{"id":5039,"date":"2023-03-08T13:33:07","date_gmt":"2023-03-08T13:33:07","guid":{"rendered":"https:\/\/imprimatur.ba\/?p=5039"},"modified":"2023-03-08T13:33:07","modified_gmt":"2023-03-08T13:33:07","slug":"vojislava-crnjanski-spasojevic-zirafin-vrat-judit-salanski","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/imprimatur.ba\/vojislava-crnjanski-spasojevic-zirafin-vrat-judit-salanski\/","title":{"rendered":"Vojislava Crnjanski Spasojevi\u0107: \u017dirafin vrat, Judit \u0160alanski"},"content":{"rendered":"\n

Da odlu\u010dim da pi\u0161em o briljantnom “\u017dirafinom vratu” Judit \u0160alanski, premda je o ovoj knjizi ve\u0107 pisano, re\u0161ila sam posle pro\u0161lonedeljne knji\u017eevne ve\u010deri u @shtrikaknjiga<\/strong><\/a> i sjajnog izlaganja prevoditeljke Tijane Tropin. Otvorila mi je \u010ditav jedan kosmos prepun detalja koji bi mi, mogu\u0107e je, promakli. Tako knjigu vi\u0161e nisam \u010ditala samo kao vrsnu studiju karaktera glavne protagonistkinje, profesorke biologije u gimnaziji koja odumire<\/strong>, Inge Lomark, niti kao dru\u0161tveno seciranje savremene Nema\u010dke<\/strong>, u kojoj ljudi be\u017ee ne samo iz sela u gradove, ve\u0107 i sa istoka na zapad, iz Isto\u010dne u Zapadnu Nema\u010dku, ba\u0161 kao u vreme kad ih je delio Berlinski zid. Ispostavilo se da je Judit \u0160alanski onaj vanserijski tip spisateljice poput Ali Smit, koja ni\u0161ta ne prepu\u0161ta slu\u010daju. Renesansni \u010dovek koji se igra, homo ludens, sveznalica koja svakom detalju daje smisao. Na primer, kada kruta i hladna profesorka ka\u017ee \u0111acima “Molim vas, otvorite knjigu, strana 112” ili “Otvorite knjigu, strana 157”, \u010ditalac shvata da je zaista na stranama 112 ili 157.\u00a0<\/p>\n\n\n\n

Lomarkova je, ina\u010de, vatreni zastupnik darvinizma, ali \u0160alanski se i tu poigrala. Prevashodno njenim prezimenom, koje nije ni\u0161ta drugo do izvrnuta varijanta prezimena Lamark – Darvinovog prethodnika i, uslovno re\u010deno, konkurenta. Botani\u010dara koji je dao prvu teoriju evolucije, popularno obja\u0161njenu na primeru \u017eirafa (u knjizi ga koristi i profesorka Lomark). Za\u0161to \u017eirafe imaju duga\u010dke vratove? Po\u0161to su brstile li\u0161\u0107e sa drve\u0107a, bilo ga je sve manje na ni\u017eim granama, pa su morale da se iste\u017eu kako bi ga dohvatile sa vi\u0161ih. Intenzivno kori\u0161\u0107enje vratnih mi\u0161i\u0107a dovelo je do izdu\u017eenja vrata, \u0161to se nasle\u0111ivalo u potomstvu i postalo karakteristika vrste. Ovo su nau\u010dnici vremenom opovrgli, ali upravo verovanje u tu teoriju najbolje ilustruje na\u0161u glavnu junakinju – ona iskreno smatra da se apsolutno sve i jedino mo\u017ee posti\u0107i vrednim radom. Da je on smisao svega. Njeno uto\u010di\u0161te i upori\u0161te, njena kula ve\u0161to zidana godinama, iz koje bukvalno ne sme da iza\u0111e ni za mikromilimetar. Jer, bude li iza\u0161la, bude li se pomerila, dovela svoje stavove u pitanje, napredovala, cela konstrukcija sru\u010di\u0107e se kao kula od karata. <\/p>\n\n\n\n

 Osta\u0107e samo jedna krhka i ogoljena Inge, bez pu\u017eeve ku\u0107ice i kornja\u010dinog oklopa, golu\u017edravi pti\u0107 koji je odrastao uz ledenu majku, \u0161to je za posledicu imalo zidanje takve kule i pravljenje oklopa. Reprodukovanje hladno\u0107e kao nau\u010denog modela pona\u0161anja, zagrtanje u biologiju, disciplinu i rad. Lomarkovu najbolje opisuje omiljena joj maksima – “razvoj je samo izraz nesavr\u0161enosti”. <\/p>\n\n\n\n

Inge je bila ponosna na sebe jer je pre\u017eivela i opstala u svetu za koji je, ako se izuzme otac, verovala da je ne voli. Prirodna selekcija, najja\u010di opstaju. I taj model prenela je na svoju k\u0107erku, duboko ube\u0111ena da je time \u010deli\u010di. Podrazumevalo se da ljudi moraju da budu jaki, da se slabost u svetu predatora ne toleri\u0161e. Zato Inge ne poma\u017ee k\u0107erki kad ova postaje \u017ertva vr\u0161nja\u010dkog zlostavljanja (izvanredna i potresna scena u u\u010dionici kada Klaudija puzi ka njoj grcaju\u0107i “mama”, dok se mama izmi\u010de \u0161okirana jer je k\u0107erka u u\u010dionici do\u017eivljava kao majku, a ne kao profesorku). Naravno da Lomarkova ovu scenu nije zaboravila i naravno da ju je ona grizla i kad je dete oti\u0161lo u Ameriku, bez namere da se vrati. To, me\u0111utim, ne\u0107e promeniti njeno dr\u017eanje ni kad se sretne sa novim slu\u010dajem zlostavljanja u razredu.<\/p>\n\n\n\n

Lik Inge Lomark najbolje je profilisan \u017eenski lik jo\u0161 od famozne Janjine Du\u0161ejko iz “Vuci svoje ralo po kostima mrtvih” Olge Tokar\u010duk<\/strong>. Jako sam se iznenadila kada sam na pomenutoj knji\u017eevnoj ve\u010deri \u010dula da je knjiga na Goodreads-u pro\u0161la ne ba\u0161 sjajno jer se \u010ditaocima nije dopala glavna junakinja kao hladna i zla. \u0160to se mene ti\u010de, ovo je dokaz koliko je briljantan lik izgradila \u0160alanska. Toliko briljantan da izaziva burne (negativne) emocije kod \u010ditalaca.<\/p>\n\n\n\n

Ja, ipak, tra\u017eim amnestiju za nju, iako je ona za sebe ne tra\u017ei. Da, ona jeste hladna i kruta, nikakav pedagog i sa manjkom empatije. Ali sve je to rezultat maj\u010dine hladno\u0107e u detinjstvu. Emotivno osaka\u0107ena li\u010dnost, zbog odlazaka sa ocem u prirodu, zavole\u0107e iskreno samo floru i faunu. Kad otac iznenada umre, mada mlada, potpuno \u0107e osedeti. Za razliku od mnogih autora, koji bi od toga izgradili pravu dramu i pobrali bar malo empatije za Lomarkovu, \u0160alanski ne igra na tako jevtine emocije. <\/p>\n\n\n\n

Ona te stvari saop\u0161tava kao uzgred, bez ikakvog naboja, hladno, ba\u0161 tako kakav je i njen lik. Samim tim je inteligentno crta i sen\u010di.<\/p>\n\n\n\n

Isto tako, Lomarkova izgleda hladno i poluzainteresovano i kada joj k\u0107erka po\u0161alje fotografiju sa ven\u010danja u Americi, za koje roditelji prethodno nisu znali. Ali ona nije ni hladna, ni nezainteresovana. Nesre\u0107na je i k\u0107erka joj nedostaje, no nau\u010dena je da se sa udarcima stoi\u010dki miri, da izdr\u017ei sve na nogama. Ne ume da poka\u017ee emocije, pa je spremna i da joj ne budu uzvra\u0107ene. Voli svoje dete, ali problem je \u0161to to zna samo ona, ali ne i dete. <\/p>\n\n\n\n

Koliko je Inge Lomark \u017eeljna ljubavi, iako sve takve poku\u0161aje unapred odbija, najbolje pokazuju simpatije prema devoj\u010dici Eriki iz spornog razreda, koje su \u010ditaoci, \u010dini mi se, pogre\u0161no protuma\u010dili potisnutom homoseksualnom prirodom nastavnice. Erika je dete koje \u017eivi u \u0161umi, a \u0161uma Inge podse\u0107a na sopstveno detinjstvo i oca. <\/p>\n\n\n\n

Ali Judit \u0160alanski to ni u jednom trenutku ne\u0107e decidno re\u0107i, \u010dak \u0107e zavarati tragove, kao \u0161to u romanu malo toga direktno govori o tome za\u0161to je njen lik takav kakav jeste. O njemu vi\u0161e govore naznake, sve ono \u0161to je ne re\u010deno, ve\u0107 pre\u0107utano. Govori i, kako ga je prevoditeljka nazvala, stakato ritam pripovedanja, uz re\u010denice koje se ni\u017eu kao misli, bez predikata.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a>
Judit \u0160alanski<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

I da, valja jo\u0161 re\u0107i, iako su\u0161tinski knjiga o usamljenosti, prolaznosti i otu\u0111enju<\/strong>, “\u017dirafin vrat” je prepun humora, mahom crnog<\/strong>, koji se o\u010dituje u usputnim opaskama tipa “\u010dovek je letimi\u010dna pojava na bazi proteina”, ili “sin Bernburgove uop\u0161te nije bio toliko lep. Vi\u0161e uspomena na lepe \u010dasove”. Tu je i legendarna tabela koju na po\u010detku godine profesorka pravi o novim u\u010denicima, unapred ih svrstavaju\u0107i, shodno svojim predrasudama, u odre\u0111ene tipove i prori\u010du\u0107i im nimalo svetlu budu\u0107nost. Ali te karakterizacije, iako surove i grube, mame osmeh: “Ravnomerno lice, visoko \u010delo, po\u010dupane obrve i izraz lica tup kao balvan. Opsesivna nega krzna.” Ili “Neupadljiva kao korov”.\u00a0<\/p>\n\n\n\n

Knjiga Judit \u0160alanski vrlo je pa\u017eljivo i birano opremljena i prelomljena. Ona izgleda ba\u0161 onako kako su nekada izgledali ud\u017ebenici biologije u Isto\u010dnoj Nema\u010dkoj<\/strong>, u kojoj je Lomarkova odrastala. Pored crte\u017ea iz biljnog i \u017eivotinjskog sveta, u desnom gornjem uglu na svakoj strani je najva\u017eniji pojam iz te “lekcije”, odnosno su\u0161tina onoga o \u010demu je re\u010d. Npr. kada pominje svoju visokorizi\u010dnu trudno\u0107u jer je Klaudija Rh pozitivna, a ona Rh negativna (o ovome govori tako\u0111e bez ikakvog patosa, opet uzgred), u uglu je pojam “krvna grupa”.<\/p>\n\n\n\n

Ba\u0161 kao \u0161to izokola daje skrivene odrednice za de\u0161ifrovanje karaktera glavne junakinje, isto tako indirektno, \u0160alanski slika otu\u0111enje bilo kroz pri\u010du o odnosu Lomarkove sa mu\u017eem, bilo kroz figuru kom\u0161ije. Posebno je upe\u010datljiva storija o \u010doveku koji je do\u017eiveo u gradskom prevozu mo\u017edani udar i vozio se polu\u017eiv punih 12 sati, a da niko nije primetio. Kada je autobus stigao u gara\u017eu, bilo je ve\u0107 kasno.<\/p>\n\n\n\n

Vrlo sam opse\u017eno analizirala ovu knjigu i glavni lik upravo zato \u0161to sam se osetila pozvanom (shodno Jergovi\u0107evom uverenju da knjige pripadaju \u010ditaocima koji ih vole) da je branim. \u0160alanski pi\u0161e i, kao grafi\u010dki dizajner po profesiji, oprema knjige beskrajno inteligentno i ma\u0161tovito. Zato vas pozivam da zaronite u njen svet koji tra\u017ei promi\u0161ljanje i igru – ona veruje u imaginaciju svog \u010ditaoca.<\/p>\n\n\n\n

Odli\u010dan prevod Tijana Tropin, ilustracije Judit \u0160alanski i Damir Omi\u0107, koji je zaslu\u017ean i za dizajn korica. Izdava\u010du @imprimatur.ba<\/a>\u00a0\u010destitke na ovom odli\u010dnom izdanju!<\/p>\n\n\n\n

CITAT (za one koji nisu izgubili strpljenje, tek da “omiri\u0161ete” divan stil)<\/p>\n\n\n\n

“Jo\u0161 pre ro\u0111enja, ve\u0107 u maj\u010dinoj utrobi moramo da pre\u017eivimo sve to, tri koma sedam miliona godina, \u010ditavo mukotrpno nastajanje \u010doveka za devet meseci. Sav taj balast sakriven u na\u0161im kostima. Mi smo krpe\u017e, zbir svih prethodnih delova, privremeno re\u0161enje koje funkcioni\u0161e nadvoje-natroje, puno izli\u0161nih odlika. Vu\u010demo pro\u0161lost za sobom. Ona nas \u010dini time \u0161to jesmo, i treba s njom biti na\u010disto. \u017divot nije borba, nego teret. Mora se nositi. Koliko se mo\u017ee. Zadatak od prvog daha. Kao ljudsko bi\u0107e, uvek smo na poslu. Nikad se ne umire od bolesti, ve\u0107 od pro\u0161losti. Pro\u0161losti koja nas nije pripremila za ovu sada\u0161njost.”<\/p>\n\n\n\n

Vojislava Crnjanski Spasojevi\u0107<\/em><\/p>\n\n\n\n

Kako do\u0107i do knjige?<\/h2>\n\n\n\n

Knjigu mo\u017eete prona\u0107i kako na na\u0161em sajtu, tako i u odabranim knji\u017earama<\/a><\/strong> s kojima sara\u0111ujemo u BiH i Srbiji. <\/p>\n\n\n