Magdalena Blažević – U kasno ljeto

Jedna veoma važna i potrebna knjiga. Preporučila bih je naročito onima koji kažu da nemaju snage za takve teme. Da, ova knjiga će vas uništiti, ali glave zabijene u pijesak se ne stiže daleko. I još jedna mala poruka za sve one koji misle da su ratne teme izlizane: ovaj roman je upravo dokaz da ih još nismo ni načeli.

Saša Stanišić – Porijeklo

Slučajno sam naišla na ovu knjigu u biblioteci. Stajala je na polici “preporučujemo”, a kako “Vojnik i gramofon” Saše Stanišića već neko vrijeme stoji na “preporučujemo” polici moje kućne biblioteke, bez razmišljanja sam odlučila pozajmiti i “Porijeko”. Knjigu sam pročitala u jednom dahu, putujući razdrdanim busom bez klime od Banjaluke do Sarajeva. Nikad mi put nije brže i prijatnije prošao. Ako to nije najbolja preporuka za jedan roman, ne znam šta bi drugo moglo da bude.

Mihaela Šumić – Herbarij svete smrti

Drugačije od bilo čega što možete susresti na našoj književnoj sceni, “Herbarij svete smrti” je zbirka od dvanaest priča i štivo koje obavezno morate staviti na svoju listu za čitanje. Veoma dobro napisano. Mračno i moćno.

Slađana Nina Perković

Slađana Nina Perković je rođena 1981. godine u Banjaluci. Diplomirala je novinarstvo na Univerzitetu u Banjaluci i političku komunikaciju na Sorboni.  Do sada je objavila zbirku priča „Kuhanjeˮ. Ona svoje biografije uvijek piše prilično šturo zbog čega ćemo ovdje citirati šta je o njoj rekao novinar Branislav Predojević: „Talentovana književnica iz Banjaluke, koja trenutno živi u Francuskoj, uz povremene izlete na Balkan, nakon izlaska svog književnog prvijenca, zbirke priča „Kuhanjeˮ, u izdanju Imprimatura, prilično je uzburkala duhove na književnoj sceni regiona svojim duhovitim i britkim stilom pripovijedanja, originalnim tretmanom žensko-muških odnosa i snažnom prozom koja siječe kao hirurška oštrica kroz rutinu naših svakodnevnih života.ˮ „U jarkuˮ je njen prvi roman. 

Knjige Slađane Nine Perković

The post SLAĐANA NINA PERKOVIĆ // KNJIŠKE PREPORUKE appeared first on Imprimatur.

U nastavku teksta slijede preporuke knjiga koje su za vas spremili članovi našeg tima. Ako vam treba ideja šta sljedeće čitati ili šta staviti na knjišku listu želja, onda je ovo tekst za vas!

Marija Pejić

Đovanijeva soba, Džejms Boldvin

Teatralan i srčan roman koji tematizuje unutrašnje sukobe i nemire, seksualnost, problem emigracije i hroničnu nesposobnost vezivanja. U načelu tragična ljubavna priča koja se iznenadno dogodi između Amerikanca Davida i Italijana Đovanija u klaustrofobično skučenoj sobi negdje u Parizu prošlog vijeka. Povremeno depresivan, češće poetičan.

Nostalgija za nepostojećim, Berislav Blagojević

Zbirka kratkih priča puna impresija koje ponekad stanu i u nekoliko redaka. Knjiga koja zaista pokazuje da svaki trenutak svakodnevice može izaći iz okvira prozaičnog i postati oneobičen. Puna je nekakvog utišanog ljudskog duha koji izviruje u gestu, pokretu, pogledu, ćutanju. I mada se pročita za jedno popodne, osjećanje prečišćene, lijepe tuge traje još neko vrijeme.

Sonja Lero Maksimović

Shuggie Bain, Douglas Stuart

Roman koji prati život jedne porodice u Glazgovu osamdesetih godina, uz stavljanje fokusa na dječaka po kojem knjiga i nosi ime te njegovu majku Agnes. Sudbine pojedinačnih likova neraskidivo su vezane sa društvenim kontekstom u kojem postoje, pa tako iz stranice u stranicu čitamo o preplitanju intimnog i ličnog, sa jedne strane, sa onim društvenim i političkim sa druge. Propadanje radničke klase, alkoholizam, nasilje, društvena očekivanja i osuda, surovost odrastanja i iskakanja iz bilo kakvih ustaljenih okvira samo su neke od tema kojih se ovaj sjajni roman, za koji je Stjuart nagrađen Bukerovom nagradom 2020. godine, dotiče i pretače u jednu dirljivo i uspješno ispričanu priču.

U jarku, Slađana Nina Perković

Druga knjiga – a prvi roman – Slađane Nine Perković ovih dana opet biva stavljena u fokus interesovanja, prvenstveno zahvaljujući izboru za Nagradu Evropske unije za književnost i dodjeljivanju specijalnog priznanja žirija, što nije mala stvar! U obrazloženju, između ostalog, stoji da Slađana Nina Perković ima istinski savremen glas i da je njena knjiga bila jedna od rijetkih koje su zaista uspjele nasmijati članove žirija. Upravo zbog tog (crno)humornog aspekta, kakav se zapravo i ne sreće tako često, ovaj roman bi mogao biti sjajan ljetni knjiški izbor. Šta čeka čitaoce u ovoj knjizi? Junakinja koja obožava kriminalističke serije, sahrana strine koja se udavila komadićem piletine, planovi oko prodaje porodične kuće i zemljišta, urnebesne posjete lokalnim ambulantama i policijskim stanicama. U najkraćim crtama – ovo je roman koji vam pruža grotesku i apsurd na osnovama svakodnevice koja se tako lako prepoznaje!

Boris Maksimović

Mjera vremena i Privremena savršenstva, Đanriko KarofIljo

Romani Đanrika Karofilja su mi izvor radosti i uživanja već nekih desetak godina, otkako me s njegovim djelom na fakultetu upoznala profesorica Marija Fornari. Serija romana o advokatu Gvidu Gverijeriju, kojoj pripadaju ova dva spomenuta romana, osvojila je čitaoce ne samo u Italiji, gdje je jedan od najpopularnijih pisaca, već i širom svijeta. Karofiljo Gverijeria uglavnom stavlja u situacije u kojima ovaj nikako ne želi da se nađe. Tu su istrage nestanaka u kojima ništa ne obećava, unaprijed izgubljeni sudski procesi, nejasne emotivne veze i mnogo šta drugo, ali uprkos naizgled teškim temama to je uvijek beskrajno zabavno štivo, što zbog bezbrojnih kulturnih referenci – kod Karofilja stalno se priča o muzici, književnosti i filmu – što zbog njegovih digresija koje su zanimljive koliko i glavni tok radnje. Obećao sam sebi da ću svake godine prevoditi po jedan njegov roman i za sada to obećanje uspijevam da ispunim, što znače da ove godine stiže i nova njegova knjiga.

Budimir Lončar – od Preka do vrha svijeta, Tvrtko Jakovina

Ova biografija Budimira Lončara, posljednjeg jugoslovenskog ministra spoljnih poslova, nešto je najzanimljivije iz oblasti publicistike što sam u zadnje vrijeme pročitao. Možda 700 strana priče o razvoju jedne karijere koja je tekla uporedo sa razvojem jedne države i njene diplomatije nekome ne djeluje bog zna kako interesantno, ali ja sam neopisivo uživao i volio bih da je knjiga imala još toliko. Istorija pokreta nesvrstanih je nešto što me inače zanima možda i više nego što je zdravo, a Lončar je bio u srcu tog projekta od samih njegovih početaka. Čitati o jugoslovenskoj diplomatiji godine 2022. djeluje pomalo nadrealno, a često i veoma tužno, jer ti se čini kao da se to što se desilo nikako nije moglo da se desi. Iz ove perspektive je skoro pa nezamislivo da smo se nekada zaista pitali o nečemu na svjetskoj sceni i mjera naše današnje propasti i nebitnosti postaje jasnija tek kad se čitaju dokumenti iz vremena kad su stvari bile malo drugačije postavljene. Ova knjiga je nastala ne samo kao plod bezbrojnih sati koje je Jakovina proveo po arhivima već i kao rezultat 16 godina druženja i razgovora sa Lončarem, što je privilegija koju nema baš svaki istoričar. Sve u svemu, nevjerovatno štivo.

The post Imprimatur tim preporučuje appeared first on Imprimatur.

Miljenko Jergović – Trojica za kartal

Još jedna sjajna Miljenkova knjiga o Sarajevu. Pisac je pokušao i uspeo da napiše remastered “Sarajevskog Marlbora” dvadeset i osam godina kasnije iz ugla sada već iskusnog pisca. Svaka od priča u knjizi “Trojica za kartal” roman je za sebe.

Almin Kaplan – Kućni ljudi

Dnevnik Almina Kaplana pod naslovom “Kućni ljudi” književna je poslastica prvog reda, za sve one posvećene čitaoce i sladokusce. Kaplan je verovatno ispisao najbolju knjigu svojega dosadašnjeg književnog opusa koji je vrlo bogat.

Igor Borozan – Kutija za konce

Igor Borozan posle “Bijelog bora” ispisuje još jednu važnu knjigu poezije pod naslovom “Kutija za konce”. Trebao bi to biti poetski praznik našeg jezika. I jeste, za one koji čitaju poeziju a takvih je nažalost malo. Zavirite u kutiju, i prebirite pažljivo po koncima koji pod Igorovim perom kao kakva harfa sviraju.

Srđan Sekulić

Srđan Sekulić (Priština, 1993) piše poeziju i prozu. Njegove kratke priče i pjesme objavljivane su u književnim časopisima, na portalima i u književnim zbornicima u čitavom regionu. Prevođen je na albanski, makedonski, persijski (farsi), rusinski, njemački, mađarski, francuski, cincarski (armanjski) i engleski jezik. Jedan je od dobitnika nagrade „Mak Dizdar” za 2018. godinu, koja se dodjeljuje u sklopu festivala „Slovo Gorčina” u Stocu, za svoju prvu knjigu pjesama pod naslovom „Kavalov jek”, koju je početkom 2019. objavila izdavačka kuća „Buybook” iz Sarajeva. Početkom maja mjeseca 2021. godine objavio je drugu knjigu poezije pod naslovom „Ugrušak” u izdavačkoj kući „Arete” iz Beograda. Na proljeće 2021. godine dobio je prvu nagradu za kratku priču „David, sin Isakov” u Banjoj Luci, na konkursu „Priče iz komšiluka 5”. Prevodi poeziju i prozu sa makedonskog i bugarskog jezika. Trenutno živi i piše u Sarajevu.

Knjiga Srđana Sekulića

The post SRĐAN SEKULIĆ // KNJIŠKE PREPORUKE appeared first on Imprimatur.

Od početka 2022. godine spremili smo i objavili ukupno sedam naslova. Među njima su se našle jedna zbirka poezije (Maja Mihajlović: Brodovi, bogovi i mali požari u rukama), nekoliko zbirki priča (Ninoslav Mitrović: Gluvo doba, Srđan Sekulić: Ostavinska rasprava Anastasa Kona, Berislav Blagojević: Nostalgija za nepostojećim), jedan roman (Ana Bolava: Pre poplave) i dva naslova iz edicije publicistike Metamorfoze (Ivana Bajić- Hajduković: Može li se pobeći od tuge, Borislav Vukojević i Vuk Vučetić: U džepovima medijske stvarnosti). Do kraja godine spremamo još dosta zanimljivih naslova, a evo nekoliko knjiga koje ovog puta izdvajamo.

Džejms Džojs: Đakomo Džojs

Već početkom mjeseca jula stiže nam knjiga Džejmsa Džojsa Đakomo Džojs, u prevodu Vokija Ercega. Rukopis je nastajao u Trstu, tokom završavanja „Portreta umetnika u mladosti“ i počinjanja sa radom na „Uliksu“. Izdanje koje spremamo propraćeno je predgovorom, kao i vrlo iscrpnim napomenama u formi prevodiočevog dnevnika, tako da vjerujemo da će biti posebno zanimljivo svim ljubiteljima Džojsovog stvaralaštva.

Fernanda Melchor: Paradais

Nakon romana Sezona uragana, koji je zaista izazvao mahom sjajne reakcije, odlučili smo se za još jedan roman ove hvaljene i višestruko nagrađivane meksičke spisateljice. Roman „Paradais” Fernande Melčor drugi je roman koji nam stiže u prevodu talentovane Mihaele Šumić. Roman „Paradais” donosi nam priču o dva tinejdžera koji se, smješteni unutar jednog luksuznog stambenog kompleksa, upuštaju u svijet opsesivnih maštarija. I jedan i drugi suočeni su sa nedostižnošću predmeta svojih fantazija – bilo to zavođenje komšinice, udate žene i majke, ili želja za bijegom od iscrpljujućeg posla i surove stvarnosti. Upravo taj momenat suočavanja sa spoznajom nedostižnosti i neostvarivosti sopstvenih želja autorki je poslužio kao okidač da pokrene pitanje opštih tema koje predstavljaju srž njenog interesovanja, a među koje spadaju, na prvom mjestu, pitanja nasilja te rodnih i klasnih razlika.

Andrea Lee: Red Island House

Američka autorka Andrea Li priču koju je odabrala za svoju knjigu postavila je na ostrvo Naratrani, mali izmišljeni prostor sjeverno od velikog ostrva Madagaskar. Li koristi fiktivno okruženje kao način da kreira priče koje otkrivaju šire društvene tokove i istorijska nasljeđa, koji određuju način na koji ljudi u sadašnjem trenutku komuniciraju jedni s drugima, posebno se baveći pitanjima u vezi s rasom, klasom, polom i tekovinama kolonijalizma. U središtu priče je Šej Gilijam, crnkinja i američka intelektualka udata za Senu, italijanskog tajkuna. Ona je između ostalog i nevoljna gospodarica Crvene kuće, vile na Madagaskaru čiji se nastanak vezuje za trenutak prije njihovog braka, kada Sena gradi svoje odmaralište/raj, nju proglašava gospodaricom kuće i dodjeljuje joj domaće, domorodačko osoblje. Iako je Madagaskar iz godine u godinu samo kuća za odmor, Šej se uvlači u odnose sa lokalnim ljudima i njihovom kulturom, i sa novim saznanjima o životu jednog izrabljenog naroda počinje svjesno da se pita da li je zaista kriva za široko rasprostranjeno siromaštvo i nesreću koju doživljavaju pravi stanovnici ostrva.

Eavan Boland: A Woman Without a Country

U prevodu Jelene Mandić, zahvaljujući kojoj smo do sada imali priliku da čitamo izbor iz poezije savremenih iranskih pjesnikinja, kao i poeziju američke pjesnikinje Rite Dav, stiže nam knjiga cijenjene i istaknute irske pjsenikinje Evan Boland. Ova zapanjujuća zbirka pjesama Evan Boland usmjerena je na načine na koje konstruišemo jedni druge i na to kako se nacija i istorija mogu protkati i kako se mogu odražavati na život pojedinca i definisati ga. Teme i motivi poput majke, ćerke, generacije i njihovih međusobnih relacija odjekuju kroz ove izvanredne pjesme, uz ispitivanje kako – čak i bez zemlje ili ustaljenog identiteta – nasljeđe ljubavi može da izdrži.

Gdje pronaći naše knjige?

Sve ove i mnoge druge podjednako sjajne knjige potražite na našoj internet knjižari. Naša izdanja potražite i u odabranim knjižarama širom BiH i Srbije ili preko internet prodajnih mjesta, kao što su knjiga.ba, delfi.rs, knjizare-vulkan.rs, mamut.me.

The post Imprimatur izlog: izdvajamo appeared first on Imprimatur.

U nastavku vam donosimo listu nekoliko sjajnih Imprimatur naslova u izboru članice našeg tima Marije Pejić. Ukoliko ste željeli saznati nešto više o ovim knjigama ili ukoliko ste tražili ideju kojim naslovima dopuniti listu za čitanje, vjerujemo da će se među ovim izdanjima naći nešto vrijedno vaše pažnje i vašeg vremena. Tu su dva romana, jedan domaći i jedan u prevodu, kao i jedna zbirka priča. Ljubitelji savremene proze će sigurno uživati!

Mihaela Šumić – Herbarij svete smrti

Uprkos svim Ikea katalozima koji pokazuju knjigu i šolju kafe na bijeloj posteljini, o književnosti zaključujem sljedeće: dobre knjige nisu sigurno, uljuljkano mjesto. Dobre priče treba da bole i da melju svaki čitalački konformizam. Herbarij svete smrti je zbirka velikih nesreća, iz koje čitalac izlazi obilježen, jer je u svaku sudbinu junaka/junakinja uvučen neposredno i do kraja. Mihaela Šumić sa čitaocem ne pravi kompromis i kakvo god iskustvo čitanja bilo, ono na kraju dana nije i ne može biti ravnodušnost.

Vasilije Glomazić – Antiklimaks

Vasilije Glomazić je jedno od najvećih prošlogodišnjih oduševljenja. Naime, kada kroz ruke prođe određeni broj rukopisa, nekad dobrih nekad loših, nije lako objasniti osjećaj euforije u prvom susretu sa metanarativnim pasažima Antiklimaksa. Možda jedino onim unutrašnjim glasom da napokon čitam pisca i da taj pisac misli. U moru gotovo istih rečenica i istog književnog narcizma, Vasilije Glomazić sa prvim romanom postaje gotovo odmah prepoznatljiv. I to je, nadam se, samo početak.

Fernanda Melčor – Sezona uragana

Čitanje Sezone uragana podsjetilo me je na iskustvo čitanja Ljosinog romana Grad i psi, koji sam naivno na Sajmu knjiga u Beogradu, prije nekoliko godina, kupila majci za poklon. Poučena prijašnjim iskustvom, vjerovatno je trebalo da se u te svrhe držim Kundere, i već nakon nekoliko stranica Ljosinog romana razumijevam kakva je fundamentalna greška posrijedi. Priče o eksplicitnom nasilju i zlostavljanju, kao što je to slučaj i sa Sezonom uragana, poklanjaju se isključivo onima za koje znamo koliko mogu podnijeti u književnosti. Roman Fernande Melčor je od početka do kraja smjenjivanje mučnine i tenzije, ali ne u cilju šokiranja, već pokazivanja da zlo ipak nije imanentno čovjeku i da je uvijek u sprezi sa spoljašnjim faktorima koje obično ne biramo sami.

Gdje pronaći knjige?

Sve ove i mnoge druge podjednako sjajne knjige potražite na našoj internet knjižari. Naša izdanja potražite i u odabranim knjižarama širom BiH i Srbije ili preko internet prodajnih mjesta, kao što su knjiga.ba, delfi.rs, knjizare-vulkan.rs, mamut.me.

The post Imprimatur izlog: izdvajamo appeared first on Imprimatur.

Marija Pejić

Kurt Vonegat – Klanica 5

(ako imate priliku da nabavite i čitate izdanje na engleskom jeziku, nabavite)

Vonegat je jedan od onih pisaca na čije sam ime nailazila na najčudnijim mjestima i to sporadično nekoliko godina. Ipak, šanse da ga se sjetim na ulasku u biblioteku bile su minorne, pa je tako ostalo da u septembarskim danima dobijem primjerak ove knjige od poznanika u kafani. Ne znam da li je do onog refrena and so it goes, ili do lakoće kojom sam se emotivno vezala za priču – ali ovo je definitivno roman koji sam u prošloj godini najviše osjetila. Možda je i do toga što nisam imala nikakvih očekivanja. Bilo kako bilo, Vonegat je divan spoj grdnog cinizma i dječijeg, skoro nerealističnog optimizma i humora, i svakako ostaje kao najdirljivije iskustvo čitanja u 2021.

Mašado de Asis – Posmrtni zapisi Brasa Kubasa

Skorašnje otkrivanje ovakvog pisca samo potvrđuje koliko je zapanjujuće moje neznanje. Daleko od toga da se kandžijam, ali prosto je nevjerovatno kako ovakav roman može proći bilo kome ispod radara, naročito ako se iole interesuješ za hispanoameričku književnost. Elegancija ovog romana navede čovjeka na pomisao da je pisanje najlakša stvar na svijetu. Ne znam da li sam trenutno suviše pristrasna, ali ovo je jedna od onih knjiga koje te u genijalštinu i ludilo uvedu na kvarno, pa se po završetku osjećaš izigrano i euforično, baš zato što si izigran.

Fernanda Melčor – Sezona uragana

Čitanje Sezone uragana podsjetilo me je na iskustvo čitanja Ljosinog romana Grad i psi, koji sam naivno na Sajmu knjiga u Beogradu, prije nekoliko godina, kupila majci za poklon. Poučena prijašnjim iskustvom, vjerovatno je trebalo da se u te svrhe držim Kundere, i već nakon nekoliko stranica Ljosinog romana razumijevam kakva je fundamentalna greška posrijedi. Priče o eksplicitnom nasilju i zlostavljanju, kao što je to slučaj i sa Sezonom uragana, poklanjaju se isključivo onima za koje znamo koliko mogu podnijeti u književnosti. Roman Fernande Melčor je od početka do kraja smjenjivanje mučnine i tenzije, ali ne u cilju šokiranja, već pokazivanja da zlo ipak nije imanentno čovjeku i da je uvijek u sprezi sa spoljašnjim faktorima koje obično ne biramo sami.

Sonja Lero Maksimović

Judit Šalanski – Atlas zabačenih ostrva

Judit Šalanski njemačka je autorka s čijim sam se pisanjem upoznala preko romana Žirafin vrat, prevedenog i objavljenog kod nas 2020. godine. Ova knjiga prethodila je toj, objavljena je kod nas u izdanju Službenog glasnika i predstavlja zbirku tekstova o pedeset odabranih ostrva na kojima autorka, kako navodi, nikada nije bila i na koja nikad neće otići. Nakon uvodnog teksta, kojim se objašnjava pozadina, ideja i koncept same knjige, slijede tekstovi istovremeno i vrlo lični i intimni, ali i esejistički i objektivni, posvećeni ostrvima rasutim širom svijeta. Svaki tekst upotpunjen je i grafičkim predstavama ostrva i izdvojenim najvažnijim podacima, a same priče, od kojih su neke više a neke manje poznate, zaista su nešto posebno – od krajnje toplih i dirljivih, pa sve do surovih svjedočanstava nasilja, što onog koje nosi priroda, što onog koje proizilazi iz ljudske prirode i postupaka.

Magdalena Blažević – Svetkovina

Zbirka priča Svetkovina Magdalene Blažević objavljena je 2020. godine, u izdanju Frakture, a potom, za tržište Srbije, u izdanju Kontrast izdavaštva. Broji dvadeset pet priča koje nisu dalje dijeljene u neke posebne cjeline, ali odluka da se povežu u jednu knjigu i više je nego opravdana jer ih sve u isti kontekst smješta izbor tema i tačaka gledišta, atmosferičnost prikazanih situacija i jedan nesvakidašnji i autentičan jezički izraz koji zaista odgovara atmosferi kreiranih narativnih svjetova. Njene su priče mahom posvećene ženskom iskustvu, i to onom univerzalnom, koliko god da su možda lokalno obojene. Upravo iz takvih perspektiva, autorka iz priče u priču gradi mreže najrazličitijih međuljudskih odnosa, dotičući se velikih i neiscrpnih tema poput ljubavi, slobode, seksualnosti, nasilja, ludila i smrti. Ovo je knjiga koja se čita polako, uz uživanje u jednom zaista posebnom i dorađenom jeziku, jeziku koji u dobroj mjeri odudara od onog na šta smo možda navikli u savremenom književnom izražaju, ali i uz grč izazvan suočavanjem s temama koje nam nisu toliko daleko koliko nam se na prvu može učiniti – ni prostorno ni vremenski.

Eve Babitz – Black Swans

Zbirka Black Swans, koja broji ukupno devet priča, objavljena je prvobitno 1993. godine. Uživala sam u čitanju o životu u Los Anđelesu osamdesetih i ranih devedesetih godina, s osvrtom i na period koji je tome prethodio. Holivud, kalifornijske vreline, želja da se nauči plesati tango, droga, Džim Morison, Chateau Marmont, zavist, prijateljski i ljubavni odnosi raznih profila – samo su neke od crtica koje prepoznajemo u pričama ove autorke.  Eve Babitz ima tu neku iznijansiranu i finu neposrednost i nenametljivost u pisanju, ali svaka od priča iz ove knjige je opet dovoljno upečatljiva: stilski, dirljivošću, humorom, vještim uvezivanjem na prvi pogled nekih tamo sitnica u glavne tokove priče, spajanjem memoarskog, esejističkog i narativnog…

Boris Maksimović

Havijer Serkas – Anatomija jedne pobune

U zadnje vrijeme nekako mi posebno sjedaju knjige koje govore o političkim dešavanjima, o prožimanju ličnog i kolektivnog, o pretapanju pojedinaca u masu, a ova knjiga je savršen primjer toga. Anatomija jedne pobune govori o pokušaju državnog udara u Španiji 23. februara 1981. On se nije do kraja odigrao, ali su pučisti upali u skupštinu i meci su fijukali iznad glava parlamentaraca. Ima snimak na Jutjubu, bacite pogled. Serkas je neprevaziđen u tome kad treba objasniti pozadinu određenih istorijskih događaja kao i motivaciju ljudi koji su bili njihovi akteri. Njegova sposobnost da nam približi ljude čija nam motivacija djeluje nedokučivo kao i umijeće da nam to stilski upečatljivo i jasno predstavi, po mom skromnom sudu, čini ga jednim od najvećih savremenih pisaca. Predstaviti jedan istorijski značajan događaj u svoj njegovoj kompleksnosti – u ovom konkretnom slučaju državni udar – znači preuzeti na sebe obavezu da objasniš sve ono što je do njega dovelo, sve one klasne, psihološke, ekonomske, političke, vojne ili bilo koje druge interese koji se kroz taj događaj prelamaju, dopunjavaju ili isključuju. Ukratko, treba objasniti cijeli jedan svijet na ograničenom prostoru, a to je izuzetno klizav teren na kojem su pali mnogi i to ne samo amateri. Srećom, Serkas nije jedan od tih. To je čovjek čije je pisanje ljekovito. Njegove rečenice su šavovi koji ulaze u neuralgične tačke društva, prožimaju ih i ponovo povezuju u jednu cjelinu. U svijetu u kojem smo svakog dana sve udaljeniji jedni od drugih imati jednog ovakvog autora znači imati bar tračak nade u bolje sutra. A to stvarno nije mala stvar.

Svetlana Aleksijevič – Černobiljska molitva

Nije prvi put da javno preporučujem ovu knjigu, ali bogami nije ni zadnji. Serija Černobilj je dala novi vjetar u leđa djelima Svetlane Aleksijevič, prije svega Černobiljskoj molitvi, i to s punim pravom, jer je ova serija dobrim dijelom bazirana na ispovijestima iz ove knjige. Prva scena knjiga je ujedno i prva scena serije. Teško mi je da nađem riječi koliko sam fasciniran ovom knjigom, svjedočanstvima koja se u njoj nalaze i njenim književnim postupkom obrade tih svjedočanstava kojim je spontane izjave, vrlo vjerovatno grube i nepovezane, dovela do nivoa čiste poezije. Taj osjećaj kad ti stane knedla u grlu dok čitaš priče o sudbinama ljudi kojima je taj događaj izmijenio život na jedan kranje brutalan i nepopravljiv način nisam mnogo puta sreo u književnosti. Najgore je što znaš da je to baš tako bilo, da su to stvarni ljudi, da su neki od njih i dalje tamo, kao što je tamo i sve ono što se oslobodilo tog aprila 1986. samo što se mi trudimo da ne mislimo o tome. Mi zapravo uopšte nismo svjesni šta je sve Černobilj i na koje je načine on izmijenio svijet, ali ova knjiga nam može pomoći da to bar malo bolje razumijemo. Već neko vrijeme hoću da krenem i s ostalim njenim knjigama, neke već imam u kući, ali – duboki uzdah – nikako da stignem.

Džon Vilijams – Bučers Krosing

Skoro je Ljiljana Šipragić radila anketu na Instagramu i pitala ljude koja je to JEDNA knjiga koju bi preporučili svima da je pročitaju. Ja sam bez previše razmišljanja rekao da je to Vilijamsov Stoner i stojim pri tome. No, njega sam već mnogo puta preporučivao, a i drugi su, zato bih ovaj put da skrenem pažnju na još jednu njegovu knjigu koja možda malo nepravedno leži u sjenci Stonera. Radi se o romanu smještenom na Divljem zapadu Bučers Krosing, koji je u Srbiji objavio Plato, a u Hrvatskoj Fraktura, samo pod nazivom Krvnikov prijelaz. To je priča koja je istovremeno i moderna i stara ko Grčka. Mladić, „u potrazi sobom“, dolazi iz Bostona u mjestašce zvano Bučers Krosing, negdje u Kanzasu. Tamo upoznaje jednog starog lovca koji mu nudi da uloži pare u njihov zajednički poslovni poduhvat. Ovaj zna gdje ima jedno ogromno, ali baš ogromno krdo bizona, samo mu fale sredstva da tamo ode i da ih poubija. Mladić pristaje i njih dvojica zajedno sa još jednim pomoćnikom kreću na put negdje u Stjenovite planine u Koloradu. To je bilo, kako bi Markes rekao, još dok je svijet bio mlad, a na Zemlji bilo još mnogo toga neotkrivenog. Vilijams ima tu nevjerovatnu sposobnost kojom čini da ti opisi prirode budu strašno zanimljivi, ti čitaš i čitaš kako čovjek utiče na prirodu i ona na njega i stalno hoćeš još. Mene lično te stvari uvijek smore, ali kod njega ne. Bučers Krosing je priča o čovjekovoj težnji da dođe do horizonta, da prijeđe sopstveni maksimum, da iskoristi sve što može iskoristiti čak i kad mu to ne treba, čak i kad to podrazumijeva uništavanje nečeg oko sebe, uništavanje koje nema nikakav veći cilj već je svrha samo sebi. To je priča o pretjerivanju, o kapitalizmu, o borbi čovjeka protiv prirode i protiv samog sebe, o iskorištenim i propalim šansama, o samospoznaji i još mnogo čemu drugom.

The post Imprimatur tim preporučuje appeared first on Imprimatur.

„Imam 26 godina i nikakavu budućnost”, rečenica je koja se ponavlja kao lajtmotiv ovog romana, čija struktura podsjeća na svojevrsni kaleidoskop sjećanja iz ranog djetinjstva u doba mira, zatim iz ratnih vremena i potom tavorenja u siromaštvu postratnog bosanskohercegovčkog društva.

„Nikad neću shvatiti ljude koji ruše da bi zatim ponovo gradili”, reći će pripovjedač, ujedno i glavni lik.

Taj pripovjedač je duboko svjestan svoje bezizlazne situacije, analizira je iskreno i bez uljepšavanja, ali s određenom dozom autoironije i crnog humora, koji ipak malo pomaže u apsurdnoj svakodnevici.

Jedine rijetke svijetle tačke u pripovjedačevom životu, ispričanom u prvom licu, jesu nekoliko drugara, povremena uživanja u lakim drogama i alkoholu i, naravno, rok muzika, čije se značenje može iščitati i iz samog naslova knjige, ali to čitatelj shvati tek nakon što pročita knjigu.

Ima u ovom romanu i mjesta za ljubav, onu naivnu i nevinu mladalačku ljubav, ali ona ostaje neostvarenom i postoji samo da bi i ona postala jedna od tužnih, ali nezaboravnih uspomena. Ni ta ljubav nije imala budućnost, kao niti bilo šta drugo u ovom romanu, koji ne ostavlja mjesta za bilo kakvu nadu.

Roman „Mulat albino komarac” jedno je od mnogih pripovijesti o prošlosti koju bi najradije svi zaboravili. Ali to nije tako jednostavno, jer je ta i takva prošlost uvjetovala budućnost glavnog lika, koji svako malo ponavlja kako nema budućnosti, nema rješenja, nema novca, nema nikoga.

Na koncu, radi se o izuzetno čitljivom, ali i tužnom štivu, pisanom iskrenim i jednostavnim jezikom, bez zadrške i bez ikakve naznake politiziranja. Stevo Grabovac napisao je roman koji će se čitati i dugo pamtiti.

Roman „Mulat albino komarac“ Steve Grabovca možete pronaći u svim knjižarama Kultura u Banjaluci, Tuzli, Bijeljini i Sarajevu, u antikvarnici Ramajana u Banjaluci, kao i u sarajevskim knjižarama Buybook i Connectum Klub knjige. Knjigu takođe možete naručiti po sniženoj cijeni preko naše internet knjižare i to preko ovog linka. 

The post Bekim Sejranović: O romanu „Mulat albino komarac“ Steve Grabovca appeared first on Imprimatur.