Prikaz 25–48 od 81 rezultata
-
Junak bez lica
„Šta je ono što drži na okupu Marjanovićeve junake i njegove priče u ovoj neobičnoj i hrabroj prvoj knjizi? Za početak, upravo to bi mogao biti dio odgovora – neobičnost, drugačijost, jedan čudni eklektizam koji spaja nespojivo i uvlači nas u svijet koji hoda ivicama grotesknog, granicama utvarnog i stvarnog koji se smjenjuju u neočekivanim obrtima i podsjećaju upravo na stvarnost kakvu živimo. Čuda su moguća i gle umjesto da su velika i divna ona uglavnom bivaju banalna. Sve su to stvari kojima autor suvereno vlada i u koje gura čitaoca stalno mu izmičući utočište i gurkajući ga u bol, u smijeh na ivici nelagode, u neprijatnost, u spoticanje, u čudo kreacije i čudo stvarnog koji se olako pomiješaju.“
Tanja Stupar Trifunović
Prvih 20 strane knjige možete pročitati ovdje.
-
Ka dnu
Svojim drugim romanom, Ana Bolava vraća nas u atmosferu svakodnevnog života u jednom malom mjestu na jugu Češke, ali ovog puta, umjesto sunčanih popodneva i livada punih ljekovitog bilja, čekaju nas prvi zimski mrazevi, neprohodne močvare obavijene sablasnom maglom, motiv zločina i tragične sudbine brojnih likova. Polaznu tačku u radnji romana predstavlja otkriće tijela nestale učiteljice u močvarnoj oblasti izvan centra grada, ali motiv zločina u malom mjestu samo je jedan od tokova priče. Autorka vješto gradi mrežu uvjerljivih likova, poput djevojčice Anjičke i samohrane majke Milade, koja radi u obližnjoj fabrici za preradu mesa živine, lokalnog novinara Petra Maleka, koji u priči o iznenadnom pronalasku leša vidi priliku koja se javlja samo jednom u životu ili Hane, koja se vraća u rodni grad, u staru kuću iz djetinjstva, ne bi li našla odgovore na mnoga pitanja iz prošlosti. Sudbine likova se prepliću i presijecaju, a prikaz života u malom gradu, autorki je poslužio kao povod da se dotakne mnogih tema – društvenih i ličnih.
Prvih 25 strana romana možete pročitati na ovom linku.
-
Kamenite priče
U ovoj zbirci nalazi se 28 kratkih priča uglavnom o sudbini žena tokom nekoliko generacija jedne dalmatinske porodice. To su kratke, ali emocijama nabijene priče, čvrste unutrašnje strukture s obiljem dijalekatskih izraza koji samo dodatno pojačavaju njihovu slikovitost i izražajnost. Iako kratke, ove priče su u stanju mnogo šta da kažu, ne samo onim što je napisano već i onim što se jasno naslućuje između redova. Prvih 25 strana knjige možete pročitati ovdje.
Elektronsko izdanje na Novinarnici kupite ovdje.
-
Lažni zec
Prvi roman meksičke spisateljice Fernande Melčor – prvijenac koji jasno najavljuje poetičku originalnost jednog od najpopularnijih književnih glasova Latinske Amerike. „Lažni zec” isprepletena je i dirljiva priča o patološkoj strasti, neostvarenom dosegu i ljudima riješenim da u perpetualnom nedostatku boljeg – sami sebe ponište. Kada Andrik odluči da zauvijek napusti tetku Idaliju, koja je koristila svaku priliku ne bi li ga kaznila za „njegovu izopačenost”, upoznaje čovjeka pod čijom prisilom ulazi u krugove prostitucije i nasilja. Za to vrijeme Zahir, Idalijin drugi nećak i jedina dobra stvar u Andrikovom životu, ne preza ni od čega kako bi pronašao Andrika i vratio ga na sigurno. S njima se naizgled mimoilaze Vinisio i Paći, dvojica prijatelja zaustavljena na sopstvenim životnim prekretnicama. Njihove sudbine prepliću se pred čitaocem i otkrivaju povezanosti koje su skrivene i samim likovima. „Lažni zec” je književni osvrt na muškost i nepomirljiv jaz između uloge i čovjekove suštine. Hrabro pisanje s istančanim osjećajem za zamršene međuljudske odnose i začetak važnog dijaloga o odgovornosti pojedinca i zajednice. Roman-preteča i provokativna najava „Sezone uragana”.
-
Lutak
Teško je opisati način na koji Radmila Karlaš piše, jer to zaista nije nešto što se sreće svakog dana. Njene priče se dešavaju u nekom nedefinisanom vremenu koje može biti ovo naše, ali isto tako može biti i prije pedeset ili sto godina, jer su lišene svega što bi moglo biti opterećujuće u smislu konkretnog vremenskog određenja, a fokusirane na ono suštinsko. U njima su samo ljudi, njihovi međusobni odnosi i sile koje na njih utiču, a koje ne moraju da budu od ovoga svijeta. I to je nešto od čega vas ponekad prođe jeza, jer su te priče ponekad na granici fantastike, ali to nije ni epska, ni naučna, ni nekakva fantastika iz horor književnosti, već nešto što udara u samu srž naše kolektivne imaginacije i ne prestaje dok ne završimo sa čitanjem, a nekad i nakon toga. Radmilin jezik je izuzetno izbrušen i pitak, njeni opisi su jasni i sve o čemu piše s lakoćom zamišljamo pred našim očima. I zbog toga sve što čitamo ostavlja na nas još jači utisak.
Prvih 20 strana možete pročitati ovdje.
-
Lutkina azbuka
Nadrealna, pomalo iščašena i izvrsno zamišljena, „Lutkina azbuka” zbirka je priča koja se nadovezuje na tradiciju Anđele Karter i Margaret Atvud. Lutke, šivaće mašine, konzervisana hrana, ogledala, tijela koja ne funkcionišu – motivi su koji se iznova javljaju u pričama koje su istovremeno dječje naivne, ali i groteskne i veoma mračne. U priči „Paranje”, koja otvara zbirku, dešava se jedna nesvakidašnja ženska revolucija. Slijedi „Kraljica miševa”, u kojoj junakinja, nakon velikih životnih promjena, doživljava jednu posebnu metamorfozu. U „Agatinoj mašini” dvije učenice se povlače u sobu u potkrovlju i koriste šivaću mašinu za prizivanje likova Pjeroa i anđela. Pripovijedanje Kamile Grudove je veoma maštovito, nevjerovatno originalno i često krajnje nelagodno.
***
Pronicljiva umjetnica koja se služi kolažima, s okom za komično i makabr, Grudova crpi inspiraciju za svoje slike iz viktorijanske i edvardijanske estetike, dok su njena ironija i osvrt na nejednakosti u odnosima između muškaraca i žena iznenađujuće aktuelni.
Publishers Weekly
Zamislite svijet u kojem su braća Grim dvije izuzetne, crnooke sestre bliznakinje u poderanim čarapama i ručno šivenim somotskim haljinama. Znalački, barokno, savršeno, smjelo, pametno, probrano, Kamila Grudova je prirodna nasljednica Anđele Karter. Njen stil je neusiljeno sveden i divno zavodljiv.
Nikola Barker
-
Mandarinske patke
„Ruke su ogledalo duše“, piše Milanka.
Ruke dodiruju, miluju i otkrivaju sve o čovjeku. Koliko vodi računa o sebi. O drugima. Ruke dodiruju stvarnost.
Da li ste nekada dodirnuli priču? Obično govorimo kako priče nas dodiruju iznutra. „Mandarinske patke“ prevazilaze granice realnosti i snažno emituju sintezu čula, boja i mirisa. Gotovo da možete da osetite hrapavost tih riječi; miris peršuna i ukus zemlje o kojem Milanka tako strastveno piše.
Ako volite da uživate u gotovo svim tipovima umjetnosti, ova zbirka priča je prava poslastica za vas.
Ako volite da uključite sva čula, ova zbirka priča je više od poslastice za vas. Ona je nalik šetnji po prepunoj galeriji u toku izložbe duboko emotivnih slika svakodnevnog života. Dok prelistavate stranice i prelazite sa početnih pisama na kasnije priče o svakodnevici, doživjećete jednu avanturu u kojoj se perspektiva neprestano mijenja. Čućete žamor sa svih strana. Riječi će vas gurkati, prikazivaće vam se nasumična lica, a boje će isplivavati iz svih uglova. „Mirisaće na buđ, na narandže, na novi suncokret na Van Gogovoj slici“.
Osjetićete svaku emociju. Dotaći ćete svaku bol svih junaka. Čućete njihovu samoću. Slika govori više od hiljadu reči, a Milanka je upravo te hiljade riječi pretvorila u opipljive slike, opipljivu umjetnost koja obuzima sva čula.
Poletite uz „Mandarinske patke“ i doživite svakodnevni život iz svih uglova.
Prvih 20 strana knjige besplatno pročitajte ovdje.
Elektronsko izdanje na Novinarnici kupite ovdje.
-
Mjera vremena
Roman Mjera vremena italijanskog autora Đanrika Karofilja našao se 2020. godine u užem izboru za nagradu Strega, najprestižniju italijansku književnu nagradu. Riječ je o jednoj napetoj sudskoj drami smještenoj na jugu Italije, ali to je ujedno i priča o strasti i protoku vremena. Roman je objavljen 2019. godine i jedno je od djela iz serije koja prati život advokata Gvida Gverijerija. U ovoj knjizi, u njegovu kancelariju dolazi Lorenca, žena s kojom je Gverijeri imao aferu tridesetak godina ranije i koja predstavlja njegovo svojevrsno prvo veliko razočaranje u ljubavi. Lorenca je sada samohrana majka i nalazi u se u velikoj nevolji. Naime, njen dvadesetpetogodišnji sin Jakopo je smješten u zatvor, i to pod optužbom za ubistvo. Advokat Kostamanja, koji ga je branio u prvostepenom postupku, preminuo je, tako da Lorenca sada traži od Gvida da brani njenog sina u žalbenom postupku. Gvido pristaje da brani Jakopa, ali ubrzo shvata da je slučaj u koji se upustio posebno trnovit. Droga, narko-dileri, telefonska prisluškivanja, obračuni mafijaških klanova samo su neki od elemenata koji postaju važni za dalji razvoj toka romana i pokušaj otkrivanja istine, ali posebno treba istaći namjeru autora da nam što vjernije približi prirodu samog sudskog postupka.
„Karofiljo, oslanjajući se na svoju profesionalnu pozadinu, ističe se u opisivanju svakodnevnih sudskih postupaka na načine koji zadivljuju čitaoca.”
Tom Nolan, Wall Street Journal
Prvih 25 strana romana možete pročitati ovdje.
Roman je dostupan i u kompletu ITALIJANSKI NOAR.
-
Mladoženja i mlada
FINALE RUSKOG BUKERA 2015.
Marat, mladi advokat, vraća se iz Moskve u svoje rodno selo u Dagestanu, a njegovi roditelji već su rezervisali salon za svadbeno veselje iako još uvijek nisu našli odgovarajuću nevjestu za svog sina. Patja, koja se takođe iz Moskve vraća u kuću svojih roditelja, pokušava da pobjegne od Timura, s kojim se prethodnih mjeseci dopisivala, a koji se u stvarnosti ispostavio potpuno drugačijim. Na radost njenih roditelja, Timur je izrazio želju da je zaprosi, ali Patja svim silama nastoji da izbjegne tu nesrećnu okolnost u kojoj se zatekla. U sveopštem haosu ogovaranja te ljubavnih, vjerskih, političkih i kulturoloških tenzija i razmirica koje zaokupljaju mještane, Maratovi i Patjini putevi se ukrštaju i oni se zaljubljuju. Pohlepa, korupcija, kultovi ličnosti, žudnja i želja za moći ostavljaju traga na sudbinama svih junaka. Koliko prostora u takvom svijetu ostaje za ličnu sreću?
Alisa Ganijeva, jedan od najzanimljivih glasova savremene ruske književnosti, ispisuje ovu višeslojnu priču o ljubavi i sudbini, kako nježnim, tako i pomalo ljutitim i buntovnim jezikom. Njeno pisanje, bogato dijalogom i komičnim, često bizarnim scenama, prikazuje nam sliku društva u kome se sukobljavaju Istok i Zapad, moderno i tradicionalno, lično i kolektivno.
***
Ganijeva dočarava svijet pun čudnih, komičnih i opasnih likova koji izgledaju kao rezultat literarnog ukrštanja “Dobrih momaka” i “Moje velike mrsne pravoslavne svadbe”.
The Guardian
-
Moj otac umire u poeziji
Kada smrt nekog bliskog postaje stvarna za nas? U trenutku kada se desi ili onda kada nam stigne svijest o njoj i kada postanemo spremni(ji) da je prihvatimo? Kako se ta svijest ispoljava ozbiljnim jezikom odraslih, a kako jezikom naivne dječje zapitanosti? Pjesme u knjizi „Moj otac umire u poeziji” nude nam jedan iskren i dirljiv portret gubitka, ali istovremeno i portret svega onoga što stoji nasuprot tom gubitku, što mu prethodi i što ima snagu da ga nadživi, bilo u sjećanju, bilo u malim radostima svakodnevice.
***
Knjiga „Moj otac umire u poeziji” sadrži puno pjesama sa kojima se lako saživjeti. Ton je neposredan, blizak i autorka je našla način da čitaoca vješto i nježno provede kroz bolne i teške teme. Ovo je knjiga o umiranju i o odrastanju kroz pristizanje svijesti o smrti, ali u jednakoj mjeri ovo je i knjiga o djetinjstvu koje nastavlja da živi s nama kroz cijeli naš život.
Tanja Stupar Trifunović
-
Moja sestra
FINALE NAGRADE „ĐUZEPE BERTOˮ
Otkako je njena sestra bliznakinja izgubila život u tragičnoj nesreći na moru, i to pred njenim očima, mlada Aliče našla se potpuno sama: otac je napustio porodicu, majku je u potpunosti obuzela žalost, a prijatelji su se udaljili. Dane provodi u školi i kod kuće, okružena šumom talasa koji zapljuskuju ostrvo, ćutanjem ili izlivima bijesa svoje majke, koja je – po svemu sudeći – smatra krivom što je nadživjela Matilde. A onda, jednog dana, na čas dolazi Egle – djevojka koja se pojavila niotkuda i koja je tako slična njenoj sestri. Da li bi upravo Egle mogla da unese dah svježine u zagušljivi spomenik u koji je majka pretvorila kuću, među uramljene fotografije, nedodirljive relikvije i prostorije u koje je zabranjeno kročiti? Međutim, Aliče ne uviđa da se nešto zlo i tajanstveno krije unutar Egle – sjenka koja tajnovitim nitima spaja nju i Matilde i koja će rasti, iz sata u sat, dok ne proguta sve oko sebe. Foska Salmazo stupa na književnu scenu s romanom u kojem žive dobro poznati i sablasni odjeci Širli Džekson. „Moja sestraˮ vodi čitaoca na put između nesagledive stvarnosti i zavodljivog ludila, između carstva živih i ponora nepoznatog.
***
Pišući sa inteligentnom i odmjerenom strašću, Foska Salmazo odaje utisak kao da je pročitala i sažvakala psihološke romane Džojs Kerol Outs, a posebno knjige jedne druge velike američke autorke – Širli Džekson.
La Lettura
-
Monument
“U knjizi ‘Monument’, Berislav Blagojević ispisuje dvadeset jednu kratku priču u kojima iskazuje jednu široku paletu interesovanja za različite aspekte stvarnosti, koji se promišljaju i uobličavaju u književni tekst. „Tako, polazeći od postojbine Don Kihota (a svi ozbiljni pisci, na određeni način, nužno referišu na Servantesov roman), pisac kreira i uvodi nas u jedan imaginarni prostor u kome se neprekidno sučeljava sadašnje sa prošlim, gdje se u neskrivenom kritičkom tonu, ali i ironijskom naniru, ukazuje na anomalije ljudske egzistencije na početku trećeg milenijuma; zatim tu je postmodernističko poigravanje sa knjigom, bibliotekom, čitanjem i samim činom stvaranja; dalje, skidanje naslaga istorijske prašine sa dokumenata i njihovo pretakanje u fikciju; emotivno evociranje prošlosti…”
Prof. dr Igor Simanović
Prvih 20 strana knjige možete pročitati na ovom linku.
-
Mrlje na šanku
„Mrlje” su druga vrsta kolumne, nenametljive zabilješke s kafanskih stolova i šankova, duboko upijene u miris i okus kafane, razmrljane do neprepoznatljivosti nakon bezbrojnih prepričavanja od usta originalnog autora do Dakićevih zapisa. Iz njih zahvaljujući Goranu možete osjetiti onaj jedinstveni miris kafane koji kombinuje alkoholna isparenja, duvan, začine, znoj, parfeme i dezodoranse. Možete čuti u njegovim pričama zveckanja čaša i flaša, pomiješane glasove, isprekidane psovkama i smijehom, zvono telefona, tihe izgovore…. Kada ih čitate imate osjećaj da sjedite s njegovim junacima, ljudima u kafani i iz kafane, svih vrsta i profila, jer kafana brzo briše razlike klasnog ili socijalnog statusa.
Prvih 20 strana knjige možete pročitati ovdje.
Elektronsko izdanje na Novinarnici kupite ovdje.
-
Mulat albino komarac
Roman Steve Grabovca “Mulat albino komarac” svjedočanstvo je o jednoj izgubljenoj generaciji. Na samom početku, u djetinjstvu, ta generacija pred sobom kao da ima, bar se tako može činiti onima koji su u to vjerovali, neku budućnost, no umjesto toga, slijedi ratna apokalipsa, upropaštene tinejdžerske godine, a potom, kad dođe nekakav mir, slijedi život bez nade u postapokaliptičnom, postratnom, distopijskom društvu koje danas svi tako dobro poznajemo. “Mulat albino komarac” jedna je od mnogih pripovijesti o prošlosti koju bi najradije svi zaboravili. Radi se o izuzetno čitljivom, ali i tužnom štivu, pisanom iskrenim i jednostavnim jezikom, bez zadrške i bez ikakve naznake politiziranja. Stevo Grabovac napisao je roman koji će se čitati i dugo pamtiti.
Bekim Sejranović
NAJUŽI IZBOR ZA NIN-OVU NAGRADU
Prvih 27 strana romana možete pročitati ovdje.
Elektronsko izdanje na Novinarnici kupite ovdje.
-
Nekoliko sitnih uboda
Ovo nije jednostavna poezija. „Nekoliko sitnih uboda” su sve osim sitni. Sintagma iz naslova jasna je aluzija na istoimenu sliku Fride Kalo (Frida je bila inspirisana člankom u novinama o ubici koji je komentarišući ubistvo svoje žene, koju je višestruko izbo nožem, rekao: „To je bilo samo nekoliko sitnih uboda.”). Autorka uzima ovu rečenicu, već prenapregnutu simbolikom, i stavljajući je u naslov knjige (treba napomenuti da naslov savršeno odgovara zbirci), daje joj dodatna značenja koja korespondiraju sa ranijima. Ubistvom, smrću i bolom. Frida i junakinje Mihaelinih pjesama su one u kojima je nešto ubijeno i to nešto se ispoljava kroz bolna svjedočenja, kod jedne u slikama, a kod druge u pjesmama. One obje poznaju i prepoznaju stvarnost punu nasilja i ne bježe od toga da je posvjedoče.
Tanja Stupar Trifunović
NAGRADA „ČUČKOVA KNJIGA” ZA NAJBOLJU PRVU KNJIGU OBJAVLJENU U 2020.
Prve 24 strane pročitajte ovdje.
-
Nemoguće sunce Azije
Pjesnikinja Maja Mihajlović, nakon objavljene knjige „Brodovi, bogovi i mali požari u rukama”, svojom novom zbirkom, čije su pjesme raspoređene u pet ciklusa – „Nemoguće sunce Azije”, „Male pjesme”, „Zapaljeni grad”, „Zapisi iz središta srca” i „Još je mora ostalo u tebi” – čitaocima nudi jedan nesvakidašnji poetski svijet osobene slikovitosti, ritmičnosti i osjećajnosti. Pjesnički izražaj, u kojem se smjenjuju kratki poetski zapisi i naglašena narativnost, usmjeren je kako na ono duboko lično, tako i na ono prostorno i vremenski udaljeno, ali po osjećajnosti sve samo ne daleko. Vodeći dijalog sa Vergilijem, Šekspirom, Ivanom V. Lalićem ili Vaskom Popom, Maja Mihajlović gradi pjesnički svijet obilježen kako mačem i ognjem, tako i blagošću.
-
Nervus vagus i druge priče
Knjiga je sastavljena od tri ciklusa „Pretis lonac”, „Nervus vagus” i „Pisma”. Sve priče, a naročito one u ciklusu „Pretis lonac”, sugerišu nerazriješene emotivne napetosti/odnose/situacije koje kulminiraju u kuhinji i uz jelo. Blagojevićeva ove iskonske, tradicionalne prostore ženskog poslovanja u kuhinji i oko nje postavlja u novu ravan i preobražava u prostore kulminacije ili razrješenja unutarnjih drama svojih junakinja. Ovako ispričane priče otkrivaju novu dimenziju kiselog kupusa, palente ili čekića za meso jer oni prestaju biti hranom ili oruđem u kuhinji, a postaju simbolom pobune, nepristajanja, društvenog raspada, socijalnog statusa.
Ukupno uzevši, „Nervus vagus i druge priče” zbrika je dopadljivih i čitljivih priča koje će snažnim emotivnim nabojem, interesantnim uplivima u svakodnevno i stalnim hodom između tragičnog i komičnog lako pridobiti svoje čitaoce i natjerati ih da naizgled obične stvari sagledaju iz drugačije perspektive.
Tanja Stupar Trifunović
Prvih 20 strana pročitajte ovdje. [real3dflipbook pdf=”https://imprimatur.ba/wp-content/uploads/2020/07/nervus-vagus-pdf.pdf”]
-
Nesvjesni svjedok
Devetogodišnji dječak pronađen je mrtav na dnu jame u blizini popularnog odmarališta na jugu Italije. Abdu Tijam, senegalski prodavac koji radi na plaži u blizini mjesta gdje je dječak posljednji put viđen, optužen je za zločin, a njegova djevojka obraća se advokatu Gverijeriju sa molbom da ga brani. Optuženi u prvi mah poriče da poznaje ubijeno dijete, a ipak je dječakova fotografija pronađena u njegovom stanu. Vlasnik obližnjeg kafića insistira na tome da je vidio Tijama nedaleko od plaže na dan ubistva, iako Tijam tvrdi da je u to vrijeme bio kilometrima daleko. Gotovo svi dokazi ukazuju na to da je Abdu Tijam kriv i da treba prihvatiti skraćeni postupak, ali Gverijeri, koji istovremeno prolazi kroz ličnu krizu, odlučuje da dokaže nevinost svog klijenta. Prvijenac Đanrika Karofilja nije samo sudska drama, ovo je fascinantan i dinamičan uvid u italijanski pravni sistem, ali i slojevit portret junaka koji je pokupio simpatije čitalaca širom svijeta. Roman koji je doživio preko 100 izdanja!
***
Zapanjujuće! Gverijeri je divno uvjerljiv lik; možemo vidjeti njegovu mrzovoljnost, ali i apsurdnost njegovog sumornog života, ranjivost i cinizam protkan samozatajnim humorom. Jednako impresivan je i društveni portret koji Karofiljo prikazuje. Upravo uvjerljivost prikazanog okruženja i ljudskost advokata čine ovaj roman sudskom dramom nesvakidašnjeg kvaliteta.
The Times
-
Ništa se nije desilo
U iznajmljenom stanu student medicine pronalazi spise i novinski materijal prethodnog stanara, novinara Nikole Nenadovića. Ubrzo otkriva da je Nenadović falsifikovao tekstove u ratnoj rubrici „Crni odjeciˮ, koju je uređivao u sklopu fiktivnih „Beogradskih novinaˮ. Roman „Ništa se nije desiloˮ, kako navodi Katarina Kostić, donosi policentričnu, a maestralno uvezanu priču o nivoima zločina u ratu, o odnosu dokumenta i fikcije u istoriji, o jednoj porodici koja preživljava lične i opšte tranzicije, o djetinjstvu devedesetih i mladosti u međuvremenima.
Prvih 27 strana knjige možete besplatno pročitati ovdje.
Elektronsko izdanje na Novinarnici kupite ovdje.
-
Nostalgija za nepostojećim
Zbirka „Nostalgija za nepostojećim” Berislava Blagojevića zamišljena je kao skup proznih minijatura pomoću kojih autor nastoji da istraži i pokaže šta sve može da bude kratka priča. Iz priče u priču, čitaocu se otkriva svijet fascinacija predmetima i pojavama iz svakodnevnog života, poput ragastova, pertlanja, zaturenih računa, odlazaka kod zubara, fiksnih telefona, starih atlasa ili ostavljenih dušeka na naduvavanje – svih onih fenomena koje je tako lako previdjeti ili zanemariti, ali koji, viđeni očima pisca, postaju zameci krajnje dirljivih i pomno promišljenih priča u nastajanju. Priče u ovoj knjizi nemaju jednu temu koja ih objedinjuje, naprotiv, krajnje su raznovrsne i bave se najrazličitijim mogućim aspektima stvarnosti, ali zajednička nit im je svedenost, izbrušenost i stilska bravuroznost.
-
O pažljivosti i hrabrosti
AUTOR ČIJE SU KNJIGE PRODATE U PREKO 7 MILIONA PRIMJERAKA ŠIROM SVIJETA
Đanriko Karofiljo, pisac izuzetnog dara da o kompleksnim pojavama piše na jasan način, donosi praktičan vodič za kritičko mišljenje i razumijevanje moći riječi. Ova knjiga nije samo o politici ili moći – ona je o snazi pojedinca da djeluje. Kroz tri ključne teme – pažljivost, hrabrost i sposobnost sumnjanja – autor otkriva:
- kako prepoznati manipulisanje i suprotstaviti mu se,
- kako rješavati konflikte na nenasilan ali odlučan način,
- kako postavljanjem pravih pitanja oblikovati svijet i budućnost.
Karofiljo na inspirativan način povezuje drevna učenja sa savremenim političkim razmišljanjima, redefinišući pojmove poput pažljivosti i hrabrosti i pretvarajući ih u alate za lični i društveni napredak. Prava pitanja oblikuju našu budućnost – poručuje autor. Jeste li spremni da ih postavite?
-
Ostavinska rasprava Anastasa Kona
Knjiga Srđana Sekulića „Ostavinska rasprava Anastasa Kona” počinje rečenicom: „Priče luđaka i pisaca beskrajne su. U to sam se uvjerio više puta. Nailazio sam na ovome dunjaluku na insane koji pripovijedaju unedogled, dok im se usta ne osuše od silnoga brbljanja.” Ovakvim uvodom Sekulić čitaoca već usmjerava ka pravcima kojima će se kretati njegove priče obuhvaćene pomenutom knjigom; pisci, čudaci, pričalice, fantazeri, sanjari, svi su oni glavni junaci svijeta u koji ćemo biti uvučeni. A svijet takvih pripovjedača nužno otvara prostor jednog nepouzdanog pripovijedanja gdje su granice mogućeg i nemogućeg blago zanjihane. Neko se nježno čudo nastanilo u svijetu i ono čini zavodljivu okosnicu pričanja. Svaka priča počiva na mogućnosti da se desi iskorak iz stvarnog i on se u manjoj ili većoj mjeri kroz priče i dešava, te postaje okosnicom same priče. Autor nas ostavlja u namjernoj nedoumici – da li je to baš tako kako je ispričano, ili nas njegov junak zavodi sopstvenom fantazijom.
Tanja Stupar Trifunović