Dobro došli!
Telefon: +387 66 916 202
Noviteti: „Brodovi, bogovi i mali požari u rukama”

Predstavljamo zbirku poezije Maje Mihajlović

Maja Mihajlović, talentovana mlada pjesnikinja, rođena je 1987. godine u Banjaluci. Diplomirala je filozofiju i novinarstvo. Živjela je i radila u Banjaluci, Beogradu i Aleksandriji. Knjiga „Brodovi, bogovi i mali požari u rukama”, koju vam predstavljamo ovom prilikom, njena je prva zbirka poezije.

Pjesme u ovoj knjizi podijeljene su u četiri različita ciklusa: „Brodovi, bogovi i mali požari u rukama”, koji je poslužio i kao naslov cijele zbirke, zatim „Džemper za srce”, „Kad dođeš reći ću ti sve” i na kraju „Neposlana pisma”.

Iz recenzije

Stevo Grabovac, jedan od urednika i recenzenata ove knjige, napisao je o zbirci sljedeće:

Majina poezija je iskrena i hrabra. Kakva drugačija može biti, kad iskrenost i hrabrost idu ruku pod ruku? Njeni stihovi nisu samo status na društvenim mrežama koji algoritam pojede za par dana, to nije statusna poezija, već ona izvorna, duboka, nad kojom se potrebno zamisliti. Zapravo, jedina koja se može pisati u svijetu stranosti, odvojenosti od sebe, drugih, od Boga, od istinske prirode.

Kroz obične, svakodnevne slike provijavaju duboka, iskonska pitanja o sebi, smislu postojanja, Bogu, svijetu, čežnji, ljubavi i odsustvu svega pobrojanog. Pjesnikinja se ne igra riječima jer ne slaže puzzle, riječi u njenim pjesmama dobijaju svoju istinsku prirodu, u kojima je zapravo njihova draž, to su riječi koje možete osjetiti, na koži i pod kožom. Nigdje ovdje pjesme ne bježe u banalnost, ne odgađaju suštinu i ne nude zabludu. Nude jednu vrstu utjehe koja je nalik na toplo ćebe pod koje se sklupčate kad je okolo sve led, taj mali nukleus, ono istinsko sunce koje neki nazivaju „duša”, u koje se sklupčate kao fetus.

To nisu promišljene pjesme, koje spajaju sladunjave metafore u nizove koji nas ne odvode nigdje do samo pred uobraženo divljenje pjesnikovom umijeću, one su same po sebi umijeće preživljavanja, život u svojoj iskonskoj veličini koja može imati mrak jedne ogoljene pustoši svemira taman toliko koliko može imati i majskog sunca u sebi. Ove pjesme to čine baš kako treba – udaraju direktno u glavu i stižu direktno do srca.

Pročitajte nekoliko pjesama iz zbirke „Brodovi, bogovi i mali požari u rukama”

tramvajima

ratovi žive u šinama
vrhovima prstiju i pticama kraj miljacke i dunava
trepere u zraku a ti se samo nadaš najboljem
da bog nije što te uvjeravaju da jeste
da ljubav nije prolazna
da nikad nećeš tim tramvajima
i da je njihova magija veća od straha
dok klize niz kišu

horoskop

sunce mi je u trinaestoj kući
to je previše kuća soba pakovanja raspakivanja
tuđe prašine pobrisane s tuđih polica i tuge što se slaže kao veš
uklapa kao pločice
lijepi kao med
ali četrnaesta će bit moja
sunčana bez ledenih soba
mirisat na jug i vanilin-šećer i bit dom

solunski front

kako je to čudno
prođe ofanziva i cijela jedna zemlja je slobodna
a ti svoje jedne male tuge ne možeš da se oslobodiš
ljudi prežive snijeg i led albanije i ne odustanu
i pobijede i vrate se s mora natrag kući
ti ne znaš od noći do jutra kako da preživiš
vječno poražena ključevima kvakama i drugim sitnim stvarima
i niko da krene preko albanije
da ti se vrati

biti kiša

ko bi mogao da spava poslije potopa
je li moja krivica što njih više nema
moja je krivica
je li to pravednost
da si jedini pravedan
je li to pravednost
sreća ne poznaje pravdu
ali tu nema sreće ni pravde ni sna
samo vrisak pod vodom
da su bar daske
bile deblje
koža deblja
nepropusna
voda nije prošla
ali vrisak pod vodom pod kožu jeste
nastanio se tu ispod mozga
naplavio san
pa vrištim tuđi vrisak noću
umjesto snova
čak mi ni to ne pripada
snovi ni život
da je bar tebi bože
a ne svim tim zgrčenim licima što vrište bez vriska
gule mi kožu s potiljka noću
danju je gulim sebi sam
zar je moralo tako
plačeš li nekad
plačeš li nad zaboravljenom nježnošću
plačeš li nekad bože
pomislim da te čujem
tu iznad mozga
odozdo vrisak
odozgo ti
stišće ga i prevrće
hrani krv noću
kako zaspati pred tim morem tijela u moru soli
pred vriskom vriskom vriskom
imati sebe pod vodom
sebe pod vriskom
kako zaspati
ne grebati zidove i svoja ramena
sem pretvoriti se u kišu i padati
lagano milostivo liječiti meku kožu
da, treba postati kiša
preživjeti svo to kapanje tugu talase
sad te razumijem bože
zašto se kriješ u bljesku
u oluji
sad te razumijem i slijedim te
vjerno kao i uvijek
nepravedno ali vjerno
vjerno
u kišu u kišu u kišu

noje je morao da postane kiša

Gdje pronaći knjigu?

Zbirku Brodovi, bogovi i mali požari u rukama potražite na našoj internet knjižari. Uskoro i u odabranim knjižarama širom BiH i Srbije.

Dodaj komentar