Druga zbirka Maje Mihajlović donosi pjesme raspoređene u pet ciklusa, u kojima se smjenjuju lični zapisi, istorijske slike i mnoge poetske reference. Od Azije do antičkih motiva, od svakodnevice do unutrašnjih prelomnih trenutaka, pjesme oblikuju svijet pun slojeva – istovremeno oštar i nježan, sa originalnim autorskim glasom.
Filter
Prikaz 7 rezultata
-
Brodovi, bogovi i mali požari u rukama
14,00 KMNagrada „Čučkova knjiga” za najbolju prvu knjigu objavljenu 2022. godine.
Majina poezija je iskrena i hrabra. Kakva drugačija može biti, kad iskrenost i hrabrost idu ruku pod ruku? Njeni stihovi nisu samo status na društvenim mrežama koji algoritam pojede za par dana, to nije statusna poezija, već ona izvorna, duboka, nad kojom se potrebno zamisliti. Zapravo, jedina koja se može pisati u svijetu stranosti, odvojenosti od sebe, drugih, od Boga, od istinske prirode. Kroz obične, svakodnevne slike provejavaju duboka, iskonska pitanja o sebi, smislu postojanja, Bogu, svijetu, čežnji, ljubavi i odsustvu svega pobrojanog. Pjesnikinja se ne igra riječima jer ne slaže puzzle, riječi u njenim pjesmama dobijaju svoju istinsku prirodu, u kojima je zapravo njihova draž, to su riječi koje možete osjetiti, na koži i pod kožom. Nigdje ovdje pjesme ne bježe u banalnost, ne odgađaju suštinu i ne nude zabludu. Nude jednu vrstu utjehe koja je meni nalik na toplo ćebe pod koje se sklupčate kad je okolo sve led, taj mali nukleus, ono istinsko sunce koje neki nazivaju „duša“, u koje se sklupčate kao fetus. To nisu promišljene pjesme, koje spajaju sladunjave metafore u nizove koji nas ne odvode nigdje do samo pred uobraženo divljenje pjesnikovom umijeću, one su same po sebi umjeće preživljavanja, život u svojoj iskonskoj veličini koja može imati mrak jedne ogoljene pustoši svemira taman toliko koliko može imati i majskog sunca u sebi. Ove pjesme to čine baš kako treba – udaraju direktno u glavu i stižu direktno do srca.
Stevo Grabovac o knjizi „Brodovi, bogovi i mali požari u rukama”
-
Gavran i sve druge pesme
17,60 KMZbirka Gavran i sve druge pesme Edgara Alana Poa stiže nam u prevodu Kolje Mićevića. Samim pjesmama prethodi prevodiočev osvrt na cijeli proces prevođenja poezije jedne od najvažnijih i najuticajnijih figura svjetske književnosti (Prevodiočeva filosofija kompozicije), kao i pregled odabranih crtica iz Poove biografije (Nekoliko ličnosti i scena iz Poovog života), koje su, bez sumnje, ostavile značajan trag i na njegovo pisanje. Izdanje je upotpunjeno i propratnim tekstom Vokija Ercega.
***
Po, koji je izvesno odmeravao sve reči koje je uvodio u svoju poemu – jer on je dobro znao da su sve te reči već upotrebljene bilo u engleskoj, bilo u američkoj poeziji, i da je njegova prilika u tome da tim rečima da jedan novi smisao, kako to i kaže Malarme u sonetu za njega – mora da je posebno razmišljao o toj ptici za koju se odlučio: raven, gavran. Razmišljao je o toj reči i posmatrao je sa svih strana, kao u ogledalu: nevar, a, ako je tako činio, zar je mogao ne primetiti da ta ptica sa sobom, u sebi nosi već prvi deo kobnog refrena: never? Ovo otkriće svakako daje novi odgovor onima koji sumnjaju u to da li ptica uopšte može da govori: Poov raven, gavran govori onoliko koliko smo u stanju da ga čitamo!
Kolja Mićević
-
Imenik Laure Carvalho
14,00 KMImenik Laure Karvaljo je poetski glas zaboravljenih i prećutanih žena, ispričan kroz lik Laure – posrednice, svjedokinje i saosjećajne slušateljke. Mihaela Šumić donosi snažnu i maštovitu zbirku u kojoj poezija postaje čin otpora i empatije.
-
Moj otac umire u poeziji
14,00 KMPjesme u knjizi „Moj otac umire u poeziji” nude nam jedan iskren i dirljiv portret gubitka, ali istovremeno i portret svega onoga što stoji nasuprot tom gubitku, što mu prethodi i što ima snagu da ga nadživi, bilo u sjećanju, bilo u malim radostima svakodnevice. Zbirka poezije u kojoj se mnogi pronalaze.
-
-
Pomes Penyeach
14,00 KMNaslov zbirke „Pomes Penyeach” – treba čitati kao pomes penič – oponaša taj užurban govor trgovaca, ali ne treba zaboraviti, napominje francuski prevodilac Žak Borel, i „da su sve pijace ovog sveta pune slovnih grešaka”! S rečju „poems” Džojs je izveo anagramsku igru, brz ali efektan trik, pretvorivši pesme u „pomes” (starofrancuska reč za jabuke), a dve reči „penny each”, približavajući ih ali i izbacujući slovo – n – pretvorio je u jednu, čime je otvorio prostor i uveo čitaoca da sam domaštava, pa i da po svojoj volji načini naslov:
Poems penny each: pesme svaka za peni; pomes penny each: jabuke svaka za peni; poems pain each: pesme bol svaka; poems pen-is ache ili poems penis each itd.
Da bi se čitalac na neposredan način približio pesnikovoj nameri, treba zamisliti da je Džojs ovu knjigu tretirao kao zbirku od dvanaest pesama (zbirka se prodavala po ceni jednog šilinga, dvanaest penija, odnosno dvanaest franaka) i da je trinaesta pesma (u originalu „Tilly”) – trgovački pride, gratis na ukupnu ponuđenu (ili prodatu količinu), prema običaju irskih mlekadžija da mušterijama dospu dodatnu količinu mleka u posudu (irski: „tuilleadh”), običaj sličan engleskim pekarima da u tuce („baker‘s dozen”), koji se sastoji od dvanaest vekni, kao dodatak po pravilu dodaju trinaestu.
Voki Erceg
-
Savremene iranske pesnikinje
14,00 KMPred vama je izbor iranskih pesnikinja najrazličitijih poetika i biografija. Od Forug Farohzad, koja je osim poezije ostavila iza sebe i jedno od neizostavnih filmskih remek-dela „Kuća je crna” i koja je svoje stihove ispisala na način da su oni subverzivni i danas, jer propituju i u „zapadnom” svetu još uvek dominantan patrijarhalni poredak i anonimne, nevidljive živote žena u takvom društvu, do savremenih pesnikinja poput Persis Karim, koja u svojoj poeziji pravi osvrte na aktuelne istorijske događaje, ispisujući tako ne samo impresije na kolektivna opšta mesta i bolne tačke (neuspela revolucija) već se bavi i ličnim, posve tragičnim istorijama i (auto)biografijama („Atefeino pogubljenje”). Ovo su snažni, neposredni, univerzalni ženski glasovi koji svedoče o borbi i poziciji žene u svetu i umetnosti, o ograničenjima i zamkama na koje svaka pobuna nailazi i načinima da se, pišući i obznanjujući svoj svet lepote i užasa, bude angažovanim i aktuelnim. Nadamo se da će ova antologija prokrčiti put za neka nova saznanja i tumačenja poezije i dati nam uvid u jedno bogato kulturno nasleđe, nažalost nedovoljno poznato ovdašnjim čitaocima.
Jelena Mandić