U nastavku teksta slijede preporuke knjiga koje su za vas spremili članovi našeg tima. Ako vam treba ideja šta sljedeće čitati ili šta staviti na knjišku listu želja, onda je ovo tekst za vas!

Marija Pejić

Đovanijeva soba, Džejms Boldvin

Teatralan i srčan roman koji tematizuje unutrašnje sukobe i nemire, seksualnost, problem emigracije i hroničnu nesposobnost vezivanja. U načelu tragična ljubavna priča koja se iznenadno dogodi između Amerikanca Davida i Italijana Đovanija u klaustrofobično skučenoj sobi negdje u Parizu prošlog vijeka. Povremeno depresivan, češće poetičan.

Nostalgija za nepostojećim, Berislav Blagojević

Zbirka kratkih priča puna impresija koje ponekad stanu i u nekoliko redaka. Knjiga koja zaista pokazuje da svaki trenutak svakodnevice može izaći iz okvira prozaičnog i postati oneobičen. Puna je nekakvog utišanog ljudskog duha koji izviruje u gestu, pokretu, pogledu, ćutanju. I mada se pročita za jedno popodne, osjećanje prečišćene, lijepe tuge traje još neko vrijeme.

Sonja Lero Maksimović

Shuggie Bain, Douglas Stuart

Roman koji prati život jedne porodice u Glazgovu osamdesetih godina, uz stavljanje fokusa na dječaka po kojem knjiga i nosi ime te njegovu majku Agnes. Sudbine pojedinačnih likova neraskidivo su vezane sa društvenim kontekstom u kojem postoje, pa tako iz stranice u stranicu čitamo o preplitanju intimnog i ličnog, sa jedne strane, sa onim društvenim i političkim sa druge. Propadanje radničke klase, alkoholizam, nasilje, društvena očekivanja i osuda, surovost odrastanja i iskakanja iz bilo kakvih ustaljenih okvira samo su neke od tema kojih se ovaj sjajni roman, za koji je Stjuart nagrađen Bukerovom nagradom 2020. godine, dotiče i pretače u jednu dirljivo i uspješno ispričanu priču.

U jarku, Slađana Nina Perković

Druga knjiga – a prvi roman – Slađane Nine Perković ovih dana opet biva stavljena u fokus interesovanja, prvenstveno zahvaljujući izboru za Nagradu Evropske unije za književnost i dodjeljivanju specijalnog priznanja žirija, što nije mala stvar! U obrazloženju, između ostalog, stoji da Slađana Nina Perković ima istinski savremen glas i da je njena knjiga bila jedna od rijetkih koje su zaista uspjele nasmijati članove žirija. Upravo zbog tog (crno)humornog aspekta, kakav se zapravo i ne sreće tako često, ovaj roman bi mogao biti sjajan ljetni knjiški izbor. Šta čeka čitaoce u ovoj knjizi? Junakinja koja obožava kriminalističke serije, sahrana strine koja se udavila komadićem piletine, planovi oko prodaje porodične kuće i zemljišta, urnebesne posjete lokalnim ambulantama i policijskim stanicama. U najkraćim crtama – ovo je roman koji vam pruža grotesku i apsurd na osnovama svakodnevice koja se tako lako prepoznaje!

Boris Maksimović

Mjera vremena i Privremena savršenstva, Đanriko KarofIljo

Romani Đanrika Karofilja su mi izvor radosti i uživanja već nekih desetak godina, otkako me s njegovim djelom na fakultetu upoznala profesorica Marija Fornari. Serija romana o advokatu Gvidu Gverijeriju, kojoj pripadaju ova dva spomenuta romana, osvojila je čitaoce ne samo u Italiji, gdje je jedan od najpopularnijih pisaca, već i širom svijeta. Karofiljo Gverijeria uglavnom stavlja u situacije u kojima ovaj nikako ne želi da se nađe. Tu su istrage nestanaka u kojima ništa ne obećava, unaprijed izgubljeni sudski procesi, nejasne emotivne veze i mnogo šta drugo, ali uprkos naizgled teškim temama to je uvijek beskrajno zabavno štivo, što zbog bezbrojnih kulturnih referenci – kod Karofilja stalno se priča o muzici, književnosti i filmu – što zbog njegovih digresija koje su zanimljive koliko i glavni tok radnje. Obećao sam sebi da ću svake godine prevoditi po jedan njegov roman i za sada to obećanje uspijevam da ispunim, što znače da ove godine stiže i nova njegova knjiga.

Budimir Lončar – od Preka do vrha svijeta, Tvrtko Jakovina

Ova biografija Budimira Lončara, posljednjeg jugoslovenskog ministra spoljnih poslova, nešto je najzanimljivije iz oblasti publicistike što sam u zadnje vrijeme pročitao. Možda 700 strana priče o razvoju jedne karijere koja je tekla uporedo sa razvojem jedne države i njene diplomatije nekome ne djeluje bog zna kako interesantno, ali ja sam neopisivo uživao i volio bih da je knjiga imala još toliko. Istorija pokreta nesvrstanih je nešto što me inače zanima možda i više nego što je zdravo, a Lončar je bio u srcu tog projekta od samih njegovih početaka. Čitati o jugoslovenskoj diplomatiji godine 2022. djeluje pomalo nadrealno, a često i veoma tužno, jer ti se čini kao da se to što se desilo nikako nije moglo da se desi. Iz ove perspektive je skoro pa nezamislivo da smo se nekada zaista pitali o nečemu na svjetskoj sceni i mjera naše današnje propasti i nebitnosti postaje jasnija tek kad se čitaju dokumenti iz vremena kad su stvari bile malo drugačije postavljene. Ova knjiga je nastala ne samo kao plod bezbrojnih sati koje je Jakovina proveo po arhivima već i kao rezultat 16 godina druženja i razgovora sa Lončarem, što je privilegija koju nema baš svaki istoričar. Sve u svemu, nevjerovatno štivo.

The post Imprimatur tim preporučuje appeared first on Imprimatur.

Marija Pejić

Kurt Vonegat – Klanica 5

(ako imate priliku da nabavite i čitate izdanje na engleskom jeziku, nabavite)

Vonegat je jedan od onih pisaca na čije sam ime nailazila na najčudnijim mjestima i to sporadično nekoliko godina. Ipak, šanse da ga se sjetim na ulasku u biblioteku bile su minorne, pa je tako ostalo da u septembarskim danima dobijem primjerak ove knjige od poznanika u kafani. Ne znam da li je do onog refrena and so it goes, ili do lakoće kojom sam se emotivno vezala za priču – ali ovo je definitivno roman koji sam u prošloj godini najviše osjetila. Možda je i do toga što nisam imala nikakvih očekivanja. Bilo kako bilo, Vonegat je divan spoj grdnog cinizma i dječijeg, skoro nerealističnog optimizma i humora, i svakako ostaje kao najdirljivije iskustvo čitanja u 2021.

Mašado de Asis – Posmrtni zapisi Brasa Kubasa

Skorašnje otkrivanje ovakvog pisca samo potvrđuje koliko je zapanjujuće moje neznanje. Daleko od toga da se kandžijam, ali prosto je nevjerovatno kako ovakav roman može proći bilo kome ispod radara, naročito ako se iole interesuješ za hispanoameričku književnost. Elegancija ovog romana navede čovjeka na pomisao da je pisanje najlakša stvar na svijetu. Ne znam da li sam trenutno suviše pristrasna, ali ovo je jedna od onih knjiga koje te u genijalštinu i ludilo uvedu na kvarno, pa se po završetku osjećaš izigrano i euforično, baš zato što si izigran.

Fernanda Melčor – Sezona uragana

Čitanje Sezone uragana podsjetilo me je na iskustvo čitanja Ljosinog romana Grad i psi, koji sam naivno na Sajmu knjiga u Beogradu, prije nekoliko godina, kupila majci za poklon. Poučena prijašnjim iskustvom, vjerovatno je trebalo da se u te svrhe držim Kundere, i već nakon nekoliko stranica Ljosinog romana razumijevam kakva je fundamentalna greška posrijedi. Priče o eksplicitnom nasilju i zlostavljanju, kao što je to slučaj i sa Sezonom uragana, poklanjaju se isključivo onima za koje znamo koliko mogu podnijeti u književnosti. Roman Fernande Melčor je od početka do kraja smjenjivanje mučnine i tenzije, ali ne u cilju šokiranja, već pokazivanja da zlo ipak nije imanentno čovjeku i da je uvijek u sprezi sa spoljašnjim faktorima koje obično ne biramo sami.

Sonja Lero Maksimović

Judit Šalanski – Atlas zabačenih ostrva

Judit Šalanski njemačka je autorka s čijim sam se pisanjem upoznala preko romana Žirafin vrat, prevedenog i objavljenog kod nas 2020. godine. Ova knjiga prethodila je toj, objavljena je kod nas u izdanju Službenog glasnika i predstavlja zbirku tekstova o pedeset odabranih ostrva na kojima autorka, kako navodi, nikada nije bila i na koja nikad neće otići. Nakon uvodnog teksta, kojim se objašnjava pozadina, ideja i koncept same knjige, slijede tekstovi istovremeno i vrlo lični i intimni, ali i esejistički i objektivni, posvećeni ostrvima rasutim širom svijeta. Svaki tekst upotpunjen je i grafičkim predstavama ostrva i izdvojenim najvažnijim podacima, a same priče, od kojih su neke više a neke manje poznate, zaista su nešto posebno – od krajnje toplih i dirljivih, pa sve do surovih svjedočanstava nasilja, što onog koje nosi priroda, što onog koje proizilazi iz ljudske prirode i postupaka.

Magdalena Blažević – Svetkovina

Zbirka priča Svetkovina Magdalene Blažević objavljena je 2020. godine, u izdanju Frakture, a potom, za tržište Srbije, u izdanju Kontrast izdavaštva. Broji dvadeset pet priča koje nisu dalje dijeljene u neke posebne cjeline, ali odluka da se povežu u jednu knjigu i više je nego opravdana jer ih sve u isti kontekst smješta izbor tema i tačaka gledišta, atmosferičnost prikazanih situacija i jedan nesvakidašnji i autentičan jezički izraz koji zaista odgovara atmosferi kreiranih narativnih svjetova. Njene su priče mahom posvećene ženskom iskustvu, i to onom univerzalnom, koliko god da su možda lokalno obojene. Upravo iz takvih perspektiva, autorka iz priče u priču gradi mreže najrazličitijih međuljudskih odnosa, dotičući se velikih i neiscrpnih tema poput ljubavi, slobode, seksualnosti, nasilja, ludila i smrti. Ovo je knjiga koja se čita polako, uz uživanje u jednom zaista posebnom i dorađenom jeziku, jeziku koji u dobroj mjeri odudara od onog na šta smo možda navikli u savremenom književnom izražaju, ali i uz grč izazvan suočavanjem s temama koje nam nisu toliko daleko koliko nam se na prvu može učiniti – ni prostorno ni vremenski.

Eve Babitz – Black Swans

Zbirka Black Swans, koja broji ukupno devet priča, objavljena je prvobitno 1993. godine. Uživala sam u čitanju o životu u Los Anđelesu osamdesetih i ranih devedesetih godina, s osvrtom i na period koji je tome prethodio. Holivud, kalifornijske vreline, želja da se nauči plesati tango, droga, Džim Morison, Chateau Marmont, zavist, prijateljski i ljubavni odnosi raznih profila – samo su neke od crtica koje prepoznajemo u pričama ove autorke.  Eve Babitz ima tu neku iznijansiranu i finu neposrednost i nenametljivost u pisanju, ali svaka od priča iz ove knjige je opet dovoljno upečatljiva: stilski, dirljivošću, humorom, vještim uvezivanjem na prvi pogled nekih tamo sitnica u glavne tokove priče, spajanjem memoarskog, esejističkog i narativnog…

Boris Maksimović

Havijer Serkas – Anatomija jedne pobune

U zadnje vrijeme nekako mi posebno sjedaju knjige koje govore o političkim dešavanjima, o prožimanju ličnog i kolektivnog, o pretapanju pojedinaca u masu, a ova knjiga je savršen primjer toga. Anatomija jedne pobune govori o pokušaju državnog udara u Španiji 23. februara 1981. On se nije do kraja odigrao, ali su pučisti upali u skupštinu i meci su fijukali iznad glava parlamentaraca. Ima snimak na Jutjubu, bacite pogled. Serkas je neprevaziđen u tome kad treba objasniti pozadinu određenih istorijskih događaja kao i motivaciju ljudi koji su bili njihovi akteri. Njegova sposobnost da nam približi ljude čija nam motivacija djeluje nedokučivo kao i umijeće da nam to stilski upečatljivo i jasno predstavi, po mom skromnom sudu, čini ga jednim od najvećih savremenih pisaca. Predstaviti jedan istorijski značajan događaj u svoj njegovoj kompleksnosti – u ovom konkretnom slučaju državni udar – znači preuzeti na sebe obavezu da objasniš sve ono što je do njega dovelo, sve one klasne, psihološke, ekonomske, političke, vojne ili bilo koje druge interese koji se kroz taj događaj prelamaju, dopunjavaju ili isključuju. Ukratko, treba objasniti cijeli jedan svijet na ograničenom prostoru, a to je izuzetno klizav teren na kojem su pali mnogi i to ne samo amateri. Srećom, Serkas nije jedan od tih. To je čovjek čije je pisanje ljekovito. Njegove rečenice su šavovi koji ulaze u neuralgične tačke društva, prožimaju ih i ponovo povezuju u jednu cjelinu. U svijetu u kojem smo svakog dana sve udaljeniji jedni od drugih imati jednog ovakvog autora znači imati bar tračak nade u bolje sutra. A to stvarno nije mala stvar.

Svetlana Aleksijevič – Černobiljska molitva

Nije prvi put da javno preporučujem ovu knjigu, ali bogami nije ni zadnji. Serija Černobilj je dala novi vjetar u leđa djelima Svetlane Aleksijevič, prije svega Černobiljskoj molitvi, i to s punim pravom, jer je ova serija dobrim dijelom bazirana na ispovijestima iz ove knjige. Prva scena knjiga je ujedno i prva scena serije. Teško mi je da nađem riječi koliko sam fasciniran ovom knjigom, svjedočanstvima koja se u njoj nalaze i njenim književnim postupkom obrade tih svjedočanstava kojim je spontane izjave, vrlo vjerovatno grube i nepovezane, dovela do nivoa čiste poezije. Taj osjećaj kad ti stane knedla u grlu dok čitaš priče o sudbinama ljudi kojima je taj događaj izmijenio život na jedan kranje brutalan i nepopravljiv način nisam mnogo puta sreo u književnosti. Najgore je što znaš da je to baš tako bilo, da su to stvarni ljudi, da su neki od njih i dalje tamo, kao što je tamo i sve ono što se oslobodilo tog aprila 1986. samo što se mi trudimo da ne mislimo o tome. Mi zapravo uopšte nismo svjesni šta je sve Černobilj i na koje je načine on izmijenio svijet, ali ova knjiga nam može pomoći da to bar malo bolje razumijemo. Već neko vrijeme hoću da krenem i s ostalim njenim knjigama, neke već imam u kući, ali – duboki uzdah – nikako da stignem.

Džon Vilijams – Bučers Krosing

Skoro je Ljiljana Šipragić radila anketu na Instagramu i pitala ljude koja je to JEDNA knjiga koju bi preporučili svima da je pročitaju. Ja sam bez previše razmišljanja rekao da je to Vilijamsov Stoner i stojim pri tome. No, njega sam već mnogo puta preporučivao, a i drugi su, zato bih ovaj put da skrenem pažnju na još jednu njegovu knjigu koja možda malo nepravedno leži u sjenci Stonera. Radi se o romanu smještenom na Divljem zapadu Bučers Krosing, koji je u Srbiji objavio Plato, a u Hrvatskoj Fraktura, samo pod nazivom Krvnikov prijelaz. To je priča koja je istovremeno i moderna i stara ko Grčka. Mladić, „u potrazi sobom“, dolazi iz Bostona u mjestašce zvano Bučers Krosing, negdje u Kanzasu. Tamo upoznaje jednog starog lovca koji mu nudi da uloži pare u njihov zajednički poslovni poduhvat. Ovaj zna gdje ima jedno ogromno, ali baš ogromno krdo bizona, samo mu fale sredstva da tamo ode i da ih poubija. Mladić pristaje i njih dvojica zajedno sa još jednim pomoćnikom kreću na put negdje u Stjenovite planine u Koloradu. To je bilo, kako bi Markes rekao, još dok je svijet bio mlad, a na Zemlji bilo još mnogo toga neotkrivenog. Vilijams ima tu nevjerovatnu sposobnost kojom čini da ti opisi prirode budu strašno zanimljivi, ti čitaš i čitaš kako čovjek utiče na prirodu i ona na njega i stalno hoćeš još. Mene lično te stvari uvijek smore, ali kod njega ne. Bučers Krosing je priča o čovjekovoj težnji da dođe do horizonta, da prijeđe sopstveni maksimum, da iskoristi sve što može iskoristiti čak i kad mu to ne treba, čak i kad to podrazumijeva uništavanje nečeg oko sebe, uništavanje koje nema nikakav veći cilj već je svrha samo sebi. To je priča o pretjerivanju, o kapitalizmu, o borbi čovjeka protiv prirode i protiv samog sebe, o iskorištenim i propalim šansama, o samospoznaji i još mnogo čemu drugom.

The post Imprimatur tim preporučuje appeared first on Imprimatur.