Prva nedjelja u februaru rezervisana je za početak pretprodaje zbirke „Gluvo doba” Ninoslava Mitrovića. Riječ je o zbirci od ukupno devet priča, koja nosi podnaslov „Priče strave iz stare vjere”. Knjiga je prvobitno objavljena 2012. godine, a sada nam stiže u novom izdanju!

„Gluvo doba” predstavlja zbirku priča strave i užasa koje su inspiraciju našle u srpskim narodnim predanjima i mitologiji. Svaka od priča je posvećena određenom mitskom biću iz naših narodnih predanja, kao što su vampir, vještica, drekavac, mora i razna druga bića iz slovenske mitologije. Ova knjiga predstavlja jedno od prvih književnih djela iz oblasti horor žanra kod nas koje je gotovo u potpunosti inspirisano folklorom i mitologijom.

O knjizi

„Devet priča, u izdanju samog autora, svojim podnaslovom Priče strave iz stare vjere na samom startu jasno je pokazivalo šta njihov autor želi. Bio je to jasan i koncizno postavljen obrazac u žanru strave, bez skrivanja iza glavnotokovskih klasifikacija kao što su slipstrim i mračna fanatastika, a bez straha da se upusti u trku sa daleko poznatijim uzorima. Sa jedne strane, Mitrovićev bogati i raskošni stil pisanja duboko je ukopan u narodnu tradiciju, mitologiju i vjerovanja (autor je po struci etnograf), dok je sa druge strane ponosno nagovještavao uticaje vrlo različitih pisaca u rasponu od Hauarda Lovkrafta i Tolkina, preko Ire Levina, Mihajla Bulgakova, do Miloša Crnjanjskog, Branka Ćopića, Milovana Glišića, Momčila Nastasijevića, Borislava Pekića i drugih.

Ali,  čisto da ne bude zabune, mora se jasno pomenuti da svi prepoznati uticaji nisu spriječili Ninoslava da njegove pisanje najviše liči – na pisanje Ninoslava Mitrovića. Pažljivo izgrađen i vrlo siguran stil, pogotovo za jednog početnika, prožet etnologijom i tradicijom, ali najviše autentičnom emocijom, napisan starinskim ali ne i staromodnim jezikom, s lakoćom čitaoca uvlači u mračnu, jezivu atmosferu njegovih priča smještenih u ruralno/naturalistički svijet srpskog/balkanskog sela. To je svijet koji je književnik i jedan od najcjenjenih teoretičara žanrovske književnosti u regionu Dejan Ognjanović u svom prikazu (jednom od rijetkih, nažalost) vrlo jasno i slikovito opisao kao mračan, nesiguran i nepouzdan, sa naglašenom vitalnošću balkanske narodne tradicije.”

Branislav Predojević

O autoru

Ninoslav Mitrović je rođen 1976. godine. Po struci je etnolog i informatičar. Do sada je objavio zbirku priča „Gluvo doba”, horor roman „Crni pupoljak”, kao i roman „Vrapci u oluji”. Priče su mu objavljivane i u nekoliko tematskih časopisa i zbirki. Živi i radi u Banjaluci.

Gdje pronaći knjigu?

Zbirku „Gluvo doba” potražite od 6. februara na našoj internet knjižari, a potom i u odabranim knjižarama širom BiH i Srbije.

O knjizi su pisali…

Dejan Ognjanović: Gluvo doba – Ninoslav Mitrović

Iz medija:

Buka // Ninoslav Mitrović: Drekavac predstavlja naš mentalitet

Mondo // Čitaoci žele svoju “dozu straha”

Knjige Ninoslava Mitrovića

The post Noviteti: „Gluvo doba” Ninoslava Mitrovića appeared first on Imprimatur.

Maja Mihajlović, talentovana mlada pjesnikinja, rođena je 1987. godine u Banjaluci. Diplomirala je filozofiju i novinarstvo. Živjela je i radila u Banjaluci, Beogradu i Aleksandriji. Knjiga „Brodovi, bogovi i mali požari u rukama”, koju vam predstavljamo ovom prilikom, njena je prva zbirka poezije.

Pjesme u ovoj knjizi podijeljene su u četiri različita ciklusa: „Brodovi, bogovi i mali požari u rukama”, koji je poslužio i kao naslov cijele zbirke, zatim „Džemper za srce”, „Kad dođeš reći ću ti sve” i na kraju „Neposlana pisma”.

Iz recenzije

Stevo Grabovac, jedan od urednika i recenzenata ove knjige, napisao je o zbirci sljedeće:

Majina poezija je iskrena i hrabra. Kakva drugačija može biti, kad iskrenost i hrabrost idu ruku pod ruku? Njeni stihovi nisu samo status na društvenim mrežama koji algoritam pojede za par dana, to nije statusna poezija, već ona izvorna, duboka, nad kojom se potrebno zamisliti. Zapravo, jedina koja se može pisati u svijetu stranosti, odvojenosti od sebe, drugih, od Boga, od istinske prirode.

Kroz obične, svakodnevne slike provijavaju duboka, iskonska pitanja o sebi, smislu postojanja, Bogu, svijetu, čežnji, ljubavi i odsustvu svega pobrojanog. Pjesnikinja se ne igra riječima jer ne slaže puzzle, riječi u njenim pjesmama dobijaju svoju istinsku prirodu, u kojima je zapravo njihova draž, to su riječi koje možete osjetiti, na koži i pod kožom. Nigdje ovdje pjesme ne bježe u banalnost, ne odgađaju suštinu i ne nude zabludu. Nude jednu vrstu utjehe koja je nalik na toplo ćebe pod koje se sklupčate kad je okolo sve led, taj mali nukleus, ono istinsko sunce koje neki nazivaju „duša”, u koje se sklupčate kao fetus.

To nisu promišljene pjesme, koje spajaju sladunjave metafore u nizove koji nas ne odvode nigdje do samo pred uobraženo divljenje pjesnikovom umijeću, one su same po sebi umijeće preživljavanja, život u svojoj iskonskoj veličini koja može imati mrak jedne ogoljene pustoši svemira taman toliko koliko može imati i majskog sunca u sebi. Ove pjesme to čine baš kako treba – udaraju direktno u glavu i stižu direktno do srca.

Pročitajte nekoliko pjesama iz zbirke „Brodovi, bogovi i mali požari u rukama”

tramvajima

ratovi žive u šinama
vrhovima prstiju i pticama kraj miljacke i dunava
trepere u zraku a ti se samo nadaš najboljem
da bog nije što te uvjeravaju da jeste
da ljubav nije prolazna
da nikad nećeš tim tramvajima
i da je njihova magija veća od straha
dok klize niz kišu

horoskop

sunce mi je u trinaestoj kući
to je previše kuća soba pakovanja raspakivanja
tuđe prašine pobrisane s tuđih polica i tuge što se slaže kao veš
uklapa kao pločice
lijepi kao med
ali četrnaesta će bit moja
sunčana bez ledenih soba
mirisat na jug i vanilin-šećer i bit dom

solunski front

kako je to čudno
prođe ofanziva i cijela jedna zemlja je slobodna
a ti svoje jedne male tuge ne možeš da se oslobodiš
ljudi prežive snijeg i led albanije i ne odustanu
i pobijede i vrate se s mora natrag kući
ti ne znaš od noći do jutra kako da preživiš
vječno poražena ključevima kvakama i drugim sitnim stvarima
i niko da krene preko albanije
da ti se vrati

biti kiša

ko bi mogao da spava poslije potopa
je li moja krivica što njih više nema
moja je krivica
je li to pravednost
da si jedini pravedan
je li to pravednost
sreća ne poznaje pravdu
ali tu nema sreće ni pravde ni sna
samo vrisak pod vodom
da su bar daske
bile deblje
koža deblja
nepropusna
voda nije prošla
ali vrisak pod vodom pod kožu jeste
nastanio se tu ispod mozga
naplavio san
pa vrištim tuđi vrisak noću
umjesto snova
čak mi ni to ne pripada
snovi ni život
da je bar tebi bože
a ne svim tim zgrčenim licima što vrište bez vriska
gule mi kožu s potiljka noću
danju je gulim sebi sam
zar je moralo tako
plačeš li nekad
plačeš li nad zaboravljenom nježnošću
plačeš li nekad bože
pomislim da te čujem
tu iznad mozga
odozdo vrisak
odozgo ti
stišće ga i prevrće
hrani krv noću
kako zaspati pred tim morem tijela u moru soli
pred vriskom vriskom vriskom
imati sebe pod vodom
sebe pod vriskom
kako zaspati
ne grebati zidove i svoja ramena
sem pretvoriti se u kišu i padati
lagano milostivo liječiti meku kožu
da, treba postati kiša
preživjeti svo to kapanje tugu talase
sad te razumijem bože
zašto se kriješ u bljesku
u oluji
sad te razumijem i slijedim te
vjerno kao i uvijek
nepravedno ali vjerno
vjerno
u kišu u kišu u kišu

noje je morao da postane kiša

Gdje pronaći knjigu?

Zbirku „Brodovi, bogovi i mali požari u rukama” potražite na našoj internet knjižari. Uskoro i u odabranim knjižarama širom BiH i Srbije.

The post Noviteti: „Brodovi, bogovi i mali požari u rukama” appeared first on Imprimatur.