Opis
Pripovjedač prevaljuje veliki put – od lošeg pisanja i književnih konkursa, preko uspomena na odbranu i posljednje dane oca, na tajnovito porijeklo i adolescenciju obojenu ratom, na jedan strahovit zločin, pa sve do reminiscencija na velika prijateljstva i pokidane niti koje, na ovaj ili onaj način, pronađu put ponovnom spajanju. Kao u prvijencu, i u ovom romanu ima nešto od velikih ljubavi, velikih tuga i cjeloživotnih melanholija. Ima u njemu i velikih skloništa od „metafizičke studeni“, u muzici, razgovorima na krovovima zgrada, kafanskim filozofijama, filmu i književnosti.
***
„Nikako ovakve rečenice ne može napisati onaj koji nije i sam duboko uzdrman tragedijama, sveprisutnim oko nas. Prepoznatljivi, samoizgrađeni stil, brušen ton, neočekivan vez, vođenje nekoliko romanesknih nivoa – sve je potpuno skladno, zvuk je utišan i nečujan u gromoglasnom viđenju onoga do sebe. Stevo Grabovac poziva našu savjest na večeru. Odazvati se znači sresti sebe velikog i uplašenog pred zagubljenom ljudskošću, pred ogromnom samoćom.ˮ
Darko Cvijetić
„Dok je otac bio živ, junak je bio mlad. Sad, kad se obreo sam u pustinji, sa svim egzistencijalnim i metafizičkim pitanjima na koja se mora odgovoriti ako se želi nastaviti živjeti i sad kad bi oca svašta pitao, njega više nema. A otac je jedina paskalovska tačka oslonca. Hodajući između svijeta živih i svijeta mrtvih, junak pokušava rekonstruisati vrijeme koje mu je dosuđeno i od slika i riječi ponovo sazdati sebe, svijet i njegov smisao. „Kakvo je ovo mjesto, dušo moja?ˮ, kao da spava Senekino pitanje u podsvijesti svakog poglavlja ovog dinamičnog mozaika neizrecive ratne tragedije, ali i ontološke, životinjski snažne i nepopustljive čežnje za ljudskošću, bliskošću i svom ljepotom kojom smo obdareni i koja nam je dostupna.ˮ
Miroslav Gojković
Recenzije
Još nema recenzija.