ZA\u0160TO ME BUDI\u0160<\/p>\n
Za\u0161to me budi\u0161 u 03.05
\nIonako su me snovi rastrgnuli
\nDa kroz sandu\u010de ubaci\u0161 vau\u010der
\nZa ugaone garniture
\nOne gdje ljudi legnu na L
\nGledaju kviz i kasni no\u0107ni program
\nDa u sandu\u010de ubaci\u0161 reklamu za svje\u017ee vo\u0107e
\nKako svje\u017ee
\nkad je februar
\nZa\u0161to me budi\u0161 u 03.09
\nkao da nisam dovoljno dugo
\nbudna ve\u0107
\nGodinama
\nKad napokon zaspim
\nti nudi\u0161
\ni podsjetnik da sam za razliku od sna
\nu \u0107o\u0161ku spava\u0107e sobe
\nsama
\nI 5% popusta na obdani\u0161te
\nNemam djecu ali mo\u017eda
\nlegnem da odspavam i
\ndonesem sve tuge
\ntu da obdanu<\/p>\n
Emina Elezovi\u0107 \/\/ Iza vrata<\/em><\/p>\n KONTROLA<\/p>\n Mogu da kontroli\u0161em odakle i kad dolaze zvukovi Emina Elezovi\u0107 \/\/ Srce zapu\u0161teno kao malinjak<\/em><\/p>\n POTRAGA<\/p>\n tra\u017eila sam boga u ladicama Maja Mihajlovi\u0107 \/\/ Brodovi, bogovi i mali po\u017eari u rukama<\/em><\/p>\n I<\/p>\n 24. 4. 1957. (I. R.) Mihaela \u0160umi\u0107 \/\/ Imenik Laure Carvalho<\/em><\/p>\n BO\u017dJE LJUBAVNICE<\/p>\n Hern\u00e1n Cort\u00e9s ju je probudio Mihaela \u0160umi\u0107 \/\/ Nekoliko sitnih uboda<\/em><\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Adorno je, odavno znamo, stra\u0161no pogrije\u0161io \u2013 pisanje poezije ne mo\u017ee biti varvarstvo, no samo nu\u017enost! A u intimi trenutka suo\u010diti se sa stihovima ravno je suo\u010davanju sa samim sobom. Imprimaturove pjesnikinje pi\u0161u meditativnu poeziju, koja suptilno prepli\u0107e svakodnevicu i fantazije, za\u010dudnost i obi\u010dnost trenutka. Maja Mihajlovi\u0107, Emina Elezovi\u0107 i Mihaela \u0160umi\u0107 pjevaju sve ono \u0161to pa\u017eljiviji \u010ditalac ve\u0107 prepoznaje u samome sebi: utjehu, nje\u017enost, nadahnu\u0107e, bijes i pobunu. Pjesma im samo daje kona\u010dan oblik. <\/span>Ako ti se svakodnevica bez poezije \u010dini tmurnijom, ili ako na tvoju sre\u0107u poznaje\u0161 nekog takvog, \u201cImprimaturove pjesnikinje\u201d su ono \u0161to tra\u017ei\u0161. <\/span><\/p>\n Vi\u0161e o knjigama slijedi u nastavku, a ispod te \u010deka i nekoliko pjesama iz na\u0161eg izbora.<\/span><\/p>\n Iza vrata<\/strong> <\/a>\/\/ Zbirka koja o\u017eivljava poetsku magiju svakodnevnog, knjiga kojom je autorka \u0161irom otvorila vrata sebe, svojih strahova, ljubavi, pro\u0161losti, budu\u0107nosti i preispitivanja. Pjesme u kojima se lako prona\u0107i i izgubiti.<\/p>\n Srce zapu\u0161teno kao malinjak<\/strong><\/a> \/\/ \u00a0Knjiga ispunjena tugom i ljepotom koje se i\u0161\u010ditavaju iz svakodnevnih rituala. Ve\u0107 od prve strane ove knjige, \u010ditalac se poziva u lirski svijet u kojem se li\u010dno i intimno prepli\u0107u sa op\u0161tim i univerzalnim, svijet koji se gotovo uvijek lagano nji\u0161e tamo negdje izme\u0111u utje\u0161nosti i melanholije.<\/p>\n Brodovi, bogovi i mali po\u017eari u rukama<\/strong><\/a> \/\/ Debitantska zbirka mlade pjesnikinje Maje Mihajlovi\u0107 kroz \u010dije pjesme, pod okriljem obi\u010dnih, svakodnevnih slika, provijavaju duboka, iskonska pitanja o sebi, smislu postojanja, Bogu, svijetu, \u010de\u017enji, ljubavi i odsustvu svega pobrojanog.<\/p>\n
\ntemperaturu sobe i meko\u0107u kreveta
\nMogu da kontroli\u0161em vrijeme bje\u017ee\u0107i od njega
\ni sve \u0161to misli\u0161 o meni serviraju\u0107i toplo ono \u0161to ti se svi\u0111a
\nMogu da kontroli\u0161em \u010disto\u0107u ku\u0107e
\nba\u0161 zato \u010desto sumanuto ribam izme\u0111u plo\u010dica
\nono \u0161to ne mogu dohvatiti e to me raskomada
\nna stotine misli
\nna stotine tuga<\/p>\n
\nme\u0111u iglama dugmadima i koncima
\n(neko je neki dan rekao da tamo pronalazi svoju ljudskost)
\nu tanjirima starim d\u017eemperima novim d\u017eemperima
\nsveskama
\nprozorima morima travi
\nu drve\u0107u tu\u0111oj kosi svojoj kosi zidovima pismima
\nsamo ga u sebi nisam tra\u017eila
\nto bi bilo tu\u017eno i stra\u0161no mjesto za jednog boga
\ni jo\u0161 stra\u0161nije bi bilo otkriti
\nda je stvarno jednom bio tamo
\n(ja nikad nikog nisam htjela da unesre\u0107im)<\/p>\n
\nNisi ti bilo tko, Isabel, \u010dije su pletenice skrivale
\nneukrotivost kose i glas napu\u0161tenih nimfi na crkvenom
\npragu.
\nLako je biti ti, Isabel, kad skine\u0161 svoje poderane haljine i
\nzgu\u017eva\u0161 ih na dnu ormara u kom le\u017ei tvoja mrtva majka.
\nLijepo je pjevati, Isabel, njenim gluhim u\u0161ima koje ne
\nosjete usplahirenost tektonskih plo\u010da u tvom glasu.
\nTaj nemir ispunjen tihim vapajima i procijep koji
\nnastaje unutar tebe.
\nDu\u0161a ti je razorena poput Kartage, Isabel, Rimljani su
\nsvud oko tebe.
\nBijele ru\u017ee su izgorjele u po\u017earu. Zajedno sa \u0161kolskim
\nknjigama.
\nNisi li rekla jednom, Isabel, da postoje slagalice kojima
\nfale dijelovi i da su tvoj i moj \u017eivot slika bez sunca i neba?
\nNisi ti bilo tko, Isabel, dok sunce ve\u017ee\u0161 oko vrata i
\nizmi\u010de\u0161 stolicu, ukrala si nebo svojim zategnutim
\nstopalima, meni si ostavila zemlju.
\nSje\u0107a\u0161 li se vatre, Isabel, kad je tvoj otac jarca nahranio
\nplamenom, a tvoju majku sje\u010divom?
\n\u010cekale smo da kroz njen grkljan iste\u010de na\u0161a budu\u0107nost.
\nRekla sam ti \u0161to slijedi.
\nLako je biti ti, Isabel, sa tim tankim vratom i stopalima
\nu oblacima.
\nTako lako dok bje\u017ei\u0161 od gorkog okusa sudbine
\nna jeziku. Jo\u0161 lak\u0161e je biti ja. U zemlji je zaista tiho.<\/p>\n
\nUdaraju\u0107i drvenim kri\u017eem o uzglavlje kreveta.
\n\u201eJedan je bog. Jedan je bog, nalik tebi\u201d,
\nPonavljao je uzdi\u0161u\u0107i kraj njenih opusto\u0161enih udova
\nI miluju\u0107i je svojim grubim rukama.
\n\u201eJedan je bog. Jedan je bog, nalik vama\u201d,
\nDovikivali su nagi sve\u0107enici pale\u0107i grmove ru\u017ea na trijemu.
\n\u201eJedan je bog. Jedan je bog nalik svima nama\u201d,
\nDopirali su \u017eenski glasovi iz obli\u017enjih soba.
\nCrkvena zvona su vri\u0161tala kroz maglu
\nKroz mrtve obrise ljudskih kreatura,
\nKroz boju osu\u0161ene trske,
\nKroz \u017eivu\u0107e ostatke onih koji su nalik bogu.
\nHern\u00e1n Cort\u00e9s joj je \u0161aputao duge oracije na latinskom
\nSad udaraju\u0107i kri\u017eem po njenim usnama.
\n\u201ePoljubi boga! Jedan je bog. Jedan je bog nalik tebi\u201d,
\nPonavljao je dok je udisala drveni miris boga.
\n\u201eAko je zaista nalik meni, ne bi me tjerao da ga ljubim
\nI dopustio bi da slobodno \u017eivim ljube\u0107i i vole\u0107i one koje \u017eelim\u201d,
\nBijesno je vikala pred izrezbarenim INRI
\nNa vrhu kri\u017ea.
\nCrkvena zvona su bivala glasnija,
\nRu\u017ee su se besramno podale sivilu pepela
\nDok su nagi sve\u0107enici stajali nad njima
\nCijede\u0107i vino kroz svoje zlatne zube.
\nHern\u00e1n Cort\u00e9s joj je ljubio vrat
\nZabadaju\u0107i joj kri\u017e u napeto grlo,
\n\u201eJedan je bog, jedan je bog nalik tebi\u201d,
\nPonavljao je dok je nesvjesno gutala boga.
\nCrkvena zvona su se naglo sti\u0161ala
\nI vjetar je pepeo ponio k nebu.
\n\u201eJedan je bog, jedan je bog nalik svima nama\u201d,
\nOdjekivali su \u017eenski glasovi iz obli\u017enjih soba
\nPrestravljeno oslu\u0161kuju\u0107i njenu kona\u010dnu ti\u0161inu.<\/p>\n