Vođen umjetničkom idejom Josipa Pejakovića da riječ dâ ućutkanima i prećutanima, kao i velikom Andrićevom mudrošću da je najbolje pustiti čovjeka da priča slobodno, Goran Dakić u svojoj novoj knjizi pod naslovom Izvlačenje drače pomno sluša i umjetnički uobličava priče običnih ljudi, radnika i seljaka banjalučko-potkozarske regije. Knjiga je napisana kao „krajiški azbučnik”, to jest kao svojevrsni pojmovnik u kojem su, specifičnim jezikom, ispričane priče o životu ljudi iz ovih krajeva.

Saša Šmulja

Govor junaka u „Izvlačenju dračeˮ neodoljivo je jednostavan i prijemčiv – to je svakodnevni razgovorni jezik zasićen brojnim poštapalicama, uzrečicama, sitnim i krupnim psovkama, neartikulisanim spojevima vokala koje bi bilo beskrajno teško prevesti u okvire bilo kog drugog diskursa – ono što Dakićevim likovima daje čar i autentičnost, između ostalog ostaje upravo u tim progutanim i preskočenim glasovima, slogovima, ponekad i cijelim riječima – mnogo je toga što se treba reći, a malo je vremena.

Nina Govedar

Odlomak pročitajte ovdje.

NAPOMENA:

Pretprodaja zbirke počela je 2. juna, a knjige naručene u pretprodaji šaljemo, u prosjeku, 7 dana nakon datuma objavljivanja.

The post Izvlačenje drače appeared first on Imprimatur.

Nadrealna, pomalo iščašena i izvrsno zamišljena, „Lutkina azbuka” zbirka je priča koja se nadovezuje na tradiciju Anđele Karter i Margaret Atvud. Lutke, šivaće mašine, konzervisana hrana, ogledala, tijela koja ne funkcionišu – motivi su koji se iznova javljaju u pričama koje su istovremeno dječje naivne, ali i groteskne i veoma mračne. U priči „Paranje”, koja otvara zbirku, dešava se jedna nesvakidašnja ženska revolucija. Slijedi „Kraljica miševa”, u kojoj junakinja, nakon velikih životnih promjena, doživljava jednu posebnu metamorfozu. U „Agatinoj mašini” dvije učenice se povlače u sobu u potkrovlju i koriste šivaću mašinu za prizivanje likova Pjeroa i anđela. Pripovijedanje Kamile Grudove je veoma maštovito, nevjerovatno originalno i često krajnje nelagodno.

***

Pronicljiva umjetnica koja se služi kolažima, s okom za komično i makabr, Grudova crpi inspiraciju za svoje slike iz viktorijanske i edvardijanske estetike, dok su njena ironija i osvrt na nejednakosti u odnosima između muškaraca i žena iznenađujuće aktuelni.

Publishers Weekly

Zamislite svijet u kojem su braća Grim dvije izuzetne, crnooke sestre bliznakinje u poderanim čarapama i ručno šivenim somotskim haljinama. Znalački, barokno, savršeno, smjelo, pametno, probrano, Kamila Grudova je prirodna nasljednica Anđele Karter. Njen stil je neusiljeno sveden i divno zavodljiv.

Nikola Barker

Odlomak pročitajte ovdje.

The post Lutkina azbuka appeared first on Imprimatur.

Goran Dakić napisao je Dodatak jelima (slavonsko-krajiški kuvar) i to je vjerovatno najosobenija knjiga koju ćete u skorije vrijeme premetati u rukama. I mada joj naslov jasno i nedvosmisleno upućuje na to šta čitalac, svakom stranicom sve gladniji, može očekivati, ovo je ipak "priča" puna impresija, osjećanja i čulnih impulsa kakve, ruku na srce, ne nalazimo ni u jednom kuvaru. Da kažemo da je ovo veliki omaž iću i piću, bili bismo djelimično u krivu - ovo je i omaž ljudima, čulnosti, nostalgiji, sjećanju, pričanju i priči, uživanju.  Da kažemo da je ovo sjajan priručnik koji valja imati u kuhinji, potpuno bismo promašili. Pisac ovih redova je literarizovao gurmanluk, a gurmanluk je ipak neodvojiv od malih stvari koje ga začinjavaju. I mada vas neki tekstovi mogu nadahnuti, ovo je ipak beskrajno dopadljiva knjiga o ljubavi prema hrani i umijeću uživanja. I tako je treba i čitati.

Odlomak pročitajte ovdje.

The post Dodatak jelima appeared first on Imprimatur.

Zbirka priča Denisa Džonsona “Isusov sin”, koja se sad već svrstava u red modernih klasika američke književnosti, hronika je haotičnog i neobuzdanog svijeta zavisnika i izgubljenih duša, nasilnog i neuređenog pejzaža koji obuhvata sve ekstreme američke kulture. Ovo su priče o američkim odmetnicima i lutalicama, o halucinacijama i blaženstvu, o zavisnosti, neuspjehu i iskupljenju. Pisanje Denisa Džonsona je direktno i dinamično, nemilosrdno i iskreno, povremeno neuhvatljivog ritma, ali istovremeno poetično, uvjerljivo i autentično.

***

“Džonsonov univerzum jedan je od onih kojim upravljaju zavisnost, pakost, vjera i neizvjesnost. To je mjesto gdje pokušaji spasenja ostaju izrazito privremeni i gdje nepostojana narativna arhitektura istovremeno odražava i hrišćanske i patološke crte uma.”

The New York Times

“Možemo da čujemo Tvena u njegovoj gorkoj ironiji, Vitmena u njegovom erotskom ekscesu, zatim i Dašijela Hameta u teškim rečenicama koje uzvraća svom ranjenom svijetu. A iza svega ovoga osjećate nešto drugo: vizionarskog anđela, Keruaka ili, još bolje, Blejka, koji je vidio svog demona i žudio za Bogom i iskovao jezik da ih oboje zauzda.”

Newsday

Odlomak pročitajte ovdje.

The post Isusov sin appeared first on Imprimatur.

Zbirka „Nostalgija za nepostojećim” Berislava Blagojevića zamišljena je kao skup proznih minijatura pomoću kojih autor nastoji da istraži i pokaže šta sve može da bude kratka priča. Iz priče u priču, čitaocu se otkriva svijet fascinacija predmetima i pojavama iz svakodnevnog života, poput ragastova, pertlanja, zaturenih računa, odlazaka kod zubara, fiksnih telefona, starih atlasa ili ostavljenih dušeka na naduvavanje – svih onih fenomena koje je tako lako previdjeti ili zanemariti, ali koji, viđeni očima pisca, postaju zameci krajnje dirljivih i pomno promišljenih priča u nastajanju. Priče u ovoj knjizi nemaju jednu temu koja ih objedinjuje, naprotiv, krajnje su raznovrsne i bave se najrazličitijim mogućim aspektima stvarnosti, ali zajednička nit im je svedenost, izbrušenost i stilska bravuroznost.

Prvih dvadesetak strana možete pročitati ovdje.

The post Nostalgija za nepostojećim appeared first on Imprimatur.

Knjiga Srđana Sekulića „Ostavinska rasprava Anastasa Kona” počinje rečenicom: „Priče luđaka i pisaca beskrajne su. U to sam se uvjerio više puta. Nailazio sam na ovome dunjaluku na insane koji pripovijedaju unedogled, dok im se usta ne osuše od silnoga brbljanja.” Ovakvim uvodom Sekulić čitaoca već usmjerava ka pravcima kojima će se kretati njegove priče obuhvaćene pomenutom knjigom; pisci, čudaci, pričalice, fantazeri, sanja­ri, svi su oni glavni junaci svijeta u koji ćemo biti uvučeni. A svijet takvih pripovjedača nužno otva­ra prostor jednog nepouzdanog pripovijedanja gdje su granice mogućeg i nemogućeg blago zanjihane. Neko se nježno čudo nastanilo u svijetu i ono čini zavodljivu okosnicu pričanja. Svaka priča počiva na mogućnosti da se desi iskorak iz stvarnog i on se u manjoj ili većoj mjeri kroz priče i dešava, te postaje okosnicom same priče. Autor nas ostavlja u namjernoj nedoumici – da li je to baš tako kako je ispričano, ili nas njegov junak zavodi sopstve­nom fantazijom.

Tanja Stupar Trifunović

Prvih dvadesetak strana možete pročitati ovdje.

The post Ostavinska rasprava Anastasa Kona appeared first on Imprimatur.

„Gluvo doba” Ninoslava Mitrovića predstavlja zbirku priča strave i užasa koje su inspiraciju našle u srpskim narodnim predanjima i mitologiji. Zahvaljujući nesvakidašnjem talentu autora da krajnje slikovito izgradi atmosferu svijeta o kojem piše, čitalac lako biva izmješten u literarni prostor kojim se kreću drekavci, vampiri, more, vještice, navi, vodeni carevi i druga bića iz slovenske mitologije. To je svijet zaboravljenih zavjeta koji dolaze na naplatu, svijet varoši koje se s maglom pojavljuju nečistim danima, svijet sila koje iz zaborava i davnih priča svako malo zakorače s ove strane.

„Ove priče nedvosmisleno sadrže fantastiku, natprirodna bića u njima stvarna su na predmetno-prikazivačkom planu – nisu relativizovana nepouzdanim pripovedačima, alkoholom, groznicom, delirijumom, snom. Svet koji ’Gluvo doba’ opisuje svet je mračan, nesiguran, nepouzdan – svet u kome čim sunce zađe, nastupa vreme onostranih sila s kojima je velika muka izaći na kraj čak i onda kada se sve radi ’po propisu’.”

Dejan Ognjanović

„Pažljivo izgrađen i vrlo siguran stil, prožet etnologijom i tradicijom, ali najviše autentičnom emocijom, napisan starinskim ali ne i staromodnim jezikom, s lakoćom čitaoca uvlači u mračnu, jezivu atmosferu priča smještenih u svijet srpskog/balkanskog sela.”

Branislav Predojević

Prvih dvadesetak strana pročitajte ovdje.

The post Gluvo doba appeared first on Imprimatur.

Priče Pavla Aleksića su kratke, izbrušene i prepune neke tihe tuge. U njima kao da je vrijeme stalo, a likovi ostali da se snalaze u tom otuđenom svijetu bez budućnosti. Njegove priče govore o nemogućnosti da čovjek nađe mjesto za sebe, o nemogućnosti dva bića da ostvare komunikaciju, o nemogućnosti da ostanemo i još većoj nemogućnosti da se vratimo. One govore o Americi, o Srbiji i onom beskonačnom prostoru koji se stvara kad čovjek nije ni ovdje ni tamo.

Prvih 29 strana možete pročitati na ovom linku.

The post Hartvorm appeared first on Imprimatur.

„Prije kabura – mrak” u 24 kratke priče osvjetljava cijeli jedan spektar ljudskih naravi i sklonosti: to su ćutljivi pravednici, plemeniti, beskičmenjaci, nasilnici, ravnodušni zlikovci, saborci, ljudi na posljednjoj granici zdravog razuma. U ovoj zbirci svaki nevoljni tik, trzaj kapka ili tijela o međuljudskim odnosima govori više od egzaltiranog dijaloga ili  iznenađujućih obrta. I ma koliko im nedostajala velika djela prometejskih razmjera, Zaim, Hasan, Asim, Meho mesar, doktor Crnac ipak dobijaju prostor u kom sav ljudski duh uz mnogo humora oživljava u svakodnevnim, skoro trivijalnim potresima, u kojima su oni sami toliko realistično prikazani da se sa sigurnošću može tvrditi kako je njihovo i postojanje i djelanje ne toliko izmaštano koliko posvjedočeno. A lakoća jezika i izraza kojima se to posvjedočeno prenosi – pored zadržavanja čitalačke pažnje na najvažnijim, teško opažajućim detaljima – jeste najveća vrijednost takvih priča. Ipak, ne može i ne smije se zanemariti pritajena melanholija iza tog humora, neka vrsta razočarenja koje lebdi nad svakim optimističnim, obećavajućim početkom. Zato i postoji prije svačijeg kabura mrak, bio u pozadini ili ne, kojim niko ne uspijeva da manevriše stalno ili da mu se svaki put sakrije. Osjećajnost ove zbirke je u tami koja se nakratko – u pojedinim trenucima apsurda i smijeha – zaboravlja.

Marija Pejić

Prvih dvadesetak strana pročitajte ovdje.

The post Prije kabura – mrak appeared first on Imprimatur.

U svojoj prvoj proznoj knjizi, Mihaela Šumić vodi čitaoca na put od njujorških barova, boemskih kafana u predgrađu Buenos Ajresa i hotelskih soba u Rimu, preko Dubrovnika na prelazu iz 16. u 17. vijek, pa sve do primorskih gradića u Meksiku, u kojima je sadašnji trenutak neizostavno određen vremenom prije dolaska Evropljana. Svijet koji se otkriva u dvanaest priča ove pomno promišljene, mračne, ali krajnje dirljive i snažne zbirke, čiji su redovi ujedno i svjedočanstvo o moći i dalekosežnosti drevnih vjerovanja, jeste svijet ispunjen višegeneracijskim osvetama, neobjašnjivim događajima, isprepletenim vezama ljubavi, nasilja, smrti i slobode, svijet obilježen i nježnošću i surovošću.

REGIONALNA KNJIŽEVNA NAGRADA „ŠTEFICA CVEK”

Iz obrazloženja: Šumić vešto koristi različite književne obrasce, od postmodernističke naracije, preko magičnog realizma pod snažnim uticajem latinoameričke i španske proze, pa do trilera i misterije. Herbarij svete smrti sveža je, autentična i uzbudljiva zbirka priča kakva se retko sreće u regionu.

Borisav Matić

Prvih petnaest strana pročitajte ovdje.

The post Herbarij svete smrti appeared first on Imprimatur.