iz prošlosti. Posjeta radnica socijalne službe poremetiće ustaljeni ritam njihovih života te razdvojiti majku i ćerku, a Danutu će potaknuti na put tokom kojeg će, poput kakve moderne Demetre, lutati prestonicom, u haotičnom i bučnom vrtlogu zamršene istorije i sveprisutnog licemjerja. Priča o životu jedne porodice, uznemirujuća i kontroverzna, postaje priča o prošlosti i sadašnjosti jedne zemlje, a od čitalaca traži otvorenost i spremnost na jedno posve drugačije, direktno, glasno i bespoštedno pripovijedanje, poput neke izokrenute apsurdne bajke.
***
„Dobar debi u poljskoj književnosti nije neuobičajen. A kada se pojavi knjiga koja potrese izdavačko tržište i raspali umove čitalaca, kritičari sa nestrpljenjem iščekuju autorovo sljedeće djelo. Nakon čitanja druge knjige Silvije Hutnjik, mogu da odahnem. ʹBebaʹ je veoma uspješan roman, koji potvrđuje književno umijeće autorke.ˮ
Onet
-
Bratska pisma
14,00KMKnjiga objedinjuje pisma koja su razmjenjivali književnici Eri de Luka i Izet Sarajlić. Kroz njihovu prepisku, upotpunjenu memoarskim zabilješkama Erija de Luke, iščitavamo svjedočanstvo jednog prijateljstva. Književnost, rat, ljubav, smrt – sve su ovo teme kojih se ovi književnici dotiču u pismima koja spajaju ljepotu izraza, toplinu i dirljivost te potrebu da se na jedan poseban način osvjedoči istorija jednog prijateljstva, kultura dviju zemalja i iskrena radost čitanja i susreta.
***
Za Izeta Sarajlića pismo je bilo vrhunac književne forme, mjesto susreta. Bez susreta nema ni ljubavi, ni prijateljstva, stanja duha za koja je ovaj pjesnik često pominjao da su važni koliko kruh i voda. U XX vijeku, vijeku ratova i ubijanja, čovjekoljublje se čini kao bajka.
Na mjestu na kojem se ova dva pjesnika sreću zvijezde su se savršeno udesile. Život i djelo obojice prožeti su dubokim čovjekoljubljem. Ljubav i odanost nemaju cijenu. „Otkud ti takva elegancija u prijateljstvu?“, pitaće Izet Erija. Elegancija u prijateljstvu – kakva ljudska sintagma!
Biti Čovjek je počasno zvanje, reći će Izet u predgovoru svojoj zbirci Pisma. Prepiska između ove dvojice „majstora ljudskosti“ u ovom našem dobu samoće i vječite uznemirenosti djeluje ljekovito na cjelokupan mentalni i emotivni život čitaoca, jer iz svakog pisma izvire svjesna odluka da se voli Čovjeka, što je u krajnjoj instanci najdublja potreba i čežnja svakog živog bića – voljeti i biti voljen (u svijetu prolaznosti i stradanja).
Miroslav Gojković
-
Brodovi, bogovi i mali požari u rukama
14,00KMNagrada „Čučkova knjiga” za najbolju prvu knjigu objavljenu 2022. godine.
Majina poezija je iskrena i hrabra. Kakva drugačija može biti, kad iskrenost i hrabrost idu ruku pod ruku? Njeni stihovi nisu samo status na društvenim mrežama koji algoritam pojede za par dana, to nije statusna poezija, već ona izvorna, duboka, nad kojom se potrebno zamisliti. Zapravo, jedina koja se može pisati u svijetu stranosti, odvojenosti od sebe, drugih, od Boga, od istinske prirode. Kroz obične, svakodnevne slike provejavaju duboka, iskonska pitanja o sebi, smislu postojanja, Bogu, svijetu, čežnji, ljubavi i odsustvu svega pobrojanog. Pjesnikinja se ne igra riječima jer ne slaže puzzle, riječi u njenim pjesmama dobijaju svoju istinsku prirodu, u kojima je zapravo njihova draž, to su riječi koje možete osjetiti, na koži i pod kožom. Nigdje ovdje pjesme ne bježe u banalnost, ne odgađaju suštinu i ne nude zabludu. Nude jednu vrstu utjehe koja je meni nalik na toplo ćebe pod koje se sklupčate kad je okolo sve led, taj mali nukleus, ono istinsko sunce koje neki nazivaju „duša“, u koje se sklupčate kao fetus. To nisu promišljene pjesme, koje spajaju sladunjave metafore u nizove koji nas ne odvode nigdje do samo pred uobraženo divljenje pjesnikovom umijeću, one su same po sebi umjeće preživljavanja, život u svojoj iskonskoj veličini koja može imati mrak jedne ogoljene pustoši svemira taman toliko koliko može imati i majskog sunca u sebi. Ove pjesme to čine baš kako treba – udaraju direktno u glavu i stižu direktno do srca.
Stevo Grabovac o knjizi „Brodovi, bogovi i mali požari u rukama”
-
Četiri šakaša i na male
14,00KMAutor: Adnan Šehić
„Četiri šakaša i na male“ je zbirka priča posvećenih, kako se to često izlizano kaže, najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu. Ali nemojte da vas to zavara. Ovo nije samo priča o fudbalu. Ovo je priča o djetinjstvu, odrastanju, gubljenju iluzija, sjećanju i još mnogo čemu drugom. Fudbal je samo najmanji zajednički sadržilac koji spaja sve ove priče. Autor ove zbirke je Adnan Šehić, nastavnik, fudbaler, a od sada, bogami, i pisac.
Prvih 20 strana ove zbirke priča možete pročitati na ovom linku.
-
Čovjek vuk
17,60KMUŽI IZBOR ZA NAGRADU EVROPSKE UNIJE ZA KNJIŽEVNOST 2025.
U zabačenom selu Selvanto, na ivici šume, sjenke kriju mračne tajne, a šapat o Čovjeku vuku putuje od usta do usta. Kada nastupe nesreće i beživotna tijela krenu da se pojavljuju, strah i predanja počinju da se prepliću, ali iza mita krije se mnogo mračnija istina. Don Alirio, lokalni učitelj, prije nekoliko godina vidio je nešto što ga je zauvijek promijenilo. Dok se politička elita Selvanta upušta u igre odmjeravanja moći, a crkva skriva svoje grijehe, Alirija progoni sjećanje na strašnu noć kada je nestala jedanaestogodišnja Sabina Ordonjez. Šta se zaista krije u srcu Selvanta? Da li je Čovjek vuk čudovište – ili odraz najmračnijih istina ovog sela?
***
Mihaela Šumić u svom romanu precizno – kao rijetko ko – gotovo dirljivo i lijepo portretiše zlo u čovjeku. Ono ostavlja tragove, poigrava se razumom, uzima obličje mitološkog, hrani se strahovima i predrasudama, iskače pred čitaoca kao Čovjek vuk, spreman da u svakog od nas zarije svoje očnjake. Njen izmaštani Selvanto, u koji nastanjuje glavnog junaka Alirija i njegovu borbu sa zlom, možemo zamisliti kao neki daleki grad u Latinskoj Americi, ali to može biti i bilo koji naš grad gdje stvari funkcionišu slično; prikriveno nasilje, nerazriješene smrti, korumpirani političari i uplašeni ljudi prepušteni stihiji i „višim silama” u koje vjeruju usljed vlastite bespomoćnosti.
Tanja Stupar Trifunović
-
Crvena kuća na ostrvu
23,40KMCrvena kuća na ostrvu donosi nam nesvakidašnju priču o junakinji Šej, afroameričkoj profesorki udatoj za italijanskog biznismena Senu, koji na ostrvu Naratrani, malom fiktivnom prostoru u blizini velikog ostrva Madagaskar, odlučuje da izgradi raskošnu vilu koju naziva Crvena kuća i za čiju gospodaricu imenuje upravo Šej. Iako je Crvena kuća iz godine u godinu samo vila za odmor, Šej se upušta u odnose sa lokalnim ljudima i njihovom kulturom, a sa novim saznanjima o životu jednog izrabljenog naroda počinje svjesno da se pita kakva je njena uloga u široko rasprostranjenom siromaštvu i nesreći koju doživljavaju pravi stanovnici ostrva. Svako novo poglavlje otkriva nam sudbinu nekog novog junaka, dok istovremeno pratimo Šej, koja s porodicom dvadeset godina posjećuje Naratrani. Kako vrijeme prolazi, njena djeca odrastaju, njen brak se urušava pod teretom suštinske nepodudarnosti, a njeni odnosi s lokalcima, posebno s glavnom kućepaziteljkom Velikom Bertin, produbljuju se i otkrivaju mrežu snažnih i neraskidivih veza. Oslanjajući se na tradiciju građenja literarnih svjetova u romanima kao što su Kuća duhova Izabel Aljende i Amerikana Čimamande Ngozi Adiči, Andrea Li uvodi nas u prostor gdje se prepliću kulture, rase i klase i preispituje postkolonijalne teme te idealizovanje tropskog raja.
***
Li prikazuje ženu koja se suočava sa protivrječnostima koje joj život istovremeno i olakšavaju i otežavaju i koja pokušava da otkrije gdje pripada i gdje je njeno mjesto u svijetu.
The New York Times
Predivan narativ koji je možda samo Li mogla da konstruiše — ambiciozan pokušaj da se fikcija upotrijebi za istraživanje stvarnosti svijeta podijeljenog rasom i klasom.
The Washington Post
-
Đakomo Džojs
14,00KM„Đakomo Džojs”, za piščevog života neobjavljen rukopis, sačinjen od 50 poetskih fragmenata, nastajao je tokom Džojsovog boravka u Trstu, dok je završavao rad na „Portretu umjetnika u mladosti” te počinjao s radom na „Uliksu”. Pojedini fragmenti sa stranica ovog rukopisa, u nešto preobličenom vidu, našli su svoja mjesta i u drugim Džojsovim djelima. Ovo izdanje stiže nam u prevodu Vokija Ercega, upotpunjeno predgovorom, komentarima i detaljnim prevodiočevim dnevnikom.
***
„Đakomo Džojs” ispoveda ljubav prema jednoj od svojih učenica u odnosu na koju je najčešće inferioran: na skliskom tlu pripovesti, pripovedač sklon ironiji i sarkazmu, neprestano posrće (…) Međutim, što više (pro)čitavamo ovu naizgled unisonu „ljubavnu poemu, studiju o ljubavi”, erotsko pismo upućeno, ne nepoznatom, već pre tajanstvenom adresatu, voajeristička zagledanost u svoj predmet žudnje sve nam se više čini kao pogled usmeren prema ogledalu sopstvenog starenja i smrtnosti, kao susret sa svojim dvojnikom, sa odrazom svoga smrtnog lika iz ogledala – zaprepašćenost voajera koji, najednom, shvati da je i sam posmatran.
„Đakomo Džojs” sklupčao se u pukotinu jedva čujne distinkcije, između kriptičnosti i hermetičnosti; ovo delo mediteranskog nadahnuća, omaž Trstu – jer nijedno Džojsovo delo nije smešteno izvan Dablina – istovremeno je prigušeno nefikcijsko: stvarne ličnosti, kao što su uostalom i model(i) Džojsove učenice (kojima je predavao engleski jezik na Berlicovoj školi), susreću se sa književnim, intertekstualnim duhovima, kao i sa sablastima Džojsove sopstvene prošlosti. Čini se da sujeverni Džojs – činom pisanja – izvodi kakav magijski ritual da ne dozvoli tim senama da probiju na svetlo dana njegove sopstvene svesti (čak savesti): možda da zaključa sopstvene strahove u rukopis? Kao da je Džojs naslutio onu Nabokovljevu misao da proza autobiografske naravi mora da udvostruči oprez kako ne bi „uznemirila mrtve ili uvredila žive”.
Voki Erceg
-
Dalj
17,60KM„Ovom knjigom autor svom (a time i svakom drugom) djetinjstvu vraća dubinu, bogatstvo i svu složenost života koji buja, ’uprkos svemu’. Da, u njegovom romanu negdje daleko grmi topovska kanonada, zavijaju sirene za uzbunu, čuju se puščani hici, pronose se vojničke uniforme i tegle se puške na ramenima, ali to ne sprečava jedno djetinjstvo da buja i ushićeno živi, tragajući za ostrvcima radosti i uživanja, povijajući se pod naletima božanskih tajni: odrastanja, drugarstva, ljubavi… ’Plave vode mutnoga Dunava’ – formula je na kojoj funkcioniše ova proza, koja pulsira snagom svoje životnosti, kako preciznosti i jezgrovitosti izraza, tako i slikovitosti prizora i uzbudljivosti asocijacija.”
Mirko Demić
Prvih 20 strana romana možete pročitati na ovom linku.
-
Dijagnoza
19,90KMZbirku priča „Dijagnoza” odlikuju savremenost u izboru tema i postupaka, sposobnost da istinski iznenadi (pa i da šokira), te neustručavanje da se uhvati ukoštac sa raznolikim problemima socijalnih interakcija i života danas uopšte, koliko god ti problemi bili istaknuti ili prikriveni.
“Minimalističke, dijaloške i strogo stilski funkcionalne, ove priče kao da nastaju na temeljima najbolje američke tradicije pripovijedanja. I po tome se može vidjeti kako se jedan univerzalni jezik pričanja priče sjajno snašao na domaćem terenu. U ovim pričama ćemo se sigurno prepoznati i to neće biti uvijek ugodno, ali će biti ljekovito. Ova je dijagnoza točno pogođena, ali nije samo opis bolesti nego i vrlo učinkovit lijek”, rekao je o ovoj zbirci književnik Zoran Ferić.
Prvih 20 strana pročitajte ovdje.
-
Divlji gradovi
17,60KMKao moto ove knjige izabrana je misao Vernera Hercoga „Samo su gradovi uistinu divlji.“ U njoj se nalaze putopisi iz Njujorka, Gaze, Hong Konga, Šenžena, Šangaja, Minska, Čikaga, Bangkoka, Rake, Sitke i Istanbula. Ali ovo nisu klasični putopisi kojima je cilj da vas razonode i eventualno da vam prenesu neku novu informaciju. Ovo su putopisi koji treba da vam otkriju ne samo lice, već i naličje nekog grada, sve ono što turistički bedekeri obično izbjegavaju da spomenu, ovo su putopisi koji će da vam pokažu ono što ti gradovi često kriju i od samih sebe, a kamoli od turista. Ovo su putopisi koji s pravom nose naslov „Divlji gradovi“. Lazar Pašćanović, urednik i inicijator ove zbirke, sa svim autorima radio je duže vrijeme, slao im je putopise na dorađivanje, brusio ih, ohrabrivao i kritikovao kad je trebalo i na kraju dobio nesvakidašnji rezultat – jednu nevjerovatnu lutalačku zbirku tekstova koja predstavlja snimak planete u ovom trenutku sa svim svojim dobrim i lošim stranama.
-
Dodatak jelima
17,60KMGoran Dakić napisao je Dodatak jelima (slavonsko-krajiški kuvar) i to je vjerovatno najosobenija knjiga koju ćete u skorije vrijeme premetati u rukama. I mada joj naslov jasno i nedvosmisleno upućuje na to šta čitalac, svakom stranicom sve gladniji, može očekivati, ovo je ipak “priča” puna impresija, osjećanja i čulnih impulsa kakve, ruku na srce, ne nalazimo ni u jednom kuvaru. Da kažemo da je ovo veliki omaž iću i piću, bili bismo djelimično u krivu – ovo je i omaž ljudima, čulnosti, nostalgiji, sjećanju, pričanju i priči, uživanju. Da kažemo da je ovo sjajan priručnik koji valja imati u kuhinji, potpuno bismo promašili. Pisac ovih redova je literarizovao gurmanluk, a gurmanluk je ipak neodvojiv od malih stvari koje ga začinjavaju. I mada vas neki tekstovi mogu nadahnuti, ovo je ipak beskrajno dopadljiva knjiga o ljubavi prema hrani i umijeću uživanja. I tako je treba i čitati.
-
Drugi album
17,60KMNeva Valečić uspješna je i ostvarena ličnost, savremena žena s bezbroj lica i uloga, koja u svom životu-predstavi ima sve što joj je potrebno da bi bila srećna. Neva Valečić, junakinja-dvojnica, izgubljena je u svim prošlim i sadašnjim htijenjima pa svoje usamljenosti pokušava utomiti ležernim seksom, nemogućim vezama, žamorima i klupskim gužvama. I jedna i druga potražiće sebe u nizu nužnih, komičnih i bolnih odluka, uz koje će, svaka za sebe, preispitivati prirodu majčinstva, površnih međuljudskih odnosa i generacijskih biljega. Nada Kaurin Knežević nastavlja ironično i britko da se igra modernim pojmom sreće, ovaj put kroz dva do srži ženska iskustva – gubljenje identiteta i povratak sebi.
***
„Roman u kojemu se tako panično i grčevito traga za srećom koja je jedna od najopasnijih fatamorgana našega doba i izvor svake moguće sebičnosti i nesreće. Likovi ovdje kao da su uvjereni da imaju pravo na drugi život, drugi pokušaj, neki svoj paralelni život i album. Jetko, duhovito, istinito.”
Zoran Ferić
„Povratak u stvarnost, u tekst, u priču, redovito je sunovrat u dubinu vlastita ponora. Humor je ono što nas odatle spašava, autoričina iskrenost i prepoznatljivost tragikomičnih situacija. Ljubav je ono što spašava – iako je ona glavni ʼproblemʼ objema junakinjama, ujedno je i njihovo rješenje.”
Maja Klarić
-
Gavran i sve druge pesme
17,60KMZbirka Gavran i sve druge pesme Edgara Alana Poa stiže nam u prevodu Kolje Mićevića. Samim pjesmama prethodi prevodiočev osvrt na cijeli proces prevođenja poezije jedne od najvažnijih i najuticajnijih figura svjetske književnosti (Prevodiočeva filosofija kompozicije), kao i pregled odabranih crtica iz Poove biografije (Nekoliko ličnosti i scena iz Poovog života), koje su, bez sumnje, ostavile značajan trag i na njegovo pisanje. Izdanje je upotpunjeno i propratnim tekstom Vokija Ercega.
***
Po, koji je izvesno odmeravao sve reči koje je uvodio u svoju poemu – jer on je dobro znao da su sve te reči već upotrebljene bilo u engleskoj, bilo u američkoj poeziji, i da je njegova prilika u tome da tim rečima da jedan novi smisao, kako to i kaže Malarme u sonetu za njega – mora da je posebno razmišljao o toj ptici za koju se odlučio: raven, gavran. Razmišljao je o toj reči i posmatrao je sa svih strana, kao u ogledalu: nevar, a, ako je tako činio, zar je mogao ne primetiti da ta ptica sa sobom, u sebi nosi već prvi deo kobnog refrena: never? Ovo otkriće svakako daje novi odgovor onima koji sumnjaju u to da li ptica uopšte može da govori: Poov raven, gavran govori onoliko koliko smo u stanju da ga čitamo!
Kolja Mićević
-
Gluvo doba
19,90KM„Gluvo doba” Ninoslava Mitrovića predstavlja zbirku priča strave i užasa koje su inspiraciju našle u srpskim narodnim predanjima i mitologiji. Zahvaljujući nesvakidašnjem talentu autora da krajnje slikovito izgradi atmosferu svijeta o kojem piše, čitalac lako biva izmješten u literarni prostor kojim se kreću drekavci, vampiri, more, vještice, navi, vodeni carevi i druga bića iz slovenske mitologije. To je svijet zaboravljenih zavjeta koji dolaze na naplatu, svijet varoši koje se s maglom pojavljuju nečistim danima, svijet sila koje iz zaborava i davnih priča svako malo zakorače s ove strane.
„Ove priče nedvosmisleno sadrže fantastiku, natprirodna bića u njima stvarna su na predmetno-prikazivačkom planu – nisu relativizovana nepouzdanim pripovedačima, alkoholom, groznicom, delirijumom, snom. Svet koji ’Gluvo doba’ opisuje svet je mračan, nesiguran, nepouzdan – svet u kome čim sunce zađe, nastupa vreme onostranih sila s kojima je velika muka izaći na kraj čak i onda kada se sve radi ’po propisu’.”
Dejan Ognjanović
„Pažljivo izgrađen i vrlo siguran stil, prožet etnologijom i tradicijom, ali najviše autentičnom emocijom, napisan starinskim ali ne i staromodnim jezikom, s lakoćom čitaoca uvlači u mračnu, jezivu atmosferu priča smještenih u svijet srpskog/balkanskog sela.”
Branislav Predojević
-
Guguto memeto
14,00KMNAGRADA „MALENI CVET“ ZA NAJBOLJU KNJIGU ZA DJECU I MLADE 2023.
Knjiga koja nas vodi u Selo na rubu razuma, u svijet igre, smrtnosti i ljubavi. Nesvakidašnje dirljiv podsjetnik na istinsku moć riječi i priča.
***
„Osvedočeno dobri mladi pripovedač, Stefan Tićmi, pred čitaoce donosi novu uzbudljivu prozu – novelu Guguto memeto, pripovest temeljenu na iskustvima najbolje domaće fantastičke literature. Ovo delo otvara neke od ključnih tema u čovekovom odnosu prema svetu nejasnih sila i verovanja, provocira zapitanost nad igrom uzroka i posledice, budi ontološku jezu. Suptilnim unošenjem etnoloških elemenata u priču, autor gradi folklorno-mistični ambijent, ukidajući jasne granice između prostora stvarnosti i uobrazilje, između jednoličja svakodnevice i duha ritualnih praksi.”
Dejan Aleksić
„Jezik kojim se gleda i kazuje ovaj filmovani roman je sa one strane praktične trivijalnosti, emituje vesti iz nesvesti, aludira na rane traumatizme, uvodi u odgovornost zrelog doba, stvarnu ili imaginarnu, ali ostaje u lakoći igre: sve je tako prosto i sve je tako slutno i nedoslutno.”
Dr Zoran Antić, ESP
„Tićmi čitaocima daje jedino i sve što zaista poseduje: svoj svet mašte i priviđenja. Njegove bajkolike priče iz Sela na rubu razuma bolje oslikavaju način na koji živimo nego različite ʼstvarnostiʼ sveta koji nas okružuje. Razigranim jezikom vodi nas na put sa periferije racionalnog do epicentra smisla. Ovo nije priča na kakvu ste navikli, ovo je stotinak strana duga opomena.”
Radmila Petrović
-
Hadžiluk plemenitom snu (III izdanje)
17,60KM“U vremenu u kojem ljudi putuju ili neumjereno ili nikako, u oba slučaja bez sadržaja i bez literarnog traga o tome, putopisi Borisa Maksimovića pojavljuju se i osvajaju svojim urbanim šarmom, ali i onom finom melanholičnom notom o doživljenim i punom emocijom proživljenim iskustvima s putovanja. To su mladalačka, studentska putovanja, prepuna entuzijazma i naivnog očekivanja od novih iskustava. Maksimović uspijeva da, jezikom, ali i iskustvom lijepe putopisne književnosti, ukaže na činjenicu da postoji magična privlačnost putovanja, postoji kao ljudski poriv i potreba, ali i kao kulturološki čin koji u ovoj umjetnosti zauzima posebno mjesto.”
Saša Šmulja
Prvih 19 strana pročitajte ovdje.
Elektronsko izdanje na Novinarnici kupite ovdje.
-
Hartvorm
17,60KMPriče Pavla Aleksića su kratke, izbrušene i prepune neke tihe tuge. U njima kao da je vrijeme stalo, a likovi ostali da se snalaze u tom otuđenom svijetu bez budućnosti. Njegove priče govore o nemogućnosti da čovjek nađe mjesto za sebe, o nemogućnosti dva bića da ostvare komunikaciju, o nemogućnosti da ostanemo i još većoj nemogućnosti da se vratimo. One govore o Americi, o Srbiji i onom beskonačnom prostoru koji se stvara kad čovjek nije ni ovdje ni tamo.
Prvih 29 strana možete pročitati na ovom linku.
-
Herbarij svete smrti
17,60KMU svojoj prvoj proznoj knjizi, Mihaela Šumić vodi čitaoca na put od njujorških barova, boemskih kafana u predgrađu Buenos Ajresa i hotelskih soba u Rimu, preko Dubrovnika na prelazu iz 16. u 17. vijek, pa sve do primorskih gradića u Meksiku, u kojima je sadašnji trenutak neizostavno određen vremenom prije dolaska Evropljana. Svijet koji se otkriva u dvanaest priča ove pomno promišljene, mračne, ali krajnje dirljive i snažne zbirke, čiji su redovi ujedno i svjedočanstvo o moći i dalekosežnosti drevnih vjerovanja, jeste svijet ispunjen višegeneracijskim osvetama, neobjašnjivim događajima, isprepletenim vezama ljubavi, nasilja, smrti i slobode, svijet obilježen i nježnošću i surovošću.
REGIONALNA KNJIŽEVNA NAGRADA „ŠTEFICA CVEK”
Iz obrazloženja: Šumić vešto koristi različite književne obrasce, od postmodernističke naracije, preko magičnog realizma pod snažnim uticajem latinoameričke i španske proze, pa do trilera i misterije. Herbarij svete smrti sveža je, autentična i uzbudljiva zbirka priča kakva se retko sreće u regionu.
Borisav Matić
Prvih petnaest strana pročitajte ovdje.
-
Imenik Laure Carvalho
14,00KMMihaela Šumić spada u red onih književnica i književnika koji žele pobjeći iz zamke autorstva, ostavljajući time dodatni prostor slobode svojim junakinjama i junacima i njihovim glasovima. Njene junakinje su i te kako specifične i nije im bezrazložno ostavila pomenuti prostor; čak i sama Laura je ovdje, kao i autorka, neka vrsta posrednika, medijuma, tek prenosnik mnoštva ženskih glasova koji kroz nju konačno govore svoje prećutane priče. Tu je uredno posložena po abecednom redu historija ženskog svjedočenja svijeta koje je imaginarna Laura „prikupila” slušajući one koje niko nije htio čuti; marginalizovane, nesrećne, psihički oboljele, zlostavljane, zanemarene, žene izopštene iz društva, žrtvovane, zatvorene u institucije. Laura im posuđuje svoje uho, tijelo, najzad i svoju ljubav i potpunu predanost. Laura Carvalho je otjelotvorena mogućnost slušanja i saosjećanja koja se pojavljuje da svaku od njih sasluša i potom iščezne jer u stvarnom svijetu ona kao takva nije moguća. A „Imenik Laure Carvalho” je neobično sačinjena knjiga pjesama kojom Mihaela Šumić još jednom potvrđuje snagu svoje mašte i talenta.
Tanja Stupar Trifunović
-
Isusov sin
17,60KMZbirka priča Denisa Džonsona “Isusov sin”, koja se sad već svrstava u red modernih klasika američke književnosti, hronika je haotičnog i neobuzdanog svijeta zavisnika i izgubljenih duša, nasilnog i neuređenog pejzaža koji obuhvata sve ekstreme američke kulture. Ovo su priče o američkim odmetnicima i lutalicama, o halucinacijama i blaženstvu, o zavisnosti, neuspjehu i iskupljenju. Pisanje Denisa Džonsona je direktno i dinamično, nemilosrdno i iskreno, povremeno neuhvatljivog ritma, ali istovremeno poetično, uvjerljivo i autentično.
***
“Džonsonov univerzum jedan je od onih kojim upravljaju zavisnost, pakost, vjera i neizvjesnost. To je mjesto gdje pokušaji spasenja ostaju izrazito privremeni i gdje nepostojana narativna arhitektura istovremeno odražava i hrišćanske i patološke crte uma.”
The New York Times
“Možemo da čujemo Tvena u njegovoj gorkoj ironiji, Vitmena u njegovom erotskom ekscesu, zatim i Dašijela Hameta u teškim rečenicama koje uzvraća svom ranjenom svijetu. A iza svega ovoga osjećate nešto drugo: vizionarskog anđela, Keruaka ili, još bolje, Blejka, koji je vidio svog demona i žudio za Bogom i iskovao jezik da ih oboje zauzda.”
Newsday
-
Iza vrata
14,00KM„Ako ste formalista, preskočite i tekst i zbirku. A ukoliko ste barem jednom bili u srči do lakata (a ko nije?), ne ispuštajte ovo štivo iz ruku. Nosite ga sa sobom u wc, na put vozom, na pauzu, u park, pod noćno svjetlo, na pijacu. Kada vam se od hladnoće zgrče nožni prsti ili uhvati bol u dnu krsta, uzmite ga umjesto rakije ili vunenih čarapa. U trenucima kada ne prepoznate odraz u ogledalu i shvatite da ste umorni od trčanja, a u stvari stojite u mjestu, okrenite stranu broj 47, jer vidjećete – niste jedini kojima nedostaju mliječni zubi.ˮ
Bojana Đerić Petrović
Prvih 19 strana pročitajte ovdje.
-
Izvlačenje drače
17,60KMVođen umjetničkom idejom Josipa Pejakovića da riječ dâ ućutkanima i prećutanima, kao i velikom Andrićevom mudrošću da je najbolje pustiti čovjeka da priča slobodno, Goran Dakić u svojoj novoj knjizi pod naslovom Izvlačenje drače pomno sluša i umjetnički uobličava priče običnih ljudi, radnika i seljaka banjalučko-potkozarske regije. Knjiga je napisana kao „krajiški azbučnik”, to jest kao svojevrsni pojmovnik u kojem su, specifičnim jezikom, ispričane priče o životu ljudi iz ovih krajeva.
Saša Šmulja
Govor junaka u „Izvlačenju dračeˮ neodoljivo je jednostavan i prijemčiv – to je svakodnevni razgovorni jezik zasićen brojnim poštapalicama, uzrečicama, sitnim i krupnim psovkama, neartikulisanim spojevima vokala koje bi bilo beskrajno teško prevesti u okvire bilo kog drugog diskursa – ono što Dakićevim likovima daje čar i autentičnost, između ostalog ostaje upravo u tim progutanim i preskočenim glasovima, slogovima, ponekad i cijelim riječima – mnogo je toga što se treba reći, a malo je vremena.
Nina Govedar