Jeste li za jedan brzi osvrt na izbor naslova koji su kod naših čitalaca izazvali najviše interesovanja tokom ove godine? Slijedi top-lista za 2022. godinu!

Fernanda Melčor: Sezona uragana

Knjiga meksičke autorke Fernande Melčor koja je dobila brojne svjetske književne nagrade i došla do užeg kruga za Međunarodnu Buker nagradu. Sezona uragana je priča o nasilju, o brutalnosti i izopačenosti. Roman koji rijetko koga ostavlja ravnodušnim, vrhunski napisan, temom i jezikom provokativan, promišljen, pokazuje jedan autentičan i izgrađen književni glas. Ponosni smo što smo dobili priliku da stvaralaštvo Fernande Melčor približimo našim čitaocima, tako da smo nakon ovog romana objavili i Paradajs, a spremamo još toga. Za ništa manje nego maestralan prevod ovog djela zaslužna je naša Mihaela Šumić.

Ninoslav Mitrović: Gluvo doba

Priče strave i užasa Ninoslava Mitrovića bazirane su na domaćoj mitologiji i narodnim predanjima, što ih čini posebno zanimljivim našim čitaocima. Ako ste za čitalačku avanturu gdje srećete vampire, drekavce, vještice, nave i druga slična bića, ovo je knjiga za vas! Mitrović je pravi majstor kad je riječ o građenju jedne posebno jezive atmosfere, a ta jeza vas ne popušta ni nakon što završite čitanje posljednje stranice.

Đanriko Karofiljo: Privremena savršenstva

Italijanski noar koji je ubjedljivo pobrao vaše simpatije i junak Gvido Gverijeri kojeg naprosto zavolite. Nešto za sve ljubitelje krimi i detektivskih priča i one posebne atmosfere juga Italije! A ako se upustite u avanturu čitanja o advokatu Gvidu Gverijeriju, obradovaće vas to da ovo nije jedini roman koji smo preveli. Tu je i roman Mjera vremena, takođe iz ove serije, a odnedavno i roman Penelopina disciplina, iz nove serije romana u kojima glavnu ulogu ima bivša tužiteljka Penelope Spada, kojoj je misteriozna nesreća okončala karijeru. Svi romani stižu nam u prevodu Borisa Maksimovića.

Slađana Nina Perković: U jarku

Roman Slađane Nine Perković dobio je posebno priznanje žirija za Nagradu Evropske unije za književnost, uz sljedeće obrazloženje: Slađana Nina Perković ima istinski savremen glas i njena knjiga bila je jedna od rijetkih koje su nas zaista uspjele nasmijati i pored toga što je tema koje se dotiče rat! Šta vam donosi ovaj roman? Sjajan spoj humora i tragičnosti, junake čije je profile lako prepoznati u našoj svakodnevici, samo što je svakodnevica ovog romana, izrazito britkim jezikom i uz nezanemarljivu dozu crnog humora, izmještena gotovo do samih granica apsurda i groteske. Knjiga koja će vas sigurno zabaviti!

Stevo Grabovac: Mulat albino komarac

I ovu listu zatvaramo naslovom koji smo objavili 2019. godine i koji od tada oduševljava čitaoce širom regiona! Roman koji je došao do finala NIN-ove nagrade; priča o ratu, odrastanju, ljubavi, muzici, prijateljstvu i nadanju; svjedočanstvo o jednoj izgubljenoj generaciji; dirljiva priča koja dotakne svakog čitaoca. Roman koji se čitao, koji se čita i koji će se nesumnjivo i dalje čitati!

Gdje pronaći knjige?

Sve ove i mnoge druge podjednako sjajne knjige potražite na našoj internet knjižari. Naša izdanja potražite i u odabranim knjižarama širom BiH i Srbije ili preko internet prodajnih mjesta, kao što su knjiga.ba, delfi.rs, knjizare-vulkan.rs, mamut.me.

The post Top-lista za 2022. appeared first on Imprimatur.

Od početka 2022. godine spremili smo i objavili ukupno sedam naslova. Među njima su se našle jedna zbirka poezije (Maja Mihajlović: Brodovi, bogovi i mali požari u rukama), nekoliko zbirki priča (Ninoslav Mitrović: Gluvo doba, Srđan Sekulić: Ostavinska rasprava Anastasa Kona, Berislav Blagojević: Nostalgija za nepostojećim), jedan roman (Ana Bolava: Pre poplave) i dva naslova iz edicije publicistike Metamorfoze (Ivana Bajić- Hajduković: Može li se pobeći od tuge, Borislav Vukojević i Vuk Vučetić: U džepovima medijske stvarnosti). Do kraja godine spremamo još dosta zanimljivih naslova, a evo nekoliko knjiga koje ovog puta izdvajamo.

Džejms Džojs: Đakomo Džojs

Već početkom mjeseca jula stiže nam knjiga Džejmsa Džojsa Đakomo Džojs, u prevodu Vokija Ercega. Rukopis je nastajao u Trstu, tokom završavanja „Portreta umetnika u mladosti“ i počinjanja sa radom na „Uliksu“. Izdanje koje spremamo propraćeno je predgovorom, kao i vrlo iscrpnim napomenama u formi prevodiočevog dnevnika, tako da vjerujemo da će biti posebno zanimljivo svim ljubiteljima Džojsovog stvaralaštva.

Fernanda Melchor: Paradais

Nakon romana Sezona uragana, koji je zaista izazvao mahom sjajne reakcije, odlučili smo se za još jedan roman ove hvaljene i višestruko nagrađivane meksičke spisateljice. Roman „Paradais” Fernande Melčor drugi je roman koji nam stiže u prevodu talentovane Mihaele Šumić. Roman „Paradais” donosi nam priču o dva tinejdžera koji se, smješteni unutar jednog luksuznog stambenog kompleksa, upuštaju u svijet opsesivnih maštarija. I jedan i drugi suočeni su sa nedostižnošću predmeta svojih fantazija – bilo to zavođenje komšinice, udate žene i majke, ili želja za bijegom od iscrpljujućeg posla i surove stvarnosti. Upravo taj momenat suočavanja sa spoznajom nedostižnosti i neostvarivosti sopstvenih želja autorki je poslužio kao okidač da pokrene pitanje opštih tema koje predstavljaju srž njenog interesovanja, a među koje spadaju, na prvom mjestu, pitanja nasilja te rodnih i klasnih razlika.

Andrea Lee: Red Island House

Američka autorka Andrea Li priču koju je odabrala za svoju knjigu postavila je na ostrvo Naratrani, mali izmišljeni prostor sjeverno od velikog ostrva Madagaskar. Li koristi fiktivno okruženje kao način da kreira priče koje otkrivaju šire društvene tokove i istorijska nasljeđa, koji određuju način na koji ljudi u sadašnjem trenutku komuniciraju jedni s drugima, posebno se baveći pitanjima u vezi s rasom, klasom, polom i tekovinama kolonijalizma. U središtu priče je Šej Gilijam, crnkinja i američka intelektualka udata za Senu, italijanskog tajkuna. Ona je između ostalog i nevoljna gospodarica Crvene kuće, vile na Madagaskaru čiji se nastanak vezuje za trenutak prije njihovog braka, kada Sena gradi svoje odmaralište/raj, nju proglašava gospodaricom kuće i dodjeljuje joj domaće, domorodačko osoblje. Iako je Madagaskar iz godine u godinu samo kuća za odmor, Šej se uvlači u odnose sa lokalnim ljudima i njihovom kulturom, i sa novim saznanjima o životu jednog izrabljenog naroda počinje svjesno da se pita da li je zaista kriva za široko rasprostranjeno siromaštvo i nesreću koju doživljavaju pravi stanovnici ostrva.

Eavan Boland: A Woman Without a Country

U prevodu Jelene Mandić, zahvaljujući kojoj smo do sada imali priliku da čitamo izbor iz poezije savremenih iranskih pjesnikinja, kao i poeziju američke pjesnikinje Rite Dav, stiže nam knjiga cijenjene i istaknute irske pjsenikinje Evan Boland. Ova zapanjujuća zbirka pjesama Evan Boland usmjerena je na načine na koje konstruišemo jedni druge i na to kako se nacija i istorija mogu protkati i kako se mogu odražavati na život pojedinca i definisati ga. Teme i motivi poput majke, ćerke, generacije i njihovih međusobnih relacija odjekuju kroz ove izvanredne pjesme, uz ispitivanje kako – čak i bez zemlje ili ustaljenog identiteta – nasljeđe ljubavi može da izdrži.

Gdje pronaći naše knjige?

Sve ove i mnoge druge podjednako sjajne knjige potražite na našoj internet knjižari. Naša izdanja potražite i u odabranim knjižarama širom BiH i Srbije ili preko internet prodajnih mjesta, kao što su knjiga.ba, delfi.rs, knjizare-vulkan.rs, mamut.me.

The post Imprimatur izlog: izdvajamo appeared first on Imprimatur.

U nastavku vam donosimo listu nekoliko sjajnih Imprimatur naslova u izboru članice našeg tima Marije Pejić. Ukoliko ste željeli saznati nešto više o ovim knjigama ili ukoliko ste tražili ideju kojim naslovima dopuniti listu za čitanje, vjerujemo da će se među ovim izdanjima naći nešto vrijedno vaše pažnje i vašeg vremena. Tu su dva romana, jedan domaći i jedan u prevodu, kao i jedna zbirka priča. Ljubitelji savremene proze će sigurno uživati!

Mihaela Šumić – Herbarij svete smrti

Uprkos svim Ikea katalozima koji pokazuju knjigu i šolju kafe na bijeloj posteljini, o književnosti zaključujem sljedeće: dobre knjige nisu sigurno, uljuljkano mjesto. Dobre priče treba da bole i da melju svaki čitalački konformizam. Herbarij svete smrti je zbirka velikih nesreća, iz koje čitalac izlazi obilježen, jer je u svaku sudbinu junaka/junakinja uvučen neposredno i do kraja. Mihaela Šumić sa čitaocem ne pravi kompromis i kakvo god iskustvo čitanja bilo, ono na kraju dana nije i ne može biti ravnodušnost.

Vasilije Glomazić – Antiklimaks

Vasilije Glomazić je jedno od najvećih prošlogodišnjih oduševljenja. Naime, kada kroz ruke prođe određeni broj rukopisa, nekad dobrih nekad loših, nije lako objasniti osjećaj euforije u prvom susretu sa metanarativnim pasažima Antiklimaksa. Možda jedino onim unutrašnjim glasom da napokon čitam pisca i da taj pisac misli. U moru gotovo istih rečenica i istog književnog narcizma, Vasilije Glomazić sa prvim romanom postaje gotovo odmah prepoznatljiv. I to je, nadam se, samo početak.

Fernanda Melčor – Sezona uragana

Čitanje Sezone uragana podsjetilo me je na iskustvo čitanja Ljosinog romana Grad i psi, koji sam naivno na Sajmu knjiga u Beogradu, prije nekoliko godina, kupila majci za poklon. Poučena prijašnjim iskustvom, vjerovatno je trebalo da se u te svrhe držim Kundere, i već nakon nekoliko stranica Ljosinog romana razumijevam kakva je fundamentalna greška posrijedi. Priče o eksplicitnom nasilju i zlostavljanju, kao što je to slučaj i sa Sezonom uragana, poklanjaju se isključivo onima za koje znamo koliko mogu podnijeti u književnosti. Roman Fernande Melčor je od početka do kraja smjenjivanje mučnine i tenzije, ali ne u cilju šokiranja, već pokazivanja da zlo ipak nije imanentno čovjeku i da je uvijek u sprezi sa spoljašnjim faktorima koje obično ne biramo sami.

Gdje pronaći knjige?

Sve ove i mnoge druge podjednako sjajne knjige potražite na našoj internet knjižari. Naša izdanja potražite i u odabranim knjižarama širom BiH i Srbije ili preko internet prodajnih mjesta, kao što su knjiga.ba, delfi.rs, knjizare-vulkan.rs, mamut.me.

The post Imprimatur izlog: izdvajamo appeared first on Imprimatur.

Ne sjećam se tačno kako sam nabasao na romane Đanrika Karofilja. Mislim da mi je na fakultetu neko od profesora iz Barija spomenuo ovog advokata, takođe iz Barija, koji piše jako lijepe romane koje oni zovu „giallo”, što će reći žuti. Nekada davno je bila jedna žuta edicija jeftinih detektivskih romana u Italiji i zbog toga sve krimiće od tada oni zovu žuti. Ja sam tada pročitao knjigu „Le perfezioni provvisorie” i oduševio se. Njegov pitki stil, osjećaj za detalj, za građenje radnje, za stvaranje napetosti, za opisivanje likova.

Onda sam 2012. bio u Bariju i u stanu nekom igrom slučaja našao njegovu knjigu „Una notte a Bari”, koja nije krimić, već priča o trojici prijatelja koji se nakon dugo vremena sastaju, sabiraju uspomene i otkrivaju šta ih je to razdvojilo. Kada sam se 2016. ponovo našao u Bariju, nisam mogao da ne odem u knjižaru Feltrineli, koju on često spominje u svojim romanima, i uzmem još jednu njegovu knjigu. Nije to slučajnost, Karofiljovi romani prepuni su kulturnih referenci i stalno se govori o knjigama, filmovima, stripovima, fotografijama… Govoreći o romanu „Tristram Šendi”, on na jednom mjestu kaže: „Digresije su moja strast, na svim poljima, i to čitanje za mene je bilo vrtlog užitaka.”

Ovo je jedna krajnje autopoetička izjava i možemo slobodno reći da su u njegovim romanima digresije bitne koliko i glavni tok radnje. Na primjer, kad opisuje jednog taksistu koji uvijek ima kamaru knjiga na suvozačevom sjedištu, jer ima velike pauze, a voli da čita. Ili kad opisuje jednog gimnazijskog profesora koji je čitav život mrzio svoj posao, a onda je otišavši u penziju otvorio noćnu knjižaru-kafić, koja radi od 22.00 do 6.00. Naime, čovjek pati od hronične nesanice i to je period kad zaista može da radi, a knjižara mu je i u tom periodu skoro pa puna.

Nekad tokom 2017. godine, želeći da ljudima približim Đanrika Karofilja i njegovog najpoznatijeg junaka, na svom Instagram profilu napisao sam sljedeću preporuku: „Glavni lik ovog i još par njegovih romana jeste Gvido Gverijeri, jedan advokat koji se nekako uvijek uhvati u zamku da za svoje klijente mora da se bavi i nečim što liči na detektivski posao. Gverijeri je jedna krajnje simpatična pojava, neoženjen, ali ne kurvar, kao što to često ispadne u ovakvim knjigama i filmovima, već više neko koga sudbina baš neće. On je neko ko vječito ide sam u kino. Da ne dužim više, knjiga mi se baš svidjela. Nažalost, kod nas nije prevođena, koliko znam, ali čim moja mala izdavačka kuća zaživi, obećavam da ću lično prevesti neke od njegovih knjiga pa da i vi možete uživati u njima.”

Uz mnogo rada i malo sreće uspjeli smo da dobijemo prava za jedan njegov roman i tako je 2020. godine u izdanju „Imprimatura” i prevodu potpisnika ovih redova objavljen roman „Privremena savršenstva”, a nakon njega i „Mjera vremena”, roman koji je bio u užem izboru za Stregu, najprestižniju italijansku književnu nagradu.

Karofiljo nije jedan od onih autora koji piše tako da se namjerno trudi da zakomplikuje sopstveno djelo. Ne, on piše jednostavno, prijemčivo, pitko, ukratko, piše za ljude. I ljudi to prepoznaju, ne samo u Italiji, gdje je jedan od najtiražnijih autora, već i širom svijeta. Njegove knjige su prevedene na preko dvadeset jezika i prodate u preko šest miliona primjeraka. Ali problem s kojim svaki prevodilac njegovih knjiga neizbježno mora da se suoči jeste pravna terminologija i uopšte način funkcionisanja pravosudnog aparata. Karofiljo je pravnik po struci, radio je kao javni tužilac kom su specijalnost bile istrage organizovanog kriminala, a od 2008. do 2013. bio je i senator u italijanskom parlamentu.

Pri prevođenju romana „Privremena savršenstva” moj brat Bojan Maksimović bio je taj koji mi je pomogao da ispravim neke greške koje sam neizbježno morao da napravim, budući da sam pravni laik od glave do pete. No kad je došlo vrijeme za redakturu romana „Mjera vremena”, moj brat je bio zauzet pripremanjem pravosudnog ispita, a svako ko u porodici ili među prijateljima ima nekog pravnika, zna šta to znači. Kao za inat, za razliku od romana „Privremena savršenstva”,  koji je skoro pa klasični detektivski roman i gdje tog pravnog žargona i nema previše, „Mjera vremena” je pravni triler, a to znači da se skoro sva radnja ovog romana vrti oko jednog sudskog procesa sa svim njegovim jezičkim specifičnostima (Karofiljo se inače smatra osnivačem ovog žanra u Italiji). U ovom slučaju to je drugostepeno suđenje za ubistvo.

Problemi su višestruki pri prevođenju pravne terminologije. Najlakši su oni kad za jednu riječ treba naći njen odgovarajući ekvivalent u drugom jeziku. Često ni to nije lako da se pronađe, ali, od svih nivoa težine, recimo da je taj početni. No pravi problem nastaje u tački gdje se pravosudni sistemi razilaze, recimo, tamo gdje u jednom sistemu nešto ima, a u drugom nema. Pravosuđa se s vremenom mijenjaju, stupaju na snagu reforme, a s njima i neke funkcije ili procedure odlaze u istoriju. Sve to je trebalo nekako riješiti.

A onda je tu i stilski aspekt. Italijanski pravni jezik zaslužuje poseban tekst. Taj spoj viskoparnosti, kitnjastosti i arhaičnosti zaista nije nešto što se lako da prenijeti, da ne govorimo o pravnom žargonu, koji je posebna priča. Ukratko, prevod ovog romana je bio jedno veliko minsko polje kroz koje sam nikako ne bih mogao da prođem. Neprocjenjivu pomoć na ovom putu pružio mi je moj prijatelj Đorđe Knežević, bez kojeg ne mogu ni zamisliti kako bi ovo sve ispalo na kraju. Njegovo iskustvo, sistematičnost, poznavanje materije, strpljenje, ali i neopisiva ljubav ka pravu neizmjerno su pomogli da ovaj roman ugleda svjetlost dana i ja mu se ovom prilikom još jednom zahvaljujem.

Gdje pronaći knjigu?

Roman „Mjera vremena” potražite na našoj internet knjižari. Uskoro i u odabranim knjižarama širom BiH i Srbije.

The post Riječ prevodioca: Boris Maksimović o romanu „Mjera vremena” appeared first on Imprimatur.