12,00 KM
Kada smrt nekog bliskog postaje stvarna za nas? U trenutku kada se desi ili onda kada nam stigne svijest o njoj i kada postanemo spremni(ji) da je prihvatimo? Kako se ta svijest ispoljava ozbiljnim jezikom odraslih, a kako jezikom naivne dječje zapitanosti? Pjesme u knjizi „Moj otac umire u poeziji” nude nam jedan iskren i dirljiv portret gubitka, ali istovremeno i portret svega onoga što stoji nasuprot tom gubitku, što mu prethodi i što ima snagu da ga nadživi, bilo u sjećanju, bilo u malim radostima svakodnevice.
***
Knjiga „Moj otac umire u poeziji” sadrži puno pjesama sa kojima se lako saživjeti. Ton je neposredan, blizak i autorka je našla način da čitaoca vješto i nježno provede kroz bolne i teške teme. Ovo je knjiga o umiranju i o odrastanju kroz pristizanje svijesti o smrti, ali u jednakoj mjeri ovo je i knjiga o djetinjstvu koje nastavlja da živi s nama kroz cijeli naš život.
Tanja Stupar Trifunović
Odlomak pročitajte ovdje.
Autorka kroz knjigu opisuje etape procesa prihvatanja smrti bliske osobe, ali kako se govor o smrti oca nastavlja kroz pjesme, dječiji ton postaje sve dominantniji nad odraslim. Postoji, dakako, razlog za tu inflaciju infantilnosti u stihovima. Kako govoriti o smrti oca nego kao njegovo dijete? Odraslost stvara „knedlu u grlu” koju autorka često pominje u stihovima, a ta knedla ukida mogućnost govora.
Tanja Stupar Trifunović
| Težina | 0,150 kg |
|---|---|
| Broj strana | 70 |
| Povez | Meki |
Morate biti ulogovani da biste objavili recenziju.
Ocjene
Nema ocjena još uvijek.