Pjesnikinja Maja Mihajlović, nakon objavljene knjige „Brodovi, bogovi i mali požari u rukama”, svojom novom zbirkom, čije su pjesme raspoređene u pet ciklusa – „Nemoguće sunce Azije”, „Male pjesme”, „Zapaljeni grad”, „Zapisi iz središta srca” i „Još je mora ostalo u tebi” – čitaocima nudi jedan nesvakidašnji poetski svijet osobene slikovitosti, ritmičnosti i osjećajnosti. Pjesnički izražaj, u kojem se smjenjuju kratki poetski zapisi i naglašena narativnost, usmjeren je kako na ono duboko lično, tako i na ono prostorno i vremenski udaljeno, ali po osjećajnosti sve samo ne daleko. Vodeći dijalog sa Vergilijem, Šekspirom, Ivanom V. Lalićem ili Vaskom Popom, Maja Mihajlović gradi pjesnički svijet obilježen kako mačem i ognjem, tako i blagošću.

Odlomak pročitajte ovdje.

NAPOMENA:

Pretprodaja zbirke počela je 25. februara, a knjige naručene u pretprodaji šaljemo, u prosjeku, 7 dana nakon datuma objavljivanja.

The post Nemoguće sunce Azije appeared first on Imprimatur.

U malom poljskom mjestu nadomak Varšave, Stefanija Muter 1944. godine oduzima dvjema skrivenim Poljakinjama zeleni kaput, jedinu toplu stvar koja im je preostala, a potom njemačke okupatore obavještava o mjestu njihovog skrivanja, osuđujući tim činom nesrećnu majku i ćerku na smrt. Pola vijeka kasnije, Danuta Muter rađa fizički deformisanu i mentalno hendikepiranu ćerku Bebu, o kojoj mora danonoćno da brine i kojoj su jedina zanimacija njen kaleidoskopski pogled i izmišljena radio-emisija koja emituje glasove iz prošlosti. Posjeta radnica socijalne službe poremetiće ustaljeni ritam njihovih života te razdvojiti majku i ćerku, a Danutu će potaknuti na put tokom kojeg će, poput kakve moderne Demetre, lutati prestonicom, u haotičnom i bučnom vrtlogu zamršene istorije i sveprisutnog licemjerja. Priča o životu jedne porodice, uznemirujuća i kontroverzna, postaje priča o prošlosti i sadašnjosti jedne zemlje, a od čitalaca traži otvorenost i spremnost na jedno posve drugačije, direktno, glasno i bespoštedno pripovijedanje, poput neke izokrenute apsurdne bajke.

***

„Dobar debi u poljskoj književnosti nije neuobičajen. A kada se pojavi knjiga koja potrese izdavačko tržište i raspali umove čitalaca, kritičari sa nestrpljenjem iščekuju autorovo sljedeće djelo. Nakon čitanja druge knjige Silvije Hutnjik, mogu da odahnem. ʹBebaʹ je veoma uspješan roman, koji potvrđuje književno umijeće autorke.ˮ

Onet

Odlomak pročitajte ovdje.

NAPOMENA:

Početak pretprodaje: 10. 12. 2023.

Knjige naručene u pretprodaji šaljemo, u prosjeku, sedam dana nakon datuma objavljivanja.

The post Beba appeared first on Imprimatur.

Nadrealna, pomalo iščašena i izvrsno zamišljena, „Lutkina azbuka” zbirka je priča koja se nadovezuje na tradiciju Anđele Karter i Margaret Atvud. Lutke, šivaće mašine, konzervisana hrana, ogledala, tijela koja ne funkcionišu – motivi su koji se iznova javljaju u pričama koje su istovremeno dječje naivne, ali i groteskne i veoma mračne. U priči „Paranje”, koja otvara zbirku, dešava se jedna nesvakidašnja ženska revolucija. Slijedi „Kraljica miševa”, u kojoj junakinja, nakon velikih životnih promjena, doživljava jednu posebnu metamorfozu. U „Agatinoj mašini” dvije učenice se povlače u sobu u potkrovlju i koriste šivaću mašinu za prizivanje likova Pjeroa i anđela. Pripovijedanje Kamile Grudove je veoma maštovito, nevjerovatno originalno i često krajnje nelagodno.

***

Pronicljiva umjetnica koja se služi kolažima, s okom za komično i makabr, Grudova crpi inspiraciju za svoje slike iz viktorijanske i edvardijanske estetike, dok su njena ironija i osvrt na nejednakosti u odnosima između muškaraca i žena iznenađujuće aktuelni.

Publishers Weekly

Zamislite svijet u kojem su braća Grim dvije izuzetne, crnooke sestre bliznakinje u poderanim čarapama i ručno šivenim somotskim haljinama. Znalački, barokno, savršeno, smjelo, pametno, probrano, Kamila Grudova je prirodna nasljednica Anđele Karter. Njen stil je neusiljeno sveden i divno zavodljiv.

Nikola Barker

Odlomak pročitajte ovdje.

The post Lutkina azbuka appeared first on Imprimatur.

Goran Dakić napisao je Dodatak jelima (slavonsko-krajiški kuvar) i to je vjerovatno najosobenija knjiga koju ćete u skorije vrijeme premetati u rukama. I mada joj naslov jasno i nedvosmisleno upućuje na to šta čitalac, svakom stranicom sve gladniji, može očekivati, ovo je ipak "priča" puna impresija, osjećanja i čulnih impulsa kakve, ruku na srce, ne nalazimo ni u jednom kuvaru. Da kažemo da je ovo veliki omaž iću i piću, bili bismo djelimično u krivu - ovo je i omaž ljudima, čulnosti, nostalgiji, sjećanju, pričanju i priči, uživanju.  Da kažemo da je ovo sjajan priručnik koji valja imati u kuhinji, potpuno bismo promašili. Pisac ovih redova je literarizovao gurmanluk, a gurmanluk je ipak neodvojiv od malih stvari koje ga začinjavaju. I mada vas neki tekstovi mogu nadahnuti, ovo je ipak beskrajno dopadljiva knjiga o ljubavi prema hrani i umijeću uživanja. I tako je treba i čitati.

Odlomak pročitajte ovdje.

The post Dodatak jelima appeared first on Imprimatur.

Marat, mladi advokat, vraća se iz Moskve u svoje rodno selo u Dagestanu, a njegovi roditelji već su rezervisali salon za svadbeno veselje iako još uvijek nisu našli odgovarajuću nevjestu za svog sina. Patja, koja se takođe iz Moskve vraća u kuću svojih roditelja, pokušava da pobjegne od Timura, s kojim se prethodnih mjeseci dopisivala, a koji se u stvarnosti ispostavio potpuno drugačijim. Na radost njenih roditelja, Timur je izrazio želju da je zaprosi, ali Patja svim silama nastoji da izbjegne tu nesrećnu okolnost u kojoj se zatekla. U sveopštem haosu ogovaranja te ljubavnih, vjerskih, političkih i kulturoloških tenzija i razmirica koje zaokupljaju mještane, Maratovi i Patjini putevi se ukrštaju i oni se zaljubljuju. Pohlepa, korupcija, kultovi ličnosti, žudnja i želja za moći ostavljaju traga na sudbinama svih junaka. Koliko prostora u takvom svijetu ostaje za ličnu sreću?

Alisa Ganijeva, jedan od najzanimljivih glasova savremene ruske književnosti, ispisuje ovu višeslojnu priču o ljubavi i sudbini, kako nježnim, tako i pomalo ljutitim i buntovnim jezikom. Njeno pisanje, bogato dijalogom i komičnim, često bizarnim scenama, prikazuje nam sliku društva u kome se sukobljavaju Istok i Zapad, moderno i tradicionalno, lično i kolektivno.

***

Ganijeva dočarava svijet pun čudnih, komičnih i opasnih likova koji izgledaju kao rezultat literarnog ukrštanja “Dobrih momaka” i “Moje velike mrsne pravoslavne svadbe”.

The Guardian

Pročitajte odlomak ovdje.

The post Mladoženja i mlada appeared first on Imprimatur.

Kada smrt nekog bliskog postaje stvarna za nas? U trenutku kada se desi ili onda kada nam stigne svijest o njoj i kada postanemo spremni(ji) da je prihvatimo? Kako se ta svijest ispoljava ozbiljnim jezikom odraslih, a kako jezikom naivne dječje zapitanosti? Pjesme u knjizi „Moj otac umire u poeziji” nude nam jedan iskren i dirljiv portret gubitka, ali istovremeno i portret svega onoga što stoji nasuprot tom gubitku, što mu prethodi i što ima snagu da ga nadživi, bilo u sjećanju, bilo u malim radostima svakodnevice.

***

Knjiga „Moj otac umire u poeziji” sadrži puno pjesama sa kojima se lako saživjeti. Ton je neposredan, blizak i autorka je našla način da čitaoca vješto i nježno provede kroz bolne i teške teme. Ovo je knjiga o umiranju i o odrastanju kroz pristizanje svijesti o smrti, ali u jednakoj mjeri ovo je i knjiga o djetinjstvu koje nastavlja da živi s nama kroz cijeli naš život.

Tanja Stupar Trifunović

Odlomak pročitajte ovdje.

The post Moj otac umire u poeziji appeared first on Imprimatur.

Talentovani Slobodan Karl živi i piše antiklimaks. Petnaest godina jalovo pokušava da napiše „najbolji roman na svetu” kojim će prekoračiti samozadatu granicu i sebe nazvati piscem – čovekom koji živi isključivo od pisanja. Kao vodič vikend-putovanja, zanimljive ideje pretvara u slabašne završetke, a u odnosu sa ljudima – impozantne prve utiske u razočaranja. Slobodan je ubeđen da su mu za pretakanje  talenta u uspeh potrebni materijalna sigurnost i vreme, koji u njegovom životu postoje kao međusobne isključivosti. Nesiguran, utehu nalazi u površnim odnosima. Kada mu se život dodatno iskomplikuje razvodom braka i stanjem u kom se nalazi njegov sin, Slobodan je spreman da uradi ono što jedino može – napiše još jedan prosečan roman koji nikom nije potreban, a njemu ponajmanje. Jedan slučajan susret sa Dušanom Jadrančićem, samozvanim trgovcem rizikom i čovekom naizgled nejasnih namera, iniciraće niz emotivnih i strukturnih promena u Slobodanu koje će ga dovesti na prag uspeha.

Prvih dvadesetak strana pročitajte ovdje.

The post Antiklimaks appeared first on Imprimatur.

Prevodiocu i glavnom junaku ovog romana u jednom trenutku počinju da stižu šifrovane poruke. Suočen sa nevidljivom opasnošću, protagonista kreće u lov na uljeza skrivenog u lavirintima teksta. Tvrdoglavo riješen da bude jedini arhitekta sopstvenih izbora, biva uvučen u apsurdno, jednosmjerno putovanje na kome su putokazi proizvoljni, stanice mračne i puste, raskršća beskorisna, a svaki sudbonosni korak neizbežna posljedica prethodnog.

Prvih 20 strana romana pročitajte na ovom linku.

The post Spam appeared first on Imprimatur.

Teško je opisati način na koji Radmila Karlaš piše, jer to zaista nije nešto što se sreće svakog dana. Njene priče se dešavaju u nekom nedefinisanom vremenu koje može biti ovo naše, ali isto tako može biti i prije pedeset ili sto godina, jer su lišene svega što bi moglo biti opterećujuće u smislu konkretnog vremenskog određenja, a fokusirane na ono suštinsko. U njima su samo ljudi, njihovi međusobni  odnosi i sile koje na njih utiču, a koje ne moraju da budu od ovoga svijeta. I to je nešto od čega vas ponekad prođe jeza, jer su te priče ponekad na granici fantastike, ali to nije ni epska, ni naučna, ni nekakva fantastika iz horor književnosti, već nešto što udara u samu srž naše kolektivne imaginacije i ne prestaje dok ne završimo sa čitanjem, a nekad i nakon toga. Radmilin jezik je izuzetno izbrušen i pitak, njeni opisi su jasni i sve o čemu piše s lakoćom zamišljamo pred našim očima. I zbog toga sve što čitamo ostavlja na nas još jači utisak.

Prvih 20 strana možete pročitati ovdje.

The post Lutak appeared first on Imprimatur.

„Priče iz voza su mimo vremena, prostora i putovanja, lebde uvis dok uho neznanca sluša, kao što čun nose talasi dok na njemu, puštajući koren, raste hlebno drvo. Ceo je svet, naposletku, u orahovoj ljusci, a tebi, kao i meni, kako kažu na Levantu – zapisano je da putuješ, treba samo da korakneš na palubu i kažeš „Zovite me Išmael”, samo što ćeš ti kazati svoje kratko, dvosložno ime, koje znači: čovek, napravljen od zemlje. To što ti pišem u različitim vremenima, sadašnjem i nekom pređašnjem, to nije zbog neujednačenosti pisanja samog, već zato što zapisujem u navratima. Pisanje o putovanju najpodložnije je trošnosti uspomena, pa su se i portreti, lica i izgovorene reči zagubili u rukavcima sećanja, koje je sada izbrisalo neravnine i senke.ˮ

Nikola Popović

Prvih 20 strana možete pročitati ovdje.

The post Skice za plovidbu appeared first on Imprimatur.