Prikaz 49–72 od 81 rezultata
-
Ovo nije Majami
MEĐUNARODNA NAGRADA RIŠARD KAPUŠĆINJSKI 2024.
U vremenu nejasnih granica između istine i laži, haosa i reda, užasa i ravnodušnosti, organizovanog kriminala i države, pojavljuje se „Ovo nije Majamiˮ – knjiga koja ne donosi samo suve činjenice već i priče o ljudima. O žrtvama i zločincima, da, ali prije svega o običnim muškarcima i ženama koji se bore za opstanak. Smještajući radnju u Verakruz i njegovu okolinu, Fernanda Melčor donosi niz potresnih priča – zasnovanih na stvarnim događajima – koje meandriraju između reportaže i bogate, precizne autorkine imaginacije. Ove hronike, odnosno crónicas – žanr specifičan za latinoameričku književnost, koji spaja istraživačko novinarstvo, narativnu publicistiku i pripovijedanje – duboko zalaze u motive junaka, istražujući njihove želje i preispitujući okolnosti, te primoravajući nas da ih razumijemo – pa čak i da saosjećamo s njima – uprkos želji da ih odbacimo kao čudovišta. Fernanda Melčor još jednom kroz majstorsko pripovijedanje otkriva kako nasilje i šokantne vijesti koje pune naslovnice nisu ništa drugo do vrh ledenog brijega jednog društva na ivici haosa.
Fernanda Melčor ima moćan glas, a pod tim mislim nemilosrdan, razoran – glas nekoga ko piše s bijesom i ima vještinu da to iznese.
— SAMANTA ŠVEBLIN
Melčor priziva priče Flaneri O’Konor ili, iz nešto novijeg vremena, roman „Kratka povest sedam ubistavaˮ Marlona Džejmsa. Impresivno.
— DŽULIJAN LUKAS, NEW YORK TIMES
-
Paradajs
ŠIRI IZBOR ZA MEĐUNARODNU BUKER NAGRADU
Unutar luksuznog stambenog kompleksa Paradajs, dvojica neprilagođenih tinejdžera se krišom sastaju i provode vrijeme opijajući se, dijeleći mračne fantazije i kujući planove koji bi ih mogli odvesti ka ostvarenju snova. Franko Andrade, jedan od stanovnika u Paradajsu, usamljeni i gojazni mladić ovisan o pornografiji, opsesivno razmišlja o zavođenju komšinice Marijan, udate žene i majke dvoje djece. Polo, jedan od zaposlenih u kompleksu, sa druge strane, mašta o tome kako da napusti iscrpljujući posao i dom, u kojem živi sa majkom i rođakom Zorajdom. Franko i Polo, na prvi pogled, djeluju kao potpuno suprotstavljeni, ali povezuje ih njihovo stremljenje ka onome što misle da zaslužuju, a što im je uskraćeno. Suočeni s tom spoznajom, oni kuju plan koji počinje kao bezumna šala, ali prelazi u jednu duboko mračnu opsesiju koja izmiče kontroli.
***
Melčor pokazuje kako nasilje i mizoginija dotiču sve slojeve društva, čak i zajednice za koje se smatra da su zaštićene kapijama, čuvarima i novcem.
Harvard Review
U „Paradajsuˮ, kao i u prethodnom romanu, autorka nudi portret bolesnog društva naviknutog na sopstvenu okrutnost i koristi dugačke pasuse i gipke rečenice, uvijek u ritmu živog govora… U svijetu Fernande Melčor nema otpora nasilju. Sve što romanopisac može ponuditi, kao da predlaže, jeste da dugo i bespoštedno posmatra pakao koji smo stvorili.
New Yorker
-
Penelopina disciplina
Penelope Spada je bivša javna tužiteljka, koja se izdvajala upornošću, inteligencijom i hrabrošću, a zatim je misteriozna nesreća dramatično okončala njenu karijeru. Jednog dana dolazi joj muškarac koji od nje traži da preuzme slučaj ubistva njegove žene. Đulijana Baldi jedne večeri nije se vratila kući, a njeno tijelo pronađeno je sljedećeg dana na periferiji grada. Istraga nije dala nikakve rezultate, predmet je arhiviran, ali mužu je na teret stavljena sumnja da je počinilac zapravo on. Penelope, nakon prvobitnog odbijanja, ipak prihvata da se pozabavi slučajem, i to na insistiranje jednog starog prijatelja, novinara crne hronike koji je cijelu priču pratio od samog početka. Tako počinje uzbudljiva istraga koja vijuga nepoznatim ulicama Milana i koja će na vidjelo iznijeti brojne samo naizgled zakopane tajne.
***
„Đanriko Karofiljo stvara žensku figuru sa epskim crtama. Žena puna ljutnje i bolne ljudskosti. Lik koji ostaje u našim srcima i nakon zadnje stranice i neočekivanog kraja.”
„Stilski tečan i jasan, roman koji se može pročitati u dahu!”
-
Petodinarke
Ova knjiga zaslužuje pažnju i pozitivne kritike prije svega zato što predstavlja jedan snažno angažovan antiratni podsjetnik na izbjegličku muku, na zaboravljenu sirotinjsku kolonu, na nevolju od koje je, čini se, i Bog digao ruke. Bez imalo uljepšavanja i idealizacije, često svojstvenih književnosti posvećenoj djeci, naturalističkim rafinmanom reklo bi se, Dakić bilježi i književno oblikuje svoja sjećanja. Knjigu „Petodinarkeˮ odlikuju pripovjedačko višeglasje i vješto organizovan autoreferencijalan tekst. U njoj se dodiruju i prepliću različite sudbine, priče i ispovijesti. Teku doslovno iz nekoliko rukavaca, kao prema Dunavu, i slivaju prema Željku Niševiću i njegovoj životnoj priči, njegovom diskretnom herojstvu. Teku poput pojedinačnih izbjegličkih sudbina koje su se slile u neizbrisivu kolonu magistralnog puta novije istorije.
Saša Šmulja
Prvih 30 strana romana možete pročitati ovdje.
Elektronsko izdanje na Novinarnici kupite ovdje.
-
Poklon-bon
Knjiga je uvijek sjajan izbor kada želite nekome nešto pokloniti. Ali ako niste sigurni koji naslov odabrati, onda su poklon-bonovi sjajno rješenje. Poklonite nekome pažnju, ali i mogućnost da izabere možda baš svoju sljedeću omiljenu knjigu. Nije mala stvar, zar ne! Bonovi dolaze u digitalnoj i štampanoj verziji, u vrijednosti od 30, 50 i 100 KM i idealan su poklon za radne kolege, poznanike, #secretsanta događaje ili prijatelje koji su pročitali toliko knjiga da više ne pratite šta od knjiga imaju, a šta ne. Poklonite nekom pažnju, poklonite knjige vrijedne pažnje!
Kako iskoristiti kupon?
Kupon koji ste dobili možete iskoristiti na sljedeće načine:
- Prilikom kupovine na našem sajtu imprimatur.ba, nakon što željene knjige dodate u korpu, u polje „Kupon za popust“ unesite serijski broj kupona!
- Pošaljite nam mejl na izdavastvo@gmail.com ili poruku preko društvenih mreža. Potrebno je samo da nam pošaljete sliku sa serijskim brojem kupona i spisak knjiga koje želite da vam pošaljemo!
Napomena:
Jedan poklon-bon se može iskoristiti samo prilikom jedne kupovine.
Pri kupovini se mora iskoristiti cijeli iznos poklon-kartice.
Poklon-bon se ne može mijenjati za novac. -
Pokušaji obeshrabrenja (da se preda pisanju)
“Pokušaji obeshrabrenja (da se preda pisanju)” je knjiga-esej u kojoj Eri de Luka odgovara na pismo jednog mladog pisca koji mu se obratio sa molbom da dobije par savjeta kako da bude što bolji u svom budućem poslu. Iako obimom kratka, ova knjiga na lijep način objedinjuje osnovne karakteristike Erijevog pripovijedanja: zgusnutost, odgovorno korištenje riječi, opsesiju starohebrejskim tekstovima i prevođenjem, nepovjerenje prema glavnim književnim tokovima…
“Ovo pismo ne ukazuje na pravac i ne pribavlja opremu. Ovo je samo pokušaj obeshrabrenja da se predaš pisanju. Može biti smrtonosno pražnjenje za nesigurnog ili ćorak za tvrdoglavog. I ako te obeshrabri bar malo, izvinjavam se što nisam mogao odvratiti više.”
Prvih 25 strana knjige pročitajte na ovom linku.
-
Pomes Penyeach
Naslov zbirke „Pomes Penyeach” – treba čitati kao pomes penič – oponaša taj užurban govor trgovaca, ali ne treba zaboraviti, napominje francuski prevodilac Žak Borel, i „da su sve pijace ovog sveta pune slovnih grešaka”! S rečju „poems” Džojs je izveo anagramsku igru, brz ali efektan trik, pretvorivši pesme u „pomes” (starofrancuska reč za jabuke), a dve reči „penny each”, približavajući ih ali i izbacujući slovo – n – pretvorio je u jednu, čime je otvorio prostor i uveo čitaoca da sam domaštava, pa i da po svojoj volji načini naslov:
Poems penny each: pesme svaka za peni; pomes penny each: jabuke svaka za peni; poems pain each: pesme bol svaka; poems pen-is ache ili poems penis each itd.
Da bi se čitalac na neposredan način približio pesnikovoj nameri, treba zamisliti da je Džojs ovu knjigu tretirao kao zbirku od dvanaest pesama (zbirka se prodavala po ceni jednog šilinga, dvanaest penija, odnosno dvanaest franaka) i da je trinaesta pesma (u originalu „Tilly”) – trgovački pride, gratis na ukupnu ponuđenu (ili prodatu količinu), prema običaju irskih mlekadžija da mušterijama dospu dodatnu količinu mleka u posudu (irski: „tuilleadh”), običaj sličan engleskim pekarima da u tuce („baker‘s dozen”), koji se sastoji od dvanaest vekni, kao dodatak po pravilu dodaju trinaestu.
Voki Erceg
-
Poslije zabave
NIN-OVA NAGRADA ZA NAJBOLJI ROMAN GODINE 2023.
NAGRADA „VLADAN DESNICA” ZA NAJBOLJI ROMAN 2023.
UŽI IZBOR ZA NAGRADU „MOMO KAPOR”
Roman o ocu, roman o zločinu, roman o porodici, roman o prijateljstvu, roman o odrastanju, totalni roman! S temom dvojništva, velikom kakva jeste u našoj književnosti, kakvu čitamo kod Danila Kiša uostalom, pisac uokviruje tematski različite segmente koji ovu knjigu čine presjekom jednog života. Tako osvijetljene momentume uokviruje dvojništvo oca i sina, figura prvog pisca i onog koji nasljeđuje – dar, spisateljsku osjetljivost i zaostavštinu, naređenje da se nepravdama suprotstavlja otvorenim srcem i jednom pisaćom mašinom. Poslije zabave, mada kompoziciono osmišljen u pet dijelova, počinje jednom rečenicom, jednim motom, neizostavnim i suštinskim citatom koji daje kolor i uspostavlja ton cijelom narativu: „I onda počinje oluja govana“. Tako je jednom rekao Roberto Bolanjo i bespovratno osvijetlio pravac drugom piscu. A oluja Steve Grabovca velika je i strašna u pokušaju da se dekonstruiše sjećanje, niz uspomena (ili privida) koje, napokon prizvane, spasavaju i istovremeno ogoljuju svijest do njene nemoćnosti.
I u ovom romanu čitalac će prepoznati sve ono što Stevu Grabovca čini jedinstvenim regionalnim piscem – jednostavni a veliki lirizam, beskrajno srce, misaona širina da se svaka stvar osvijetli prije no što se osudi, nesposobnost da se čovjek zarobi u malodušnost i uskogrudost ratnih i postratnih narativa. Stevo Grabovac je još jednom uspio izgovoriti sve naše tuge, misaone ćorsokake, ljubavi i usamljenosti, s onakvom iskrenošću i nepretencioznošću, s onakvom lakoćom izraza koju je lakše osjetiti negoli objasniti.
-
Pre poplave
Ana Bolava romanom „Pre poplave” zaključuje slobodno uvezanu trilogiju o sudbinama nesvakidašnjih junaka u malom češkom mjestu Rečovicama. Hanu Strnadovu, junakinju koju smo upoznali u prethodnom romanu, više privlači podvodni svijet nego međuljudski odnosi u gradu, a njenu vilu na obali rijeke posjećuje nepoznati gost koji, po svemu sudeći, ne pripada zemaljskom svijetu. Doktorka Ratka Borski stiže vozom u Rečovice kako bi posjetila svoju pacijentkinju i na sopstvenoj koži osjeća sudar pomalo naivne i idilične predstave o životu u malom gradu sa surovom stvarnošću. Anonimna pisma stižu u pilanu porodice Vavra i dani počinju da imaju ukus pokvarene ribe. Ana Bolava ovaj roman, u kojem oživljava mitove o vodenim bićima, posvećuje rijekama i svim njenim stvorenjima. Značaj rijeke sada je dostigao vrhunac i upravo ona igra jednu od centralnih uloga u rješavanju zakomplikovanih sudbina junaka. Rijeka živi svojim životom. Poslije duge suše, nivo vode neočekivano raste i vraća stanovnicima ono što su u nju neljubazno bacili tokom godine. Donosi li nadolazeća poplava samo razaranje ili će junaci Ane Bolave sveprisutni miris pokvarene ribe zamijeniti makar i nagovještajem srećnog kraja?
-
Prije kabura – mrak
„Prije kabura – mrak” u 24 kratke priče osvjetljava cijeli jedan spektar ljudskih naravi i sklonosti: to su ćutljivi pravednici, plemeniti, beskičmenjaci, nasilnici, ravnodušni zlikovci, saborci, ljudi na posljednjoj granici zdravog razuma. U ovoj zbirci svaki nevoljni tik, trzaj kapka ili tijela o međuljudskim odnosima govori više od egzaltiranog dijaloga ili iznenađujućih obrta. I ma koliko im nedostajala velika djela prometejskih razmjera, Zaim, Hasan, Asim, Meho mesar, doktor Crnac ipak dobijaju prostor u kom sav ljudski duh uz mnogo humora oživljava u svakodnevnim, skoro trivijalnim potresima, u kojima su oni sami toliko realistično prikazani da se sa sigurnošću može tvrditi kako je njihovo i postojanje i djelanje ne toliko izmaštano koliko posvjedočeno. A lakoća jezika i izraza kojima se to posvjedočeno prenosi – pored zadržavanja čitalačke pažnje na najvažnijim, teško opažajućim detaljima – jeste najveća vrijednost takvih priča. Ipak, ne može i ne smije se zanemariti pritajena melanholija iza tog humora, neka vrsta razočarenja koje lebdi nad svakim optimističnim, obećavajućim početkom. Zato i postoji prije svačijeg kabura mrak, bio u pozadini ili ne, kojim niko ne uspijeva da manevriše stalno ili da mu se svaki put sakrije. Osjećajnost ove zbirke je u tami koja se nakratko – u pojedinim trenucima apsurda i smijeha – zaboravlja.
Marija Pejić
Prvih dvadesetak strana pročitajte ovdje.
-
Primjeri čojstva i junaštva
“Primjeri čojstva i junaštva“ su najbitnije djelo Marka Miljanova. To je zbirka kratkih priča pisana s prevashodnim ciljem da ostavi svjedočanstvo o djelima koja treba da služe za primjer budućim naraštajima. Ovo nije samo nabrajanje poduhvata koje su Crnogorci tog vremena sprovodili protiv turske vlasti s ciljem oslobođenja zemlje već isto tako i kolekcija priča o tome kako su i u mnogo težim vremenima od ovih ljudi bili sposobni za međunacionalno i međuvjersko poštovanje i praštanje. Poštovanje i poznavanje Drugog i drugačijeg za Marka Miljanova je bio imperativ i on je to svjedočio svojim djelima.
Prvih 20 strana možete da pročitate ovdje.
-
Pripovedač
OD DOBITNICE NAGRADE MAGNEZIJA LITERA ZA NAJBOLJE PROZNO DJELO
Mračna priča o porodičnim tajnama i legendama koje odbijaju da umru.
Braća Jahim i Vitek odrastaju u sumornom provincijskom mjestu, rastrzani između porodičnih trauma i legende o tajanstvenom biću skrivenom u dedinom vrtu u Bjestvinama koja će neraskidivo uvezati živote nekolicine prijatelja. Kada se, godinama kasnije, vrate u Bjestvine da se suoče s prošlošću, shvatiće da neke priče nikada ne prestaju – one rastu, hrane se strahovima i preuzimaju kontrolu. Ali šta ako odbiju da postanu dio priče koju im je namijenila sudbina? Šta ako se pobune protiv sopstvenog pripovjedača? U svom najambicioznijem romanu do sada, dobitnica nagrade „Magnezija literaˮ spaja mit i pripovjedačko poigravanje, gradeći atmosferu napetosti i nemira. „Pripovedačˮ je tajanstvena, mračna i zavodljiva slagalica o pripovijedanju i granicama stvarnog, hipnotišuće štivo koje će vas opsjedati dugo nakon posljednje stranice.
Bolava ovim romanom potvrđuje ono što je već pokazala u ranijim djelima: da je izuzetna pripovjedačica. Njen stil je bogat, gust i istovremeno prelijep, izaziva sva čula – kada piše o bolu, gotovo ga osjećamo; kada opisuje vazduh, možemo ga pomirisati. U svega nekoliko rečenica vraća nas u djetinjstvo, u ljetnje raspuste kada smo željno iščekivali šta nas čeka iza horizonta.
— HANA HRASTOVA
-
Privremena savršenstva
Gvido Gverijeri je dobrodušni, usamljeni i pomalo smotani advokat iz Barija kojem se nerijetko dešava da na sebe preuzme zadatke koji više odgovaraju jednom detektivu nego advokatu. U ovom romanu za pomoć mu se obraćaju roditelji jedne nestale djevojke. Manueli Feraro se izgubio svaki trag jedne nedjelje prije više od šest mjeseci. Karabinjeri su sproveli detaljnu istragu koja nije otkrila ništa konkretno, a javni tužilac se sprema da zatvori istragu. Očajni roditelji od Gverijerija traže samo da prođe kroz istražna dokumenta i vidi da li postoji nešto što je karabinjerima možda promaklo, neka slamka spasa, bilo šta što bi se moglo sugerisati javnom tužiocu kako ne bi zatvorio istragu te time i definitivno stavio tačka na njihove nade da će saznati šta se desilo s njihovom ćerkom. Polazeći od tih dokumenata on započinje sopstvenu istragu koja će ga odvesti mnogo dalje nego što je i sam očekivao.
Prvih 29 strana možete pročitati na ovom linku.
Roman je dostupan i u kompletu ITALIJANSKI NOAR.
-
Razumne sumnje
Od branioca Gvida Gverijerija traži se da se pozabavi žalbom Fabija Paoličelija, koji je osuđen na šesnaest godina zatvora nakon što ga je, dok se s porodicom vraćao s odmora provedenog u Crnoj Gori, zaustavila policija i u njegovom autu otkrila četrdeset kilograma kokaina. Uvjeravanja da droga nije njegova i da mu je sve podmetnuto nemaju efekta, tako da, pritisnut okolnostima, on priznaje krivicu kako bi njegova žena i dijete bili pušteni na slobodu. Na kraju mu jedina nada ostaje advokat Gvido Gverijeri, kojeg moli da preuzme njegovu odbranu u drugostepenom postupku. No, došavši u zatvor, Gverijeri u njemu prepoznaje batinaša iz neofašističkih odreda koji ga je pretukao u mladosti. Tek intervencija Paoličelijeve prelijepe supruge, dijelom Japanke, konačno poljulja Gverijerijevo opiranje. Rastrzan između etičke obaveze da pruži profesionalnu odbranu nekome ko je nije imao te vlastitih sjećanja i želje za osvetom, Gverijeri prihvata slučaj, nesvjestan na koliko će mu načina on izmijeniti život.
***
„Novi čitaoci, kao i oni koji se iznova vraćaju i uživaju u priči o inteligentnom, promišljenom i posvećenom advokatskom heroju ili u pravnom trileru umjerenog tempa, sigurno će uživati i u ovom romanu iz serije o advokatu Gverijeriju.”
Buklist
„Karofiljo piše britke romane s dozom ironije koji su, koliko pravni trileri, toliko i ljubavne priče i filozofski traktati.”
Njujorker
-
Rihtanje rebra
Nezaboravna priča o tijelu, strahu i slobodi – i junakinjama koje osjećaju težinu istorije na svojim plećima.
Roman u stihu „Rihtanje rebraˮ jezgrovit je prikaz sazrijevanja i ženskih pobuda u istorijskom trenutku koji im nije naklonjen. Slikovita ali dinamična narativna nit prati mladu Elu, koja je prinuđena da zajedno sa roditeljima, u kovitlacu još uvijek nepojmljivog rata, pronađe sklonište u ruralnoj sredini, gdje su dinamike moći drugačije od onih na koje je navikla. „Rihtanje rebraˮ istražuje jednu nasušnu mladalačku potrebu za eskapizmom, u društvu zaluđenom stegama, podjelama i ograničenjima. Bezmalo otvorena kritika mačizma, u najužem smislu, ovo je roman o ženskom tijelu i osvajanju slobode koja je moguća još jedino u unutrašnjem svijetu junakinje.
Brzo prođu dani kad glavna junakinja Ela fantazira na suncu; možda će je u izbeglištvu, surovosti i neizvesnosti od smrti i ludila spasiti jedino mesec koji joj muti mozak i muzika koja vlada njenim telom. Poema Tatjane Bijelić je generacijska epopeja o ženama, koje od majki nasleđuju samo brigu, strah i obavezu poslušnosti mužu. Kada se u njihove živote umeša rat, „rihtanje rebraˮ počinje da seva i probada kao fantomski bol. Potresna i sugestivna povest podseća da je svaki život jedan mali rat, a da svaki rat u sebi nosi dramu života koji želi da se odupre nestanku.
— VLADISLAVA GORDIĆ PETKOVIĆ
Tatjana Bijelić britkim i jedinstvenim poetskim izrazom postiže ono čemu svaka dobra književnost treba da teži: objelodanjuje ono neobično dok istovremeno oneobičava ono svakidašnje u ljudskom iskustvu. Jezik ove knjige je opipljiv, tjelesan, on dolazi do nas kroz svih pet čula, bez suvišne sentimentalnosti ili lirskih opštih mjesta koja često ograničavaju domaću poetiku. Bijelić još jednom dokazuje da je jedna od najoriginalnijih i najdragocjenijih pjesnikinja u regionu, a knjigom „Rihtanje rebraˮ otišla je korak dalje i pokazala da i te kako umije ispričati nezaboravnu priču.
— LANA BASTAŠIĆ
-
Riječ protiv
Knjiga „Riječ protiv” Erija de Luke zamišljena je kao svojevrsni esej o sudskom procesu kroz koji je autor morao da prođe jer se borio protiv izgradnje brze pruge Lion—Torino. Taj esej upotpunjen je razmišljanjima o slobodi govora i angažmanu jednog pisca u savremenom društvu.
„Ima takvih pisaca, a ima i takvih života, koji čitatelja i promatrača dovode pred zaključak da oni pišu to što žive, čak i ako ne pišu o onom što su doživjeli. Erri De Luca, recimo, nije pisac dominantnog autobiografskog diskursa. Ne bi to ni mogao biti, jer kad bi zbilja napisao ono što je doživio, ne bi to moglo biti uvjerljivo”, napisao je Miljenko Jergović o ovom piscu.
Prvih dvadesetak strana možete pročitati na ovom linku.
-
Savremene iranske pesnikinje
Priredila i prevela: Jelena Mandić
Pred vama je izbor iranskih pesnikinja najrazličitijih poetika i biografija. Od Forug Farohzad, koja je osim poezije ostavila iza sebe i jedno od neizostavnih filmskih remek-dela „Kuća je crna” i koja je svoje stihove ispisala na način da su oni subverzivni i danas, jer propituju i u „zapadnom” svetu još uvek dominantan patrijarhalni poredak i anonimne, nevidljive živote žena u takvom društvu, do savremenih pesnikinja poput Persis Karim, koja u svojoj poeziji pravi osvrte na aktuelne istorijske događaje, ispisujući tako ne samo impresije na kolektivna opšta mesta i bolne tačke (neuspela revolucija) već se bavi i ličnim, posve tragičnim istorijama i (auto)biografijama („Atefeino pogubljenje”). Ovo su snažni, neposredni, univerzalni ženski glasovi koji svedoče o borbi i poziciji žene u svetu i umetnosti, o ograničenjima i zamkama na koje svaka pobuna nailazi i načinima da se, pišući i obznanjujući svoj svet lepote i užasa, bude angažovanim i aktuelnim. Nadamo se da će ova antologija prokrčiti put za neka nova saznanja i tumačenja poezije i dati nam uvid u jedno bogato kulturno nasleđe, nažalost nedovoljno poznato ovdašnjim čitaocima.
Jelena Mandić
Prvih 20 strana možete pročitati na ovom linku.
-
Sezona uragana
Vještica je mrtva! Već na prvim stranicama romana „Sezona uragana”, čija je radnja smještena u La Matosu, fiktivni meksički gradić, saznajemo da je grupa djece u obližnjem kanalu otkrila leš u stanju raspada koji pripada osobi koju su svi znali kao Vješticu. Svako poglavlje romana, a ukupno ih je osam, usmjereno je na jedan od likova i njihov odnos s ubijenom Vješticom. Poglavlja su sastavljena iz jednog bloka teksta i napisana su upotrebom kolokvijalnog jezika koji uključuje i odlike meksičke usmene tradicije. Narativni stil za koji se autorka odlučila inspirisan je stilom Gabrijela Garsije Markesa u njegovom romanu „Patrijarhova jesen”. Fernanda Melčor je na ideju za pisanje ovog romana došla nakon što je pročitala izvještaj o ubistvu žene čije je tijelo otkriveno u kanalu u ruralnom dijelu Verakruza. Zločin je počinio muškarac koji je tvrdio da je ubio ženu jer je pokušala da ga opčini. „Sezona uragana” donosi nam nesvakidašnju ali virtuozno ispripovijedanu priču o brutalnosti, izopačenosti i nasilju.
MEĐUNARODNA KNJIŽEVNA NAGRADA 2019.
UŽI IZBOR ZA MEĐUNARODNU BUKER NAGRADU 2020.
UŽI IZBOR ZA MEĐUNARODNU KNJIŽEVNU NAGRADU U DABLINU 2021.
ŠIRI IZBOR ZA NACIONALNU KNJIŽEVNU NAGRADU ZA PREVODNU KNJIŽEVNOST 2020.Prvih 30 strana romana možete pročitati na ovom linku.
Roman je dostupan i u kompletu MEKSIČKI VRTLOG.
„Sezona uragana Fernande Melčor je toliko čudnovata, divlja i zloglasna da sam skoro propustio oštre kritike ugrađene u samu priču. Mješavina droge, seksa, mitologije, očaja malog grada, siromaštva i sujevjerja, ovaj roman širi se poput kakve gljivice iz mračnog centra literarnog prostora gdje se susreću kriminalistička fikcija i horor. Melčor je vještica, a ovaj roman je moćna čarolija.”
Gabino Iglesias, NPR
„Sezona uragana donosi osudu nasilja — posebno seksualnog nasilja — prikazujući ga tako nepokolebljivo, u scenama i jeziku, što čini da Truman Kapote i Kormak Makarti izgledaju pitomo. Ovo je roman koji, poput olova, tone na dno duše i tu ostaje.”
Los Angeles Review of Books
„Debitantski roman Fernande Melčor na engleskom jeziku svojevrsni je bijesni vrtlog glasova koji se kovitlaju oko ubistva u provincijskom meksičkom gradiću. Snažan, mahnit, nasilan i beskompromisan, autorkin prikaz grada koji gleda na sopstveno uništenje zapravo je bure baruta koje se zapali na prvoj stranici i održava intenzivnu, eksplozivnu vrelinu sve do svoje posljednje rečenice.”
Publishers Weekly
„Sezona uragana je intenzivno i hipnotičko književno iskustvo, gdje fizičko nasilje i neprijateljstvo pejzaža čine mikrokosmos bespomoćnosti. Narativna zrelost Fernande Melčor je moćna: knjiga koja vas potrese.”
Mariana Enríquez
-
Sivac i ja
Lirski roman Sivac i ja španskog nobelovca Huana Ramona Himenesa je gotovo nestvarno slikovit portret života u jednom nama prostorno možda udaljenom, ali po osjećajnosti i te kako bliskom andaluzijskom mjestašcetu Mogeru. Fragmentima ove priče o pjesniku i njegovom sitnom i mekanom magarcu Sivcu, autor nas vodi na lirsko putovanje kroz uličice i trgove Mogera, upoznajući nas sa dječjim igrama, živopisnim stanovnicima i njihovim sudbinama, osunčanim andaluzijskim popodnevima. Našavši u svom Sivcu najvjernijeg saputnika i povjerenika, pjesnik nam, kroz priče koje njemu povjerava, niže ispovijesti o malim životnim radostima, najdubljim strahovima, najčistijim ljepotama i pokušajima da se razumiju i život i smrt. Svakim novim fragmentom, prijateljstvo pjesnika i njegovog nježnog magarenceta samo se produbljuje i otvara sve više mjesta i za svakog čitaoca koji se odluči na ovu lirsku avanturu, oivičenu ljubičastim smokvama i lagašnim bijelim leptirima na žutim ljiljanima.
Prvih 20 strana pročitajte ovdje.
-
Skice za plovidbu
Autor: Nikola Popović
„Priče iz voza su mimo vremena, prostora i putovanja, lebde uvis dok uho neznanca sluša, kao što čun nose talasi dok na njemu, puštajući koren, raste hlebno drvo. Ceo je svet, naposletku, u orahovoj ljusci, a tebi, kao i meni, kako kažu na Levantu – zapisano je da putuješ, treba samo da korakneš na palubu i kažeš „Zovite me Išmael”, samo što ćeš ti kazati svoje kratko, dvosložno ime, koje znači: čovek, napravljen od zemlje. To što ti pišem u različitim vremenima, sadašnjem i nekom pređašnjem, to nije zbog neujednačenosti pisanja samog, već zato što zapisujem u navratima. Pisanje o putovanju najpodložnije je trošnosti uspomena, pa su se i portreti, lica i izgovorene reči zagubili u rukavcima sećanja, koje je sada izbrisalo neravnine i senke.ˮ
Nikola Popović
Prvih 20 strana možete pročitati ovdje.
-
Spam
Prevodiocu i glavnom junaku ovog romana u jednom trenutku počinju da stižu šifrovane poruke. Suočen sa nevidljivom opasnošću, protagonista kreće u lov na uljeza skrivenog u lavirintima teksta. Tvrdoglavo riješen da bude jedini arhitekta sopstvenih izbora, biva uvučen u apsurdno, jednosmjerno putovanje na kome su putokazi proizvoljni, stanice mračne i puste, raskršća beskorisna, a svaki sudbonosni korak neizbežna posljedica prethodnog.
Prvih 20 strana romana pročitajte na ovom linku.
-
Srce zapušteno kao malinjak
Polja suncokreta, sigurnost ličnog prostora, slonovi o kojima se ne priča, istorija pretraživača i tegle džema koje niko ne jede – zbirka pjesama „Srce zapušteno kao malinjak” ispunjena je tugom i ljepotom koje se iščitavaju iz svakodnevnih rituala. Već od prve strane ove knjige, čitalac se poziva u lirski svijet u kojem se lično i intimno prepliću sa opštim i univerzalnim, svijet koji se gotovo uvijek lagano njiše tamo negdje između utješnosti i melanholije. Poezija Emine Elezović ne bježi od nježnosti i jezičke svedenosti, ona svim silama teži ogoljenju i razotkrivanju koje prethodi razumijevanju sebe i svega oko sebe. Svijetu kojem surovost nije strana potrebna je upravo poezija koja svjedoči o ljepoti koja se, uprkos svemu, nastanjuje na mjestima tuge.
-
Stojadin i druge priče
„Stojadin i druge pričeˮ je kolekcija kratkih, nekad bizarnih, a nekad krajnje toplih priča smještenih većinom u Gornji Vakuf. To je zbirka koja kao malo koja druga predstavlja beskrajni kolorit jedne naizgled sasvim obične sredine koja se slučajnom prolazniku može učiniti kao svaka druga, ali koja, viđena očima njenih stanovnika, poprima gotovo mitske dimenzije. U ovoj zbirci upoznaćemo psa Šarkija, koji ima supermoć da predosjeti dolazak granata i prije nego što se čuje njihov zvuk, kabadahiju Mufida, koji se boji groma, stolara, gospodina i prevaranta Faketa, konobara Šefika iz kafane „Mehka ćunaˮ, Oleg, tužnu djevojčicu muškog imena koja ima jednu kraću nogu, Rezika, jednog nesvakidašnjeg rudara iz Breze i mnoge druge fascinantne ličnosti kojima svaka manja sredina obiluje, ali koje često ne primjećujemo iz prostog razloga što se previše naviknemo na njih.
Elektronsko izdanje na Novinarnici kupite ovdje.