{"id":3072,"date":"2021-02-04T08:48:32","date_gmt":"2021-02-04T08:48:32","guid":{"rendered":"https:\/\/imprimatur.ba\/?post_type=product&p=3072"},"modified":"2024-07-22T18:54:20","modified_gmt":"2024-07-22T17:54:20","slug":"dalj","status":"publish","type":"product","link":"https:\/\/imprimatur.ba\/shop\/dalj\/","title":{"rendered":"Dalj"},"content":{"rendered":"
Uprkos barutnim \u010dinjenicama, tre\u0161nje su tih godina rodile kao da su ih an\u0111eli sadili i nikakva verbalna artiljerija zabrinutih roditelja nije mogla da spre\u010di Velimira, Du\u0161ka, Davora, Dra\u017eena i mene da ne krenemo put tu\u0111ih ba\u0161ta. Dunav je, govorili su stariji, nosio miris rata na svojim talasima, ali sve \u0161to smo mi ose\u0107ali beja\u0161e miris ulovljenih \u0161tuka i \u0161arana. Nebo je, podobno vremenu, bilo krvavocrveno, ali je za nas i dalje bilo samo beskrajno prostranstvo, prostor koji je \u017eiveo daleko, daleko od nas. I ulice su bile samo komad ravnomerno raspore\u0111enog betona, zalud su nam\u0107oraste babe vikale da su tuda pro\u0161li, eto, nema ni sat vremena, ba\u0161 pred leganje \u017eivine, zlokobni tenkovi.<\/p>\n
\u00a0\u201eDalj\u201d, Goran Daki\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"