Dobro došli!
Telefon: +387 66 916 202
Razgovor s autorkom: Maja Mihajlović

Maja Mihajlović je rođena 1987. godine u Banjaluci. Diplomirala je filozofiju i novinarstvo. Živjela je i radila u Banjaluci, Beogradu i Aleksandriji. Knjiga „Brodovi, bogovi i mali požari u rukama” njena je prva zbirka poezije.

1. Kako se osjećaš sad kad je tvoja prva zbirka pjesama konačno objavljena? 

Iskreno, nemam nikakav osjećaj, ne djeluje mi stvarno uopšte, kao da samo posmatram nečiji san, ne mogu uopšte doživjeti i pojmiti činjenicu da sad neko ima pristup mojoj duši (zvuči patetično, ali tako je). 

2. Mnogi pjesnici, ali i pisci generalno, osjećaju sukob dva suprotstavljena nagona, imaju želju da se otkriju, ali istovremeno i strah od davanja na uvid sopstvene intime. Da li je ovo slučaj kod tebe i ako jeste kako si ga prevazišla? 

Uh, pa ja sam zaista željela napraviti otklon od hajde da kažem ove sebe koja postoji van svoje sobe, u kojoj je to tamo, izrečeno u pjesmama, ali budući da nisam mogla objaviti zbirku pod pseudonimom, u trenutku sam samo rekla sebi okej, sad ili nikad, a ja sam baš umorna od kojekakvih nikad, mislim da je to bilo neko mak na konac sa sobom, ajde da vidim sad koliko si hrabra, jer me zaista pomalo užasava ideja da bi sad neko mogao da ismije nešto meni najvrednije. 

3. Tvoja poezija ne bježi od krajnjih i najbolnijih pitanja, od onog božanskog, od gasnih komora i peći logora Dahau, od neprebolnih rana u nama. Je li zastrašujuća blizina tih tema i kako uspijevaš da izađeš na kraj s njima? 

Ne znam šta da kažem na ovo, mislim da ja slabo izlazim na kraj s bilo čim, zato me ekcem i nesanica lagano jedu krišom. 

4. U jednom stihu kažeš “Svijet stoji pun nesreća preda mnom”. Kako onda pjesnik, po definiciji biće osjetljivije od drugih, da se od takvog svijeta odbrani i može li poezija u tome da pomogne? 

Ne znam je li pjesnik *osjetljiviji* od bilo koga, niti sebe smatram pjesnikinjom, ja sam samo ja, vrlo neodbranjiva i tužna i svejedno puna nadanja obična ja, i to je sve. 

5. Kako je tekao tvoj put poetskog sazrijevanja? Kad si počela prvi put da se izražavaš u stihovima, kad si prvi put to nekome poslala i kako sada gledaš na taj period iza sebe?

Kad je počelo najnesnosnije da me boli, nije bilo nikog da mu kažem. Ne znam, možda sa strahom da sam sve svoje riječi potrošila i da više nemam ništa nikom da ponudim. 

6. U mnogim tvojim pjesama provijavaju filozofske dileme i jezik specifičan za filozofsko poimanje svijeta, ali one ipak nisu dosadne. Naprotiv, krajnje su uzbudljive i potresne. Kako uspijevaš da takve stvari sažmeš na malo prostora i predstaviš čitaocu? I da li se osjećaš imalo lakše nakon toga?

Vau, hvala ti na komplimentu, ovo me malo obradovalo, baš lijepo zvuči, voljela bih da je istina. Naravno da mi donese olakšanje, pisanje je pomalo kao plakanje, znaš ono kao kad se baš isplačeš isplačeš i onda imaš onaj blaženi trenutak umora i tonjenja u san, neki mir neobičan, bez misli, bez ičega. 

Razgovarao: Boris Maksimović

Gdje pronaći knjigu?

Knjigu možete pronaći na našoj internet knjižari, u Antikvarijatu Ramajana u Banjaluci, u knjižarama Kultura, a uskoro će biti dostupna i u drugim odabranim knjižarama širom BiH i Srbije.

Dodaj komentar