-
Brodovi, bogovi i mali požari u rukama
Majina poezija je iskrena i hrabra. Kakva drugačija može biti, kad iskrenost i hrabrost idu ruku pod ruku? Njeni stihovi nisu samo status na društvenim mrežama koji algoritam pojede za par dana, to nije statusna poezija, već ona izvorna, duboka, nad kojom se potrebno zamisliti. Zapravo, jedina koja se može pisati u svijetu stranosti, odvojenosti od sebe, drugih, od Boga, od istinske prirode. Kroz obične, svakodnevne slike provejavaju duboka, iskonska pitanja o sebi, smislu postojanja, Bogu, svijetu, čežnji, ljubavi i odsustvu svega pobrojanog. Pjesnikinja se ne igra riječima jer ne slaže puzzle, riječi u njenim pjesmama dobijaju svoju istinsku prirodu, u kojima je zapravo njihova draž, to su riječi koje možete osjetiti, na koži i pod kožom. Nigdje ovdje pjesme ne bježe u banalnost, ne odgađaju suštinu i ne nude zabludu. Nude jednu vrstu utjehe koja je meni nalik na toplo ćebe pod koje se sklupčate kad je okolo sve led, taj mali nukleus, ono istinsko sunce koje neki nazivaju „duša“, u koje se sklupčate kao fetus. To nisu promišljene pjesme, koje spajaju sladunjave metafore u nizove koji nas ne odvode nigdje do samo pred uobraženo divljenje pjesnikovom umijeću, one su same po sebi umjeće preživljavanja, život u svojoj iskonskoj veličini koja može imati mrak jedne ogoljene pustoši svemira taman toliko koliko može imati i majskog sunca u sebi. Ove pjesme to čine baš kako treba – udaraju direktno u glavu i stižu direktno do srca.
Stevo Grabovac o knjizi „Brodovi, bogovi i mali požari u rukama”
Prvih dvadesetak strana možete pročitati ovdje.
-
-20%
Imprimaturove pjesnikinje
Adorno je, odavno znamo, strašno pogriješio – pisanje poezije ne može biti varvarstvo, no samo nužnost! A u intimi trenutka suočiti se sa stihovima ravno je suočavanju sa samim sobom. Imprimaturove pjesnikinje pišu meditativnu poeziju, koja suptilno prepliće svakodnevicu i fantazije, začudnost i običnost trenutka. Maja Mihajlović, Emina Elezović i Mihaela Šumić pjevaju sve ono što pažljiviji čitalac već prepoznaje u samome sebi: utjehu, nježnost, nadahnuće, bijes i pobunu. Pjesma im samo daje konačan oblik. Ako ti se svakodnevica bez poezije čini tmurnijom, ili ako na tvoju sreću poznaješ nekog takvog, “Imprimaturove pjesnikinje” su ono što tražiš.
Više o knjigama slijedi u nastavku, a ispod te čeka i nekoliko pjesama iz našeg izbora.
Iza vrata // Zbirka koja oživljava poetsku magiju svakodnevnog, knjiga kojom je autorka širom otvorila vrata sebe, svojih strahova, ljubavi, prošlosti, budućnosti i preispitivanja. Pjesme u kojima se lako pronaći i izgubiti.
Srce zapušteno kao malinjak // Knjiga ispunjena tugom i ljepotom koje se iščitavaju iz svakodnevnih rituala. Već od prve strane ove knjige, čitalac se poziva u lirski svijet u kojem se lično i intimno prepliću sa opštim i univerzalnim, svijet koji se gotovo uvijek lagano njiše tamo negdje između utješnosti i melanholije.
Brodovi, bogovi i mali požari u rukama // Debitantska zbirka mlade pjesnikinje Maje Mihajlović kroz čije pjesme, pod okriljem običnih, svakodnevnih slika, provijavaju duboka, iskonska pitanja o sebi, smislu postojanja, Bogu, svijetu, čežnji, ljubavi i odsustvu svega pobrojanog.
Imenik Laure Carvalho // Laura Carvalho je fiktivni lik čiji su poetski zapisi u stilu toka misli nastali u imeniku koji je pronađen u njenom stanu za vrijeme istrage njenog nestanka. Mihaela Šumić nam na samom početku svoje nove zbirke donosi nekoliko osnovnih informacija o životu Laure Carvalho. Ono što slijedi jeste abecedno raspoređen imenik sačinjen od pjesama u kojima nailazimo na različite ženske glasove.
Nekoliko sitnih uboda // Pjesme u kojima ćete se susresti sa astečkim i majanskim bogovima, junacima i junakinjama meksičkih serija, slikama iz Sikstinske kapele, ženama sa Karavađovih slika, junacima iz animea, rimskim boginjama i brojnim bliskim, svakodnevnim božanstvima koje autorka oživljava pred nama.
-
Nemoguće sunce Azije
Pjesnikinja Maja Mihajlović, nakon objavljene knjige „Brodovi, bogovi i mali požari u rukama”, svojom novom zbirkom, čije su pjesme raspoređene u pet ciklusa – „Nemoguće sunce Azije”, „Male pjesme”, „Zapaljeni grad”, „Zapisi iz središta srca” i „Još je mora ostalo u tebi” – čitaocima nudi jedan nesvakidašnji poetski svijet osobene slikovitosti, ritmičnosti i osjećajnosti. Pjesnički izražaj, u kojem se smjenjuju kratki poetski zapisi i naglašena narativnost, usmjeren je kako na ono duboko lično, tako i na ono prostorno i vremenski udaljeno, ali po osjećajnosti sve samo ne daleko. Vodeći dijalog sa Vergilijem, Šekspirom, Ivanom V. Lalićem ili Vaskom Popom, Maja Mihajlović gradi pjesnički svijet obilježen kako mačem i ognjem, tako i blagošću.
Odlomak pročitajte ovdje.
NAPOMENA:
Pretprodaja zbirke počela je 25. februara, a knjige naručene u pretprodaji šaljemo, u prosjeku, 7 dana nakon datuma objavljivanja.