Ovo je poezija koja ne bje\u017ei od ispovjednog, ali autorka nema namjeru da podastre pred \u010ditaoce svoje \u201erane jade\u201d i optereti nas li\u010dnim iskustvima. Njena je opsesija vi\u0161e svijet koji gleda, onaj oko nje, bli\u017ei i dalji, naslu\u0107eni u pro\u0161losti i onaj koji tek postaje kroz slutnje \u2013 jedan u isti mah i \u010daroban i surovo ogoljen svijet, sav sazdan u suprotnostima. U nje\u017enosti i grubosti. Upravo tu se za\u010dinje snaga, dinamika i ljepota njene poezije. I u sposobnosti da sa lako\u0107om opi\u0161e stvari na vi\u0161e na\u010dina i iz potpuno razli\u010ditih i \u010desto suprotstavljenih perspektiva. Raspon njenih interesovanja koja nalaze svoje mjesto u poetskom vrlo je \u0161irok \u2013 od filozofije, preko klasi\u010dne umjetnosti, feministi\u010dkih ikona, geografije, turisti\u010dkih mapa gradova, pa do pop kulture. Tu \u0107ete se, na istom mjestu, susresti sa aste\u010dkim i majanskim bogovima, junacima i junakinjama meksi\u010dkih serija, slikama iz Sikstinske kapele, \u017eenama sa Karava\u0111ovih slika, junacima iz animea, rimskim boginjama i brojnim bliskim, svakodnevnim bo\u017eanstvima koje autorka o\u017eivljava pred nama, koje zati\u010de po ulicama dalekih gradova ili u autobusu dok se vozi na posao. Njeni ljudi i njeni bogovi su pomije\u0161ani i potkradaju mo\u0107i jedni od drugih kako bi vratili mo\u0107 poetskom izrazu. A ovaj poetski izraz je upravo to \u2013 mo\u0107an. Svoj. Nenametljiv i nje\u017ean, a opet jak i obuzimaju\u0107i.<\/p>\n
Tanja Stupar Trifunovi\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"