Imprimatur

Trebate pomoć? Pozovite nas: +387 65 544 969

Domaća književnost

Prikaz 1–24 od 41 rezultata

  • (0)

    Antiklimaks

    Talentovani Slobodan Karl živi i piše antiklimaks. Petnaest godina jalovo pokušava da napiše „najbolji roman na svetu” kojim će prekoračiti samozadatu granicu i sebe nazvati piscem – čovekom koji živi isključivo od pisanja. Kao vodič vikend-putovanja, zanimljive ideje pretvara u slabašne završetke, a u odnosu sa ljudima – impozantne prve utiske u razočaranja. Slobodan je ubeđen da su mu za pretakanje  talenta u uspeh potrebni materijalna sigurnost i vreme, koji u njegovom životu postoje kao međusobne isključivosti. Nesiguran, utehu nalazi u površnim odnosima. Kada mu se život dodatno iskomplikuje razvodom braka i stanjem u kom se nalazi njegov sin, Slobodan je spreman da uradi ono što jedino može – napiše još jedan prosečan roman koji nikom nije potreban, a njemu ponajmanje. Jedan slučajan susret sa Dušanom Jadrančićem, samozvanim trgovcem rizikom i čovekom naizgled nejasnih namera, iniciraće niz emotivnih i strukturnih promena u Slobodanu koje će ga dovesti na prag uspeha.

    Prvih dvadesetak strana pročitajte ovdje.

    19,90KM
  • (0)

    Brodovi, bogovi i mali požari u rukama

    Nagrada „Čučkova knjiga” za najbolju prvu knjigu objavljenu 2022. godine.

    Majina poezija je iskrena i hrabra. Kakva drugačija može biti, kad iskrenost i hrabrost idu ruku pod ruku? Njeni stihovi nisu samo status na društvenim mrežama koji algoritam pojede za par dana, to nije statusna poezija, već ona izvorna, duboka, nad kojom se potrebno zamisliti. Zapravo, jedina koja se može pisati u svijetu stranosti, odvojenosti od sebe, drugih, od Boga, od istinske prirode. Kroz obične, svakodnevne slike provejavaju duboka, iskonska pitanja o sebi, smislu postojanja, Bogu, svijetu, čežnji, ljubavi i odsustvu svega pobrojanog. Pjesnikinja se ne igra riječima jer ne slaže puzzle, riječi u njenim pjesmama dobijaju svoju istinsku prirodu, u kojima je zapravo njihova draž, to su riječi koje možete osjetiti, na koži i pod kožom. Nigdje ovdje pjesme ne bježe u banalnost, ne odgađaju suštinu i ne nude zabludu. Nude jednu vrstu utjehe koja je meni nalik na toplo ćebe pod koje se sklupčate kad je okolo sve led, taj mali nukleus, ono istinsko sunce koje neki nazivaju „duša“, u koje se sklupčate kao fetus. To nisu promišljene pjesme, koje spajaju sladunjave metafore u nizove koji nas ne odvode nigdje do samo pred uobraženo divljenje pjesnikovom umijeću, one su same po sebi umjeće preživljavanja, život u svojoj iskonskoj veličini koja može imati mrak jedne ogoljene pustoši svemira taman toliko koliko može imati i majskog sunca u sebi. Ove pjesme to čine baš kako treba – udaraju direktno u glavu i stižu direktno do srca.

    Stevo Grabovac o knjizi „Brodovi, bogovi i mali požari u rukama”

    14,00KM
  • (0)

    Četiri šakaša i na male

    Autor: Adnan Šehić

    „Četiri šakaša i na male“ je zbirka priča posvećenih, kako se to često izlizano kaže, najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu. Ali nemojte da vas to zavara. Ovo nije samo priča o fudbalu. Ovo je priča o djetinjstvu, odrastanju, gubljenju iluzija, sjećanju i još mnogo čemu drugom. Fudbal je samo najmanji zajednički sadržilac koji spaja sve ove priče. Autor ove zbirke je Adnan Šehić, nastavnik, fudbaler, a od sada, bogami, i pisac.

    Prvih 20 strana ove zbirke priča možete pročitati na ovom linku.

    14,00KM
  • Čovjek vuk
    (0)

    Čovjek vuk

    UŽI IZBOR ZA NAGRADU EVROPSKE UNIJE ZA KNJIŽEVNOST 2025.

    U zabačenom selu Selvanto, na ivici šume, sjenke kriju mračne tajne, a šapat o Čovjeku vuku putuje od usta do usta. Kada nastupe nesreće i beživotna tijela krenu da se pojavljuju, strah i predanja počinju da se prepliću, ali iza mita krije se mnogo mračnija istina. Don Alirio, lokalni učitelj, prije nekoliko godina vidio je nešto što ga je zauvijek promijenilo. Dok se politička elita Selvanta upušta u igre odmjeravanja moći, a crkva skriva svoje grijehe, Alirija progoni sjećanje na strašnu noć kada je nestala jedanaestogodišnja Sabina Ordonjez. Šta se zaista krije u srcu Selvanta? Da li je Čovjek vuk čudovište – ili odraz najmračnijih istina ovog sela?

    ***

    Mihaela Šumić u svom romanu precizno – kao rijetko ko – gotovo dirljivo i lijepo portretiše zlo u čovjeku. Ono ostavlja tragove, poigrava se razumom, uzima obličje mitološkog, hrani se strahovima i predrasudama, iskače pred čitaoca kao Čovjek vuk, spreman da u svakog od nas zarije svoje očnjake. Njen izmaštani Selvanto, u koji nastanjuje glavnog junaka Alirija i njegovu borbu sa zlom, možemo zamisliti kao neki daleki grad u Latinskoj Americi, ali to može biti i bilo koji naš grad gdje stvari funkcionišu slično; prikriveno nasilje, nerazriješene smrti, korumpirani političari i uplašeni ljudi prepušteni stihiji i „višim silama” u koje vjeruju usljed vlastite bespomoćnosti.

    Tanja Stupar Trifunović

    17,60KM
  • (0)

    Dalj

    „Ovom knjigom autor svom (a time i svakom drugom) djetinjstvu vraća dubinu, bogatstvo i svu složenost života koji buja, ’uprkos svemu’. Da, u njegovom romanu negdje daleko grmi topovska kanonada, zavijaju sirene za uzbunu, čuju se puščani hici, pronose se vojničke uniforme i tegle se puške na ramenima, ali to ne sprečava jedno djetinjstvo da buja i ushićeno živi, tragajući za ostrvcima radosti i uživanja, povijajući se pod naletima božanskih tajni: odrastanja, drugarstva, ljubavi… ’Plave vode mutnoga Dunava’ – formula je na kojoj funkcioniše ova proza, koja pulsira snagom svoje životnosti, kako preciznosti i jezgrovitosti izraza, tako i slikovitosti prizora i uzbudljivosti asocijacija.”

    Mirko Demić

    Prvih 20 strana romana možete pročitati na ovom linku.

     

    17,60KM
  • (0)

    Dijagnoza

    Zbirku priča „Dijagnoza” odlikuju savremenost u izboru tema i postupaka, sposobnost da istinski iznenadi (pa i da šokira), te neustručavanje da se uhvati ukoštac sa raznolikim problemima socijalnih interakcija i života danas uopšte, koliko god ti problemi bili istaknuti ili prikriveni.

    “Minimalističke, dijaloške i strogo stilski funkcionalne, ove priče kao da nastaju na temeljima najbolje američke tradicije pripovijedanja.  I po tome se može vidjeti kako se jedan univerzalni jezik pričanja priče sjajno snašao na domaćem terenu. U ovim pričama ćemo se sigurno prepoznati i to neće biti uvijek ugodno, ali će biti ljekovito. Ova je dijagnoza točno pogođena, ali nije samo opis bolesti nego i vrlo učinkovit lijek”, rekao je o ovoj zbirci književnik Zoran Ferić.

    Prvih 20 strana pročitajte ovdje.

     

    19,90KM
  • (0)

    Divlji gradovi

    Kao moto ove knjige izabrana je misao Vernera Hercoga „Samo su gradovi uistinu divlji.“ U njoj se nalaze putopisi iz Njujorka, Gaze, Hong Konga, Šenžena, Šangaja, Minska, Čikaga, Bangkoka, Rake, Sitke i Istanbula. Ali ovo nisu klasični putopisi kojima je cilj da vas razonode i eventualno da vam prenesu neku novu informaciju. Ovo su putopisi koji treba da vam otkriju ne samo lice, već i naličje nekog grada, sve ono što turistički bedekeri obično izbjegavaju da spomenu, ovo su putopisi koji će da vam pokažu ono što ti gradovi često kriju i od samih sebe, a kamoli od turista. Ovo su putopisi koji s pravom nose naslov „Divlji gradovi“. Lazar Pašćanović, urednik i inicijator ove zbirke, sa svim autorima radio je duže vrijeme, slao im je putopise na dorađivanje, brusio ih, ohrabrivao i kritikovao kad je trebalo i na kraju dobio nesvakidašnji rezultat – jednu nevjerovatnu lutalačku zbirku tekstova koja predstavlja snimak planete u ovom trenutku sa svim svojim dobrim i lošim stranama.

    17,60KM
  • Dodatak jelima naslovnica
    (0)

    Dodatak jelima

    Goran Dakić napisao je Dodatak jelima (slavonsko-krajiški kuvar) i to je vjerovatno najosobenija knjiga koju ćete u skorije vrijeme premetati u rukama. I mada joj naslov jasno i nedvosmisleno upućuje na to šta čitalac, svakom stranicom sve gladniji, može očekivati, ovo je ipak “priča” puna impresija, osjećanja i čulnih impulsa kakve, ruku na srce, ne nalazimo ni u jednom kuvaru. Da kažemo da je ovo veliki omaž iću i piću, bili bismo djelimično u krivu – ovo je i omaž ljudima, čulnosti, nostalgiji, sjećanju, pričanju i priči, uživanju.  Da kažemo da je ovo sjajan priručnik koji valja imati u kuhinji, potpuno bismo promašili. Pisac ovih redova je literarizovao gurmanluk, a gurmanluk je ipak neodvojiv od malih stvari koje ga začinjavaju. I mada vas neki tekstovi mogu nadahnuti, ovo je ipak beskrajno dopadljiva knjiga o ljubavi prema hrani i umijeću uživanja. I tako je treba i čitati.

    17,60KM
  • Drugi album, korice
    (0)

    Drugi album

    Neva Valečić uspješna je i ostvarena ličnost, savremena žena s bezbroj lica i uloga, koja u svom životu-predstavi ima sve što joj je potrebno da bi bila srećna. Neva Valečić, junakinja-dvojnica, izgubljena je u svim prošlim i sadašnjim htijenjima pa svoje usamljenosti pokušava utomiti ležernim seksom, nemogućim vezama, žamorima i klupskim gužvama. I jedna i druga potražiće sebe u nizu nužnih, komičnih i bolnih odluka, uz koje će, svaka za sebe, preispitivati prirodu majčinstva, površnih međuljudskih odnosa i generacijskih biljega. Nada Kaurin Knežević nastavlja ironično i britko da se igra modernim pojmom sreće, ovaj put kroz dva do srži ženska iskustva – gubljenje identiteta i povratak sebi.

    ***

    „Roman u kojemu se tako panično i grčevito traga za srećom koja je jedna od najopasnijih fatamorgana našega doba i izvor svake moguće sebičnosti i nesreće. Likovi ovdje kao da su uvjereni da imaju pravo na drugi život, drugi pokušaj, neki svoj paralelni život i album. Jetko, duhovito, istinito.”

    Zoran Ferić

    „Povratak u stvarnost, u tekst, u priču, redovito je sunovrat u dubinu vlastita ponora. Humor je ono što nas odatle spašava, autoričina iskrenost i prepoznatljivost tragikomičnih situacija. Ljubav je ono što spašava – iako je ona glavni ʼproblemʼ objema junakinjama, ujedno je i njihovo rješenje.”

    Maja Klarić

     

    17,60KM
  • (0)

    Gluvo doba

    „Gluvo doba” Ninoslava Mitrovića predstavlja zbirku priča strave i užasa koje su inspiraciju našle u srpskim narodnim predanjima i mitologiji. Zahvaljujući nesvakidašnjem talentu autora da krajnje slikovito izgradi atmosferu svijeta o kojem piše, čitalac lako biva izmješten u literarni prostor kojim se kreću drekavci, vampiri, more, vještice, navi, vodeni carevi i druga bića iz slovenske mitologije. To je svijet zaboravljenih zavjeta koji dolaze na naplatu, svijet varoši koje se s maglom pojavljuju nečistim danima, svijet sila koje iz zaborava i davnih priča svako malo zakorače s ove strane.

    „Ove priče nedvosmisleno sadrže fantastiku, natprirodna bića u njima stvarna su na predmetno-prikazivačkom planu – nisu relativizovana nepouzdanim pripovedačima, alkoholom, groznicom, delirijumom, snom. Svet koji ’Gluvo doba’ opisuje svet je mračan, nesiguran, nepouzdan – svet u kome čim sunce zađe, nastupa vreme onostranih sila s kojima je velika muka izaći na kraj čak i onda kada se sve radi ’po propisu’.”

    Dejan Ognjanović

    „Pažljivo izgrađen i vrlo siguran stil, prožet etnologijom i tradicijom, ali najviše autentičnom emocijom, napisan starinskim ali ne i staromodnim jezikom, s lakoćom čitaoca uvlači u mračnu, jezivu atmosferu priča smještenih u svijet srpskog/balkanskog sela.”

    Branislav Predojević

    19,90KM
  • (0)

    Guguto memeto

    NAGRADA „MALENI CVET“ ZA NAJBOLJU KNJIGU ZA DJECU I MLADE 2023.

    Knjiga koja nas vodi u Selo na rubu razuma, u svijet igre, smrtnosti i ljubavi. Nesvakidašnje dirljiv podsjetnik na istinsku moć riječi i priča.

    ***

    „Osvedočeno dobri mladi pripovedač, Stefan Tićmi, pred čitaoce donosi novu uzbudljivu prozu – novelu Guguto memeto, pripovest temeljenu na iskustvima najbolje domaće fantastičke literature. Ovo delo otvara neke od ključnih tema u čovekovom odnosu prema svetu nejasnih sila i verovanja, provocira zapitanost nad igrom uzroka i posledice, budi ontološku jezu. Suptilnim unošenjem etnoloških elemenata u priču, autor gradi folklorno-mistični ambijent, ukidajući jasne granice između prostora stvarnosti i uobrazilje, između jednoličja svakodnevice i duha ritualnih praksi.”

    Dejan Aleksić

    „Jezik kojim se gleda i kazuje ovaj filmovani roman je sa one strane praktične trivijalnosti, emituje vesti iz nesvesti, aludira na rane traumatizme, uvodi u odgovornost zrelog doba, stvarnu ili imaginarnu, ali ostaje u lakoći igre: sve je tako prosto i sve je tako slutno i nedoslutno.”

    Dr Zoran Antić, ESP

    „Tićmi čitaocima daje jedino i sve što zaista poseduje: svoj svet mašte i priviđenja. Njegove bajkolike priče iz Sela na rubu razuma bolje oslikavaju način na koji živimo nego različite ʼstvarnostiʼ sveta koji nas okružuje. Razigranim jezikom vodi nas na put sa periferije racionalnog do epicentra smisla. Ovo nije priča na kakvu ste navikli, ovo je stotinak strana duga opomena.”

    Radmila Petrović

    14,00KM
  • (0)

    Hadžiluk plemenitom snu (III izdanje)

    “U vremenu u kojem ljudi putuju ili neumjereno ili nikako, u oba slučaja bez sadržaja i bez literarnog traga o tome, putopisi Borisa Maksimovića pojavljuju se i osvajaju svojim urbanim šarmom, ali i onom finom melanholičnom notom o doživljenim i punom emocijom proživljenim iskustvima s putovanja. To su mladalačka, studentska putovanja, prepuna entuzijazma i naivnog očekivanja od novih iskustava. Maksimović uspijeva da, jezikom, ali i iskustvom lijepe putopisne književnosti, ukaže na činjenicu da postoji magična privlačnost putovanja, postoji kao ljudski poriv i potreba, ali i kao kulturološki čin koji u ovoj umjetnosti zauzima posebno mjesto.”

    Saša Šmulja

    Prvih 19 strana pročitajte ovdje.

    Elektronsko izdanje na Novinarnici kupite ovdje.

     

    17,60KM
  • (0)

    Hartvorm

    Priče Pavla Aleksića su kratke, izbrušene i prepune neke tihe tuge. U njima kao da je vrijeme stalo, a likovi ostali da se snalaze u tom otuđenom svijetu bez budućnosti. Njegove priče govore o nemogućnosti da čovjek nađe mjesto za sebe, o nemogućnosti dva bića da ostvare komunikaciju, o nemogućnosti da ostanemo i još većoj nemogućnosti da se vratimo. One govore o Americi, o Srbiji i onom beskonačnom prostoru koji se stvara kad čovjek nije ni ovdje ni tamo.

    Prvih 29 strana možete pročitati na ovom linku.

    17,60KM
  • Herbarij svete smrti
    (0)

    Herbarij svete smrti

    U svojoj prvoj proznoj knjizi, Mihaela Šumić vodi čitaoca na put od njujorških barova, boemskih kafana u predgrađu Buenos Ajresa i hotelskih soba u Rimu, preko Dubrovnika na prelazu iz 16. u 17. vijek, pa sve do primorskih gradića u Meksiku, u kojima je sadašnji trenutak neizostavno određen vremenom prije dolaska Evropljana. Svijet koji se otkriva u dvanaest priča ove pomno promišljene, mračne, ali krajnje dirljive i snažne zbirke, čiji su redovi ujedno i svjedočanstvo o moći i dalekosežnosti drevnih vjerovanja, jeste svijet ispunjen višegeneracijskim osvetama, neobjašnjivim događajima, isprepletenim vezama ljubavi, nasilja, smrti i slobode, svijet obilježen i nježnošću i surovošću.

    REGIONALNA KNJIŽEVNA NAGRADA „ŠTEFICA CVEK”

    Iz obrazloženja: Šumić vešto koristi različite književne obrasce, od postmodernističke naracije, preko magičnog realizma pod snažnim uticajem latinoameričke i španske proze, pa do trilera i misterije. Herbarij svete smrti sveža je, autentična i uzbudljiva zbirka priča kakva se retko sreće u regionu.

    Borisav Matić

    Prvih petnaest strana pročitajte ovdje.

    17,60KM
  • (0)

    Imenik Laure Carvalho

    Mihaela Šumić spada u red onih književnica i književnika koji žele pobjeći iz zamke autorstva, ostavljajući time dodatni prostor slobode svojim junakinjama i junacima i njihovim glasovima. Njene junakinje su i te kako specifične i nije im bezrazložno ostavila pomenuti prostor; čak i sama Laura je ovdje, kao i autorka, neka vrsta posrednika, medijuma, tek prenosnik mnoštva ženskih glasova koji kroz nju konačno govore svoje prećutane priče. Tu je uredno posložena po abecednom redu historija ženskog svjedočenja svijeta koje je imaginarna Laura „prikupila” slušajući one koje niko nije htio čuti; marginalizovane, nesrećne, psihički oboljele, zlostavljane, zanemarene, žene izopštene iz društva, žrtvovane, zatvorene u institucije. Laura im posuđuje svoje uho, tijelo, najzad i svoju ljubav i potpunu predanost. Laura Carvalho je otjelotvorena mogućnost slušanja i saosjećanja koja se pojavljuje da svaku od njih sasluša i potom iščezne jer u stvarnom svijetu ona kao takva nije moguća. A „Imenik Laure Carvalho” je neobično sačinjena knjiga pjesama kojom Mihaela Šumić još jednom potvrđuje snagu svoje mašte i talenta.

    Tanja Stupar Trifunović

    14,00KM
  • (0)

    Iza vrata

    „Ako ste formalista, preskočite i tekst i zbirku. A ukoliko ste barem jednom bili u srči do lakata (a ko nije?), ne ispuštajte ovo štivo iz ruku. Nosite ga sa sobom u wc, na put vozom, na pauzu, u park, pod noćno svjetlo, na pijacu. Kada vam se od hladnoće zgrče nožni prsti ili uhvati bol u dnu krsta, uzmite ga umjesto rakije ili vunenih čarapa. U trenucima kada ne prepoznate odraz u ogledalu i shvatite da ste umorni od trčanja, a u stvari stojite u mjestu, okrenite stranu broj 47, jer vidjećete – niste jedini kojima nedostaju mliječni zubi.ˮ

    Bojana Đerić Petrović

    Prvih 19 strana pročitajte ovdje.

    14,00KM
  • Izvlačenje drače, korice
    (0)

    Izvlačenje drače

    Vođen umjetničkom idejom Josipa Pejakovića da riječ dâ ućutkanima i prećutanima, kao i velikom Andrićevom mudrošću da je najbolje pustiti čovjeka da priča slobodno, Goran Dakić u svojoj novoj knjizi pod naslovom Izvlačenje drače pomno sluša i umjetnički uobličava priče običnih ljudi, radnika i seljaka banjalučko-potkozarske regije. Knjiga je napisana kao „krajiški azbučnik”, to jest kao svojevrsni pojmovnik u kojem su, specifičnim jezikom, ispričane priče o životu ljudi iz ovih krajeva.

    Saša Šmulja

    Govor junaka u „Izvlačenju dračeˮ neodoljivo je jednostavan i prijemčiv – to je svakodnevni razgovorni jezik zasićen brojnim poštapalicama, uzrečicama, sitnim i krupnim psovkama, neartikulisanim spojevima vokala koje bi bilo beskrajno teško prevesti u okvire bilo kog drugog diskursa – ono što Dakićevim likovima daje čar i autentičnost, između ostalog ostaje upravo u tim progutanim i preskočenim glasovima, slogovima, ponekad i cijelim riječima – mnogo je toga što se treba reći, a malo je vremena.

    Nina Govedar

    17,60KM
  • (0)

    Junak bez lica

    „Šta je ono što drži na okupu Marjanovićeve junake i njegove priče u ovoj neobičnoj i hrabroj prvoj knjizi? Za početak, upravo to bi mogao biti dio odgovora – neobičnost, drugačijost, jedan čudni eklektizam koji spaja nespojivo i uvlači nas u svijet koji hoda ivicama grotesknog, granicama utvarnog i stvarnog koji se smjenjuju u neočekivanim obrtima i podsjećaju upravo na stvarnost kakvu živimo. Čuda su moguća i gle umjesto da su velika i divna ona uglavnom bivaju banalna. Sve su to stvari kojima autor suvereno vlada i u koje gura čitaoca stalno mu izmičući utočište i gurkajući ga u bol, u smijeh na ivici nelagode, u neprijatnost, u spoticanje, u čudo kreacije i čudo stvarnog koji se olako pomiješaju.“

    Tanja Stupar Trifunović

    Prvih 20 strane knjige možete pročitati ovdje.

     

     

     

    14,00KM
  • (0)

    Kamenite priče

    U ovoj zbirci nalazi se 28 kratkih priča uglavnom o sudbini žena tokom nekoliko generacija jedne dalmatinske porodice. To su kratke, ali emocijama nabijene priče, čvrste unutrašnje strukture s obiljem dijalekatskih izraza koji samo dodatno pojačavaju njihovu slikovitost i izražajnost. Iako kratke, ove priče su u stanju mnogo šta da kažu, ne samo onim što je napisano već i onim što se jasno naslućuje između redova. Prvih 25 strana knjige možete pročitati ovdje.

    Elektronsko izdanje na Novinarnici kupite ovdje.

     

    14,00KM
  • knjiga
    (0)

    Lutak

    Teško je opisati način na koji Radmila Karlaš piše, jer to zaista nije nešto što se sreće svakog dana. Njene priče se dešavaju u nekom nedefinisanom vremenu koje može biti ovo naše, ali isto tako može biti i prije pedeset ili sto godina, jer su lišene svega što bi moglo biti opterećujuće u smislu konkretnog vremenskog određenja, a fokusirane na ono suštinsko. U njima su samo ljudi, njihovi međusobni  odnosi i sile koje na njih utiču, a koje ne moraju da budu od ovoga svijeta. I to je nešto od čega vas ponekad prođe jeza, jer su te priče ponekad na granici fantastike, ali to nije ni epska, ni naučna, ni nekakva fantastika iz horor književnosti, već nešto što udara u samu srž naše kolektivne imaginacije i ne prestaje dok ne završimo sa čitanjem, a nekad i nakon toga. Radmilin jezik je izuzetno izbrušen i pitak, njeni opisi su jasni i sve o čemu piše s lakoćom zamišljamo pred našim očima. I zbog toga sve što čitamo ostavlja na nas još jači utisak.

    Prvih 20 strana možete pročitati ovdje.

    14,00KM
  • (0)

    Mandarinske patke

    „Ruke su ogledalo duše“, piše Milanka.

    Ruke dodiruju, miluju i otkrivaju sve o čovjeku. Koliko vodi računa o sebi. O drugima. Ruke dodiruju stvarnost.

    Da li ste nekada dodirnuli priču? Obično govorimo kako priče nas dodiruju iznutra. „Mandarinske patke“ prevazilaze granice realnosti i snažno emituju sintezu čula, boja i mirisa. Gotovo da možete da osetite hrapavost tih riječi; miris peršuna i ukus zemlje o kojem Milanka tako strastveno piše.

    Ako volite da uživate u gotovo svim tipovima umjetnosti, ova zbirka priča je prava poslastica za vas.

    Ako volite da uključite sva čula, ova zbirka priča je više od poslastice za vas. Ona je nalik šetnji po prepunoj galeriji u toku izložbe duboko emotivnih slika svakodnevnog života. Dok prelistavate stranice i prelazite sa početnih pisama na kasnije priče o svakodnevici, doživjećete jednu avanturu u kojoj se perspektiva neprestano mijenja. Čućete žamor sa svih strana. Riječi će vas gurkati, prikazivaće vam se nasumična lica, a boje će isplivavati iz svih uglova. „Mirisaće na buđ, na narandže, na novi suncokret na Van Gogovoj slici“.

    Osjetićete svaku emociju. Dotaći ćete svaku bol svih junaka. Čućete njihovu samoću. Slika govori više od hiljadu reči, a Milanka je upravo te hiljade riječi pretvorila u opipljive slike, opipljivu umjetnost koja obuzima sva čula.

    Poletite uz „Mandarinske patke“ i doživite svakodnevni život iz svih uglova.

    Prvih 20 strana knjige besplatno pročitajte ovdje.

    Elektronsko izdanje na Novinarnici kupite ovdje.

    14,00KM
  • (0)

    Moj otac umire u poeziji

    Kada smrt nekog bliskog postaje stvarna za nas? U trenutku kada se desi ili onda kada nam stigne svijest o njoj i kada postanemo spremni(ji) da je prihvatimo? Kako se ta svijest ispoljava ozbiljnim jezikom odraslih, a kako jezikom naivne dječje zapitanosti? Pjesme u knjizi „Moj otac umire u poeziji” nude nam jedan iskren i dirljiv portret gubitka, ali istovremeno i portret svega onoga što stoji nasuprot tom gubitku, što mu prethodi i što ima snagu da ga nadživi, bilo u sjećanju, bilo u malim radostima svakodnevice.

    ***

    Knjiga „Moj otac umire u poeziji” sadrži puno pjesama sa kojima se lako saživjeti. Ton je neposredan, blizak i autorka je našla način da čitaoca vješto i nježno provede kroz bolne i teške teme. Ovo je knjiga o umiranju i o odrastanju kroz pristizanje svijesti o smrti, ali u jednakoj mjeri ovo je i knjiga o djetinjstvu koje nastavlja da živi s nama kroz cijeli naš život.

    Tanja Stupar Trifunović

    14,00KM
  • (0)

    Monument

    “U knjizi ‘Monument’, Berislav Blagojević ispisuje dvadeset jednu kratku priču u kojima iskazuje jednu široku paletu interesovanja za različite aspekte stvarnosti, koji se promišljaju i uobličavaju u književni tekst. „Tako, polazeći od postojbine Don Kihota (a svi ozbiljni pisci, na određeni način, nužno referišu na Servantesov roman), pisac kreira i uvodi nas u jedan imaginarni prostor u kome se neprekidno sučeljava sadašnje sa prošlim, gdje se u neskrivenom  kritičkom tonu, ali i ironijskom naniru, ukazuje na anomalije ljudske egzistencije na početku trećeg milenijuma; zatim tu je postmodernističko poigravanje sa knjigom, bibliotekom, čitanjem i samim činom stvaranja; dalje, skidanje naslaga istorijske prašine sa dokumenata i njihovo pretakanje u fikciju; emotivno evociranje prošlosti…”

    Prof. dr Igor Simanović

     

    Prvih 20 strana knjige možete pročitati na ovom linku.

    14,00KM
  • (0)

    Mrlje na šanku

    „Mrlje” su druga vrsta kolumne, nenametljive zabilješke s kafanskih stolova i šankova, duboko upijene u miris i okus kafane, razmrljane do neprepoznatljivosti nakon bezbrojnih prepričavanja od usta originalnog autora do Dakićevih zapisa. Iz njih zahvaljujući Goranu možete osjetiti onaj jedinstveni miris kafane koji kombinuje alkoholna isparenja, duvan, začine, znoj, parfeme i dezodoranse. Možete čuti u njegovim pričama zveckanja čaša i flaša, pomiješane glasove, isprekidane psovkama i smijehom, zvono telefona, tihe izgovore…. Kada ih čitate imate osjećaj da sjedite s njegovim junacima, ljudima u kafani i iz kafane, svih vrsta i profila, jer kafana brzo briše razlike klasnog ili socijalnog statusa.

    Prvih 20 strana knjige možete pročitati ovdje.

    Elektronsko izdanje na Novinarnici kupite ovdje.

     

    14,00KM
Kategorije
Cijena
Korpa zatvori