Polja suncokreta, sigurnost ličnog prostora, slonovi o kojima se ne priča, istorija pretraživača i tegle džema koje niko ne jede – zbirka pjesama „Srce zapušteno kao malinjak” ispunjena je tugom i ljepotom koje se iščitavaju iz svakodnevnih rituala. Već od prve strane ove knjige, čitalac se poziva u lirski svijet u kojem se lično i intimno prepliću sa opštim i univerzalnim, svijet koji se gotovo uvijek lagano njiše tamo negdje između utješnosti i melanholije. Poezija Emine Elezović ne bježi od nježnosti i jezičke svedenosti, ona svim silama teži ogoljenju i razotkrivanju koje prethodi razumijevanju sebe i svega oko sebe. Svijetu kojem surovost nije strana potrebna je upravo poezija koja svjedoči o ljepoti koja se, uprkos svemu, nastanjuje na mjestima tuge.