Čovjek vuk

U zabačenom selu Selvanto, na ivici šume, sjenke kriju mračne tajne, a šapat o Čovjeku vuku putuje od usta do usta. Kada nastupe nesreće i beživotna tijela krenu da se pojavljuju, strah i predanja počinju da se prepliću, ali iza mita krije se mnogo mračnija istina. Don Alirio, lokalni učitelj, prije nekoliko godina vidio je nešto što ga je zauvijek promijenilo. Dok se politička elita Selvanta upušta u igre odmjeravanja moći, a crkva skriva svoje grijehe, Alirija progoni sjećanje na strašnu noć kada je nestala jedanaestogodišnja Sabina Ordonjez. Šta se zaista krije u srcu Selvanta? Da li je Čovjek vuk čudovište – ili odraz najmračnijih istina ovog sela?

***

Mihaela Šumić u svom romanu precizno – kao rijetko ko – gotovo dirljivo i lijepo portretiše zlo u čovjeku. Ono ostavlja tragove, poigrava se razumom, uzima obličje mitološkog, hrani se strahovima i predrasudama, iskače pred čitaoca kao Čovjek vuk, spreman da u svakog od nas zarije svoje očnjake. Njen izmaštani Selvanto, u koji nastanjuje glavnog junaka Alirija i njegovu borbu sa zlom, možemo zamisliti kao neki daleki grad u Latinskoj Americi, ali to može biti i bilo koji naš grad gdje stvari funkcionišu slično; prikriveno nasilje, nerazriješene smrti, korumpirani političari i uplašeni ljudi prepušteni stihiji i „višim silama” u koje vjeruju usljed vlastite bespomoćnosti.

Tanja Stupar Trifunović

Prvih dvadesetak strana možete pročitati ovdje.