-
Đakomo Džojs
Đakomo Džojs je intimni, poetski rukopis koji otkriva Džojsovu ličnu stranu i najavljuje teme njegovih velikih romana. Nastao u Trstu, sadrži fragmente koji će kasnije oblikovati Uliks i Portret umjetnika. U prevodu Vokija Ercega, uz predgovor, komentare i lični dnevnik – ovo izdanje je pravi biser za Džojsove čitaoce.
-
Pomes Penyeach
Naslov zbirke „Pomes Penyeach” – treba čitati kao pomes penič – oponaša taj užurban govor trgovaca, ali ne treba zaboraviti, napominje francuski prevodilac Žak Borel, i „da su sve pijace ovog sveta pune slovnih grešaka”! S rečju „poems” Džojs je izveo anagramsku igru, brz ali efektan trik, pretvorivši pesme u „pomes” (starofrancuska reč za jabuke), a dve reči „penny each”, približavajući ih ali i izbacujući slovo – n – pretvorio je u jednu, čime je otvorio prostor i uveo čitaoca da sam domaštava, pa i da po svojoj volji načini naslov:
Poems penny each: pesme svaka za peni; pomes penny each: jabuke svaka za peni; poems pain each: pesme bol svaka; poems pen-is ache ili poems penis each itd.
Da bi se čitalac na neposredan način približio pesnikovoj nameri, treba zamisliti da je Džojs ovu knjigu tretirao kao zbirku od dvanaest pesama (zbirka se prodavala po ceni jednog šilinga, dvanaest penija, odnosno dvanaest franaka) i da je trinaesta pesma (u originalu „Tilly”) – trgovački pride, gratis na ukupnu ponuđenu (ili prodatu količinu), prema običaju irskih mlekadžija da mušterijama dospu dodatnu količinu mleka u posudu (irski: „tuilleadh”), običaj sličan engleskim pekarima da u tuce („baker‘s dozen”), koji se sastoji od dvanaest vekni, kao dodatak po pravilu dodaju trinaestu.
Voki Erceg