Baveći se pitanjima austrijske kulture sjećanja i uticaja nauke na čovječanstvo, Rafaela Edelbauer u romanu „Tečna zemljaˮ prikazuje distopijsku sliku Austrije i stvarnosti koja se krije ispod alpske idile. Kada joj roditelji poginu u saobraćajnoj nesreći, talentovana fizičarka Rut Švarc, zainteresovana za filozofiju vremena, kreće u potragu za Gros Ajnlandom, rodnim mjestom svojih roditelja. Iako je mjesto za kojim traga tvrdoglavo skriveno od pogleda stranaca, Rut uspijeva da ga pronađe, ali ubrzo dolazi do uznemirujućeg otkrića i shvata da prelijepe gradske fasade kriju problematičnu prošlost koja dovodi u opasnost cijeli Gros Ajnland. Ispod grada prostire se ogromna rupa koja kao da ima čudnu kontrolu nad životima mještana. Svuda postoje skriveni tragovi o njoj, ali niko o tome ne želi da priča — čak ni kada postane jasno da je stabilnost čitavog mjesta ugrožena. Da li ovu tišinu kontroliše grofica koja vlada zajednicom? I kakvu ulogu igra Rutina porodična istorija, koju ona tek počinje da otkriva? Roman „Tečna zemljaˮ nametnuo se kao nesvakidašnje uspješan nastavak književne tradicije koju su uspostavili autori poput Elfride Jelinek i Tomasa Bernharda.
***
„Tečna zemljaˮ je roman koji se naslanja na tradiciju magijskog realizma, ali istovremeno istražuje prijetnje veoma stvarne prošlosti.
UŽI IZBOR ZA NAGRADU EVROPSKE UNIJE ZA KNJIŽEVNOST 2025.
U zabačenom selu Selvanto, na ivici šume, sjenke kriju mračne tajne, a šapat o Čovjeku vuku putuje od usta do usta. Kada nastupe nesreće i beživotna tijela krenu da se pojavljuju, strah i predanja počinju da se prepliću, ali iza mita krije se mnogo mračnija istina. Don Alirio, lokalni učitelj, prije nekoliko godina vidio je nešto što ga je zauvijek promijenilo. Dok se politička elita Selvanta upušta u igre odmjeravanja moći, a crkva skriva svoje grijehe, Alirija progoni sjećanje na strašnu noć kada je nestala jedanaestogodišnja Sabina Ordonjez. Šta se zaista krije u srcu Selvanta? Da li je Čovjek vuk čudovište – ili odraz najmračnijih istina ovog sela?
***
Mihaela Šumić u svom romanu precizno – kao rijetko ko – gotovo dirljivo i lijepo portretiše zlo u čovjeku. Ono ostavlja tragove, poigrava se razumom, uzima obličje mitološkog, hrani se strahovima i predrasudama, iskače pred čitaoca kao Čovjek vuk, spreman da u svakog od nas zarije svoje očnjake. Njen izmaštani Selvanto, u koji nastanjuje glavnog junaka Alirija i njegovu borbu sa zlom, možemo zamisliti kao neki daleki grad u Latinskoj Americi, ali to može biti i bilo koji naš grad gdje stvari funkcionišu slično; prikriveno nasilje, nerazriješene smrti, korumpirani političari i uplašeni ljudi prepušteni stihiji i „višim silama” u koje vjeruju usljed vlastite bespomoćnosti.
Od jednog od najprovokativnijih čileanskih romanopisaca stiže nam roman o zabranjenoj ljubavi i revoluciji tokom Pinočeove diktature. Usredsređen na istorijski događaj koji je zauvijek promijenio Čile – atentat na Augusta Pinočea iz 1986. godine – „Strah me je, torero” je najeksplozivniji, najkontroverzniji i najpopularniji roman objavljen u toj zemlji posljednjih decenija. Proljeće je 1986. u Santijagu i vlast Augusta Pinočea počinje da slabi. U jednoj od mnogobrojnih siromašnih gradskih četvrti, Ludaja od Prekoputa, beznadežno romantični i usamljeni travestit, veze stolnjake za bogate i sluša bolero, ne bi li tako prigušio zvuk pucnjave i nereda na ulicama. U život mu stiže Karlos, zgodni mladić s kojim se sprijatelji i koji koristi njegovu kuću za skladištenje misterioznih kutija i održavanje tajnih sastanaka. Tako počinje prijateljstvo, ali i ljubav, koja će oboma donijeti neočekivane, ali veoma različite ishode.
***
„Lemebelova nježna priča o vremenu velikih nemira donosi jedno izuzetno čitalačko iskustvo te portret ljubavi i gubitka u doba okrutnog diktatora.”
Buklist
„Snažan roman – vješto napisan, zadivljujuć i duboko dirljiv.”
Crvena kuća na ostrvu donosi nam nesvakidašnju priču o junakinji Šej, afroameričkoj profesorki udatoj za italijanskog biznismena Senu, koji na ostrvu Naratrani, malom fiktivnom prostoru u blizini velikog ostrva Madagaskar, odlučuje da izgradi raskošnu vilu koju naziva Crvena kuća i za čiju gospodaricu imenuje upravo Šej. Iako je Crvena kuća iz godine u godinu samo vila za odmor, Šej se upušta u odnose sa lokalnim ljudima i njihovom kulturom, a sa novim saznanjima o životu jednog izrabljenog naroda počinje svjesno da se pita kakva je njena uloga u široko rasprostranjenom siromaštvu i nesreći koju doživljavaju pravi stanovnici ostrva. Svako novo poglavlje otkriva nam sudbinu nekog novog junaka, dok istovremeno pratimo Šej, koja s porodicom dvadeset godina posjećuje Naratrani. Kako vrijeme prolazi, njena djeca odrastaju, njen brak se urušava pod teretom suštinske nepodudarnosti, a njeni odnosi s lokalcima, posebno s glavnom kućepaziteljkom Velikom Bertin, produbljuju se i otkrivaju mrežu snažnih i neraskidivih veza. Oslanjajući se na tradiciju građenja literarnih svjetova u romanima kao što su Kuća duhova Izabel Aljende i Amerikana Čimamande Ngozi Adiči, Andrea Li uvodi nas u prostor gdje se prepliću kulture, rase i klase i preispituje postkolonijalne teme te idealizovanje tropskog raja.
***
Li prikazuje ženu koja se suočava sa protivrječnostima koje joj život istovremeno i olakšavaju i otežavaju i koja pokušava da otkrije gdje pripada i gdje je njeno mjesto u svijetu.
The New York Times
Predivan narativ koji je možda samo Li mogla da konstruiše — ambiciozan pokušaj da se fikcija upotrijebi za istraživanje stvarnosti svijeta podijeljenog rasom i klasom.
Roman Mjera vremena italijanskog autora Đanrika Karofilja našao se 2020. godine u užem izboru za nagradu Strega, najprestižniju italijansku književnu nagradu. Riječ je o jednoj napetoj sudskoj drami smještenoj na jugu Italije, ali to je ujedno i priča o strasti i protoku vremena. Roman je objavljen 2019. godine i jedno je od djela iz serije koja prati život advokata Gvida Gverijerija. U ovoj knjizi, u njegovu kancelariju dolazi Lorenca, žena s kojom je Gverijeri imao aferu tridesetak godina ranije i koja predstavlja njegovo svojevrsno prvo veliko razočaranje u ljubavi. Lorenca je sada samohrana majka i nalazi u se u velikoj nevolji. Naime, njen dvadesetpetogodišnji sin Jakopo je smješten u zatvor, i to pod optužbom za ubistvo. Advokat Kostamanja, koji ga je branio u prvostepenom postupku, preminuo je, tako da Lorenca sada traži od Gvida da brani njenog sina u žalbenom postupku. Gvido pristaje da brani Jakopa, ali ubrzo shvata da je slučaj u koji se upustio posebno trnovit. Droga, narko-dileri, telefonska prisluškivanja, obračuni mafijaških klanova samo su neki od elemenata koji postaju važni za dalji razvoj toka romana i pokušaj otkrivanja istine, ali posebno treba istaći namjeru autora da nam što vjernije približi prirodu samog sudskog postupka.
„Karofiljo, oslanjajući se na svoju profesionalnu pozadinu, ističe se u opisivanju svakodnevnih sudskih postupaka na načine koji zadivljuju čitaoca.”
