Herbarij svete smrti: pomno promišljena, mračna, ali ujedno dirljiva i snažna zbirka priča

Herbarij svete smrti

Zbrika  „Herbarij svete smrti”, nova knjiga Mihaele Šumić, izdanje je koje vam spremamo za sami kraj jula. Oni koji prate naše autorke i autore vjerovatno znaju da ovo nije prva Mihaelina knjiga koju objavljujemo. Prošle godine izašla je njena zbirka pjesama „Nekoliko sitnih uboda”, ali ovo jeste njena prva prozna knjiga, da budemo precizniji riječ je o zbirci priča.

O autorki

Mihaela Šumić je rođena 1998. godine u Banjaluci. Završila je Opću gimnaziju Katoličkog školskog centra „Blaženi Ivan Merz”. Tokom 2012. godine pisala je poeziju i kolumne za meksički LUF magazin. Svoju poeziju, kao i prevode na engleskom, španskom, portugalskom i hrvatskom, do sada je objavljivala na nekoliko portala. Čitaocima se predstavila na festivalima književnosti „Imperativ” u Banjaluci i „Rukopisi” u Pančevu. Do sada je objavila zbirku pjesama „Nekoliko sitnih uboda”, za koju je dobila nagradu „Čučkova knjiga”, za najbolju prvu knjigu objavljenu u 2020. godini,  te zbirku priča „Herbarij svete smrti”.

O knjizi „Herbarij svete smrti”

U svojoj prvoj proznoj knjizi, Mihaela Šumić vodi čitaoca na put od njujorških barova, boemskih kafana u predgrađu Buenos Ajresa i hotelskih soba u Rimu, preko Dubrovnika na prelazu iz 16. u 17. vijek, pa sve do primorskih gradića u Meksiku, u kojima je sadašnji trenutak neizostavno određen vremenom prije dolaska Evropljana. Svijet koji se otkriva u dvanaest priča ove pomno promišljene, mračne, ali krajnje dirljive i snažne zbirke, čiji su redovi ujedno i svjedočanstvo o moći i dalekosežnosti drevnih vjerovanja, jeste svijet ispunjen višegeneracijskim osvetama, neobjašnjivim događajima, isprepletenim vezama ljubavi, nasilja, smrti i slobode, svijet obilježen i nježnošću i surovošću.

Riječ urednice

Marija Pejić, urednica knjige, napisala je sljedeće: „Kao cjelovit tekst, u najširem krugu, zbirka govori o suštinskom fenomenu rađanja i smrti, stvaranja i uništavanja, traume, ljubavi ili mržnje – i na kraju, o mitovima i uvjerenjima kojima se objašnjavamo jedni drugima. Od prološke priče pa sve do posljednje, nalazi se cijeli prostor intertekstualnosti, poigravanja sa naracijom, preispitivanja uloge pisca i želje da se ono što je već napisano, napiše iznova. U tom prostoru se dominantno pojavljuju junakinje čije su sudbine uglavnom šokantno tragične, a koje progovaraju kao žrtva nekog ili nečeg drugog: zlostavljača kao konkretne ličnosti, prećutnih društvenih dogovora, porodičnog nasljeđa, kulta ljepote i, uopšte, osobenosti koja im nije dopuštena, bez obzira ne vremensku i prostornu ravan na kojoj se nalaze.”

Pročitajte odlomak

U nastavku vam donosimo i odlomak iz priče „Priroda imitacije”, koja otvara ovu zbirku.

„Moja priča je već napisana. Odavno već nisam Lulamae. Ponekad žalim što me Truman nije ubio na kraju da se ne moram kriti po svijetu od takvih kao što ste Vi…”, zapalila je cigaretu, a zatim nastavila, „znate, ja nemam ništa protiv pisaca… Pravih pisaca. Smetaju mi lažnjaci, ti me najviše uznemiravaju, svakako. Kad vam ponestane ideja, samo prerovite raniju književnost i voilà. Referirate se na tuđe likove, rečenice, uvjerenja, istine i onda se nazovete umjetnicima. A i onda kad stvarate likove, stvarate ih tako da nimalo ne liče na vas, a zatim se oni u potpunosti moraju prilagoditi vama i načinu na koji vi razmišljate. Zar ne vidite koliko je to sebično?”

„Ali kako misliš da ono što pišemo izgleda stvarno i istinito ako nismo tu negdje umiješali sebe?”

„To se zove slušanje lika, malo vas dopusti liku da vodi priču”, prosvjedovala je.

Gdje pronaći knjigu?

„Herbarij svete smrti” trenutno možete naručiti po posebnoj, pretprodajnoj cijeni preko naše internet knjižare: ovdje.

Izdvajamo iz medija:

Mihaela Šumić dobitnica „Čučkove knjige” za 2020.