Boris Maksimović

Želju za postojanjem dobre izdavačke kuće koja će stajati iza svojih autora prvi put sam osjetio nakon što sam uzeo u ruke prve primjerke svoje zbirke putopisa „Hadžiluk plemenitom snu“. Nisam znao ni kako da se knjiga nađe u izlozima knjižara, ni koga da kontaktiram za promocije, ni kako treba reklamirati knjigu. O književnosti sam naučio ponešto na Odsjeku za srpski jezik i književnosti i italijanski jezik i književnost Filološkog fakulteta u Banjaluci, znao sam i kako da spremam knjige za štampu, ali to nikako nije bilo dovoljno. Trebalo je još dosta rada na terenu da se kockice poslože. Kasnije sam kroz rad na promociji sopstvene knjige i još par drugih stekao dosta tih iskustava i u trenucima razmišljanja šta da radim sa svojim životom nakon što sam dao otkaz na poslu lektora u dnevnim novinama Press RS odlučio sam da možda ne bi bilo loše pokrenuti neki posao preko kojeg bih na svijet izdavao dobre knjige i pomagao mladim autorima kako da te njihove knjige dođu do čitalaca. Tako je sve krenulo.