fbpx

Divlji gradovi

15,00 KM

Kao moto ove knjige izabrana je misao Vernera Hercoga „Samo su gradovi uistinu divlji.“ U njoj se nalaze putopisi iz Njujorka, Gaze, Hong Konga, Šenžena, Šangaja, Minska, Čikaga, Bangkoka, Rake, Sitke i Istanbula. Ali ovo nisu klasični putopisi kojima je cilj da vas razonode i eventualno da vam prenesu neku novu informaciju. Ovo su putopisi koji treba da vam otkriju ne samo lice, već i naličje nekog grada, sve ono što turistički bedekeri obično izbjegavaju da spomenu, ovo su putopisi koji će da vam pokažu ono što ti gradovi često kriju i od samih sebe, a kamoli od turista. Ovo su putopisi koji s pravom nose naslov „Divlji gradovi“. Lazar Pašćanović, urednik i inicijator ove zbirke, sa svim autorima radio je duže vrijeme, slao im je putopise na dorađivanje, brusio ih, ohrabrivao i kritikovao kad je trebalo i na kraju dobio nesvakidašnji rezultat – jednu nevjerovatnu lutalačku zbirku tekstova koja predstavlja snimak planete u ovom trenutku sa svim svojim dobrim i lošim stranama.

Kategorije: , , Oznake: , Product ID: 2224

Opis

*

Penjem se u sobu, izlazim na terasu. Gledam u izmučeni golemi grad, u desetine hiljada zbrčkanih, nedovršenih i oštećenih zgrada, u nebo koje je ovdje češće obojano žutim eksplozijama, crnim dimom i tragovima raketa nego li što takve slike ljudi vani vide u filmovima. Gledam djecu kojoj Ibrahim svaki dan odlazi predavati, u školu u kojoj nema papira ni olovaka. Zamišljam kako navečer dolazi kući i vješa jaknu. Pomiluje ženu po glavi, potom legne kraj nje i nijemo – sasvim nijemo – plače. Čitav moj život tek je razmaženi klaun, lakomi hir u praznini. Potraga za spektaklom.

Gaza, Jerko Bakotin

*

Gazda restorana je tipična balkanska jajara. Onaj što se najviše namučio u životu, ali i pored toga je uspeo, pa je sad postao izvor mudrosti. Podrazumeva se da mi je učinio ne samo uslugu nego i milostinju time što mi je dao posao i što me uopšte plaća. Daje mi polovinu zakonskog minimalca, na crno, a prve dve nedelje radim besplatno. To je probni rad. U restoranu sa četrdeset stolova radi troje zaposlenih: sedamdesetogodišnja meksička kuvarica, ukrajinska konobarica i ja, general kuhinje. To znači da radim na pripremi namirnica, seckam, aranžiram predjela, salate, supe i dezerte, pomažem kuvarici po potrebi, nosim led, služim goste, skupljam prljave sudove, perem ih, ribam kuhinju i salu na kraju smene, a svaki drugi dan perem prozore. Šta bi bilo da sam dobio niži čin?

Čikago, Filip Mitričević

*

I taj isti zvuk, poznati zvuk, prati me čitavog života u svim melanholičnim trenucima sveobuhvatne sirove nostalgije, umotane između nekakve stomačne želje za budućnošću i tuge u ramenima, za nezaustavljivim krajem. Zvuk auto-puta, zvuk groblja, zvuk Velikog kanjona i Aljaske, zvuk letnje terase na Čukarici. Kada pomislim na smrt, uvek pomislim na te trenutke, jer smrt mora biti sve ono što taj zvuk nije. Te trenutke uvek osećam kao nešto što je prirodno i lako zagrliti, prihvatiti i osvojiti, udaviti u sebi, gnjaviti, razmaziti. Kao da sam štene, a ove planine, i ova brda, ova zimzelena, snegom ukaljana brda u središtu ostrva, u fjordovima jugoistoka, guše i dave moju slobodu, dozivajući me poput stare uspavanke iz detinjstva. I ne mogu im ništa. Otvorim šake, puštam sve da klizi kroz njih, a onda ih sklopim i ništa nije drugačije. Još je tu, svuda okolo, a najmanje u šakama.

Sitka, Pavle Aleksić

Dodatne informacije

Težina 0,241 kg
Dimenzije 12,5 × 1,5 × 20 cm
Broj strana

234

Povez

meki

Ocjene

Nema ocjena još uvijek.

Budi prvi i ocijeni “Divlji gradovi”