Dobro došli!
Telefon: +387 66 916 202
Noviteti: Imenik Laure Carvalho, nova zbirka poezije Mihaele Šumić

Mihaela Šumić se do sada čitaocima predstavila kao prozna spisateljica, pjesnikinja i prevoditeljica. Objavila je zbirku pjesama „Nekoliko sitnih uboda”, za koju je dobila nagradu „Čučkova knjiga”, za najbolju prvu knjigu objavljenu u 2020. godini,  te zbirku priča „Herbarij svete smrti”, za koju je nagrađena regionalnom književnom nagradom „Štefica Cvek”. Takođe, krajem 2021. godine objavljen je njen prevod romana „Sezona uragana” meksičke autorke Fernande Melčor. Zbirka poezije „Imenik Laure Carvalhoˮ njena je treća knjiga.

Tanja Stupar Trifunović opisala je njenu novu zbirku sljedećim riječima:

Mihaela Šumić spada u red onih književnica i književnika koji žele pobjeći iz zamke autorstva, ostavljajući time dodatni prostor slobode svojim junakinjama i junacima i njihovim glasovima. Njene junakinje su i te kako specifične i nije im bezrazložno ostavila pomenuti prostor; čak i sama Laura je ovdje, kao i autorka, neka vrsta posrednika, medijuma, tek prenosnik mnoštva ženskih glasova koji kroz nju konačno govore svoje prećutane priče. Tu je uredno posložena po abecednom redu historija ženskog svjedočenja svijeta koje je imaginarna Laura „prikupila” slušajući one koje niko nije htio čuti; marginalizovane, nesrećne, psihički oboljele, zlostavljane, zanemarene, žene izopštene iz društva, žrtvovane, zatvorene u institucije. Laura im posuđuje svoje uho, tijelo, najzad i svoju ljubav i potpunu predanost. Laura Carvalho je otjelotvorena mogućnost slušanja i saosjećanja koja se pojavljuje da svaku od njih sasluša i potom iščezne jer u stvarnom svijetu ona kao takva nije moguća. A „Imenik Laure Carvalho” je neobično sačinjena knjiga pjesama kojom Mihaela Šumić još jednom potvrđuje snagu svoje mašte i talenta.

Pročitajte nekoliko pjesama iz zbirke Imenik Laure Carvalho

E
2. 3. 1952.
Kao što je otok glatko međunožje mora, mi smo posljednje utočište tuđe uzburkanosti.
Dijelim se na okrajak kruha koji jutrima režeš da nahraniš prazninu stola. Mršave noge pridržavaju baru kroz koju gaze pospani medvjedi.
Novi svijet je ubio zvuk iskonskih ratova. Pružaš mi koplje na kom mrtva riba kroz škrge ispušta obiteljsko stablo. Naslijeđena sudbina.
Predodređena cvrkutom naših oblika. Guraš mi je
u ruku. Skliska je poput tvojih obećanja.
Kao što su džungle zapuštena djeca prirode, mi smo divljina od koje naše majke strahuju.
Padaš na mene kao kometa koja najavljuje kraj jednog vremena. Ja sam fosil pod četkom arheologa.
Stavljaju nas na police, pred užarene oči glasne mladeži. Ne želim se igrati davnina u kojima smo samo relikt bez mesa.
Svijet nas je odavno ispljunuo u potok zaborava. Ležiš na onom što je ostalo od mene. Ruku mi obuhvaćaš nogama neodlučnosti.
U očima ribe skupljaju se tvoje zjenice. Nemarni
bogovi večeraju na tvojoj kosi. Vučem te za pramenove
kojima vješaš moje tijelo.
Od kakve si utrnulosti stvorena? Vratit ću vrijeme.
Uvijek mogu vratiti vrijeme.
Stojim malena pod velikom gljivom. Iz nje pljušti voda
po mojim ramenima. Dišem. Ja sam riba uskrsnula
pod golim tijelima ribolovaca.
„Plivaj”, dopire iz njezine tanke kore. Plivam. Spretno
izbjegavam ugriz bijesnih pasa čiji lavež dopire
iz tvojih pluća.
Moje tijelo je nekadašnje bojište tvojih neuspjeha. Ja sam
neman koju svladavaš između udaraca stvarnosti.
Ja sam laž sposobna da umre na kamenim usnama
hrabrosti. „Plivaj”, dijete u mojim kostima jeca
pod oštrinom tvog plesa.
Gljiva nestaje u tvojim uzdasima. Posrćem. Padam.
Hvatam je kao jedinu nit života u kolajni ugaslih
formi. Držim je čvrsto.
Iz nje pljušti naivnost moje dobi. Riba bježi natrag
na koplje. Izdišeš na mojim grudima i presijecaš moju
privremenu smrt. Bježim natrag u uzdah čistine.

F
23. 4. 1952.
Polarna svjetlost pleše na tamnom obodu Zemlje. Zagrizaš u bezočnost udova koji su grmjeli nad tvojim aktom.
Ležiš optočena klorofilom algi. Gulim potkožni sloj tvojih listova. Grijeh ubrizgan u meso teče do kosti.
Pod mikroskopom mog ushićenja određuješ formaciju jata. Ti si ptica koja osvaja jug.
„Prstom se ne upire u božanstvo”, govorim dok prstima kidam tvoje paperje.
Tremori grafita na papiru su sljedbenici tvojih nestanaka. Hodam po truloj žeravici, ka paklu tebe.
Pružam ti utrnulu ruku dok uzmičeš tragediji moje praznine. Ja sam sveprisutno ništa s prstohvatom hitnosti.
Svjedočim okusu fosfora na tvojoj karlici. Postajem zamka iz koje bježiš, iz koje bježim.
„Idi”, zapovijedam dok te crvenom vrpcom vežem za sebe.
Ja sam osakaćeni mrak koji pljušti po tvojim suhim jutrima. Ja sam drvo od čije sjene ponekad pomisliš da je čovjek.
Lako je zavarati sanjare u okrutnoj igri buđenja. Stvarnost je prevrat koji te čeka kad se raspem
pred tvojim očima.
– Teški kapci udišu moju grimiznu vojsku. –
„Oprost dolazi s pokajanjem”, šapućem dok ti izričem zadnju presudu.
Rosa je zapaljeni tamjan na rani beskonačne želje.
Iz kukuljice na grani izviruju olujna proljeća.
Ležiš optočena injem. Okular osvajaju slijepe mrlje novog poraza. Predaja vrišti unutar katakombi.
– Ispisuješ naše smrti na pisaćoj mašini sunca. –
„Zbogom”, pozdravljam te dok slažem tišinu
ispod kreveta. Nitko te nije upozorio na zvijeri koje noć budi u tebi.

Kako doći do knjige Imenik Laure Carvalho?

Pretprodaja zbirke Imenik Laure Carvalho počela je na našem sajtu u nedjelju 5. juna, a dvije sedmice nakon toga, knjiga će se moći pronaći u redovnoj prodaji, kako na našem sajtu, tako i u odabranim knjižarama.

Iz medija:

Oslobođenje: Mihaela Šumić, književnica: Jedno divno, maleno klupko onog subjektivnog

Glas kulture: Mihaela Šumić: Književnost kao bijeg od poznatog i ustaljenog

Knjige Mihaele Šumić:

Dodaj komentar