Razgovor s autorkom: MILICA DROBAC PAVIĆEVIĆ

Milica Drobac Pavićević profesorica je na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Banjaluci. Doktorsku disertaciju pod nazivom „Psihološki efekti vježbe i transfera u razvoju kreativnosti kod intelektualno darovitih učenika viših razreda osnovne škole” odbranila je 2014. godine i stekla zvanje doktora psiholoških nauka. Odgovorni je nastavnik za užu naučnu oblast Pedagoška i školska psihologija. Saradnik je u Astronomskom društvu Višnjan i Znanstveno-edukacijskom centru Višnjan iz Istre, gdje već dvije godine osmišljava, priprema i vodi radionice iz oblasti psihologije za učenike osnovnih i srednjih škola u sklopu projekta Youth Science Camp (YSC). Takođe je zvanični psiholog ogranka udruženja MENSA u Bosni i Hercegovini. Objavila je 2020 godine knjigu “Šta je zapravo kreativnost?”, a ove godine stigla nam je i druga njena knjiga “Kako se podstiče kreativnost?”. Tim povodom, razgovarali smo s Milicom, a intervju vas čeka u nastavku.

Kako, koliko dugo i zašto je uostalom nastajao ovaj rukopis i na koji način ga dovodimo u prirodnu vezu s prethodnom knjigom?

Rukopis je nastao kao prirodan nastavak mog prvog rukopisa. Doduše, prvi rukopis o kreativnosti je i pisan kao uvod u cijelu priču koja će poslije toga da slijedi. Zato je onako i opširan, pa možda i površan. Da pokaže koliko vrata trebamo otvoriti da bismo došli do odgovora – šta je zapravo kreativnost. S druge strane, kroz rukopise koji će uslijediti, a jedan već i jeste, prvobitnu površnost bih produbila na način da priču o kreativnosti na neki način uozbiljim i konkretizujem. Mislim da ljudi vole konkretne odgovore, pa makar i u nekom smislu nepotpune, nego uopštene i bezlične formulacije. Ili to samo volim ja pa generalizujem na sve potencijalne čitaoce. Kako god, od uvoda u razumijevanje koncepta kreativnosti, gdje sam željela naglasiti koliko je ona važna i kakve su njene posljedice po nas kao ljudsku vrstu, pa i planetu, postavila sam brojna pitanja. Jedno od njih je  kako je podsticati.

Kako sam prvi rukopis završila sa smjernicama u obrazovanju smatrala sam da bih te smjernice trebala konkretizovati i prikazati kroz konkretne primjere i zadatke. Na taj način bih demonstirala prinicip za konstrukciju zadataka koji podstiču kreativno i divergentno mišljenje. Nije mi bila namjera da pravim priručnik  sa zadacima koji direktnom primjenom podstiču kreativnost kao na primjer kada imate kuvar sa receptima pa želite da napravite neko konkretno jelo. U rukopisu Kako se podstiče kreativnost? kroz prikazane zadatke demonstiriran je princip za dizajn zadataka koji podstiču kreativnost. Ponuđena su objašnjenja i primjeri kako učitelji i nastavnici da kreiraju zadatke za učenike u okviru svoje naučne, sportske ili umjetničke oblasti. Sam sadržaj prikazanih zadataka nije toliko važan koliko princip na osnovu kojih se kreira. Planirala sam da prikažem i klimu u odjeljenju ili grupi koja je pogodna za ispoljavanje kreativnosti ali sam to ostavila za sljedeći rukopis.

Da ne bi bilo zabune, u knjizi je riječ o maloj kreativnosti i pretpostavljaš da je ona kao takva svakome imanentna i da je, slijedeći tu logiku, svako može i podsticati. Kakva je to kreativnost i kako se razlikuje od ostalih?

Zapravo je više riječ o mini kreativnosti nego o maloj kreativnosti. Za razliku od velike kreativnosti koja je karakteristična za eminentna postignuća, mala i mini kreativnost je dostupna svima nama i svi ih ispoljavamo u svakodnevnim situacijama. Međutim, razlika između mini i male kreativnosti je u tome što se mini kreativnost odnosi na naš lični doživljaj značenja koje konstruišemo u datoj situaciji dok se mala kreativnost više koristi za sva naša kreativna postignuća koja su važna nama ali ne i našem okruženju. Prema tome, mini kreativnost definisana na način da označava naš lični doživljaj ishoda kreativnog procesa vrlo je bliska konstruktivizmu u psihologiji koji se upravo i bavi na koji način konstruišemo svoja znanja pa samim tim i svijet oko nas. Stoga, ako dozvolimo i ohrabrimo učenike da se u procesu učenja fokusiraju na to kako konstruišu svoja znanja mi istovremeno podstičemo mini kreativnost kod njih.

U kojoj mjeri nešto mora biti novo da bi bilo kreativno?

To ne znam. To pitanje je još uvijek otvoreno gdje je ta granica gdje je nešto novo na način da zaslužuje pridjev i kreativno. Pitanje se dodatno komplikuje ako se zapitamo u odnosu na koga novo – nas kao autore ili za naše okruženje ili za čovječanstvo u cjelosti. Najčešće svako iskustvo koje se prvi put javlja u našoj svijeti i mi smo toga svjesni možemo označiti kreativnim. Takođe, koliko je neka novina kreativna u određenoj naučnoj ili umjetničkoj oblasti zavisi od procjene profesionalaca iz te oblasti. Na kraju krajeva, oni su i najmjerodavniji da procijene ,,veličinu” promjene koja se ogleda u novini nekog produkta i da li je ona tolika da je možemo nazvati kreativnom.

Koje su to navike koje, kao roditelji i/ili nastavnici, možemo sada početi praktikovati kako bismo kod učenika/djece podsticali kreativno mišljenje? Šta možemo uraditi na pojedinačnom planu, ne oslanjajući se pretjerano na strukturu ili sistem?

U razgovoru sa svojom djecom ili učenicima slušati njihove odgovore kako bismo čuli i razumijeli na koji način konstruišu svoje znanje. A da bismo ih čuli trebamo ih ohrabriti da misle na način koji nije poznat, konvencionalan i izvjestan. Podsticati ih da istražuju postavljene hipoteze kao moguća rješenja problemske situacije. Saslušati ih na osnovu kojih podataka su formulisali te hipoteze odnosno kao su došli do ideje koja leži u formulisanoj hipotezi. Ohrabrivati ih kada dođu do jednog rješenja, pa čak i kada je tačno, odnosno baš zato što je tačno, da tragaju i za drugim i za trećim i za četvrtim… tačnim rješenjem. Dati im podršku da ne odustaju u procesu testiranja ideja i da izdrže frustraciju koja često taj proces prati. To bi bilo dovoljno za početak.

Šta si o kreativnosti zaključila iz pisanja ove knjige?

Da je kreativnost je lični proces zahvaljujući kojem se dešava prvobitna konstrukcija našeg znanja, a ako nas krase i druge vrline, poput visoke inteligencije, otvorenosti ka iskustvu, bogato znanje i marljivost, onda će ta konstrukcija biti javna i dostupna svima oko nas. Taj novi dio u vezi s kreativnošću kod sebe sam prepoznala u samom poimanju važnosti vrsta kreativnosti. Na početku svog naučnog interesovanja smatrala sam samo Veliku kreativnost kao jedinu ,,pravu” kreativnost dostojnu ozbiljnog proučavanja. Sada mini-kreativnost posmatram kao najvažniju vrstu preko koje možda i dođemo do objašnjenja prirode Velike kreativnosti. Ta promjena uvida nastala je zahvaljujući konstruktivizmu. Ovu promjenu smatram veoma važnom, jer se ispostavilo da je taj vid kreativnosti, mini-kreativnost, najdostupniji za podsticanje kroz naš obrazovni sistem, ali i roditeljstvo.

Razgovarala: Marija Pejić

Gdje pronaći knjigu?

Knjiga Kako se podstiče kreativnost? dostupna je na našoj internet knjižari, a knjigu možete pronaći i u nekoj od knjižara širom BiH i Srbije s kojima sarađujemo (spisak prodajnih mjesta pogledajte ovdje).

Iz medija:

Knjige Milice Drobac Pavićević