{"id":4260,"date":"2022-07-06T08:00:00","date_gmt":"2022-07-06T08:00:00","guid":{"rendered":"https:\/\/imprimatur.ba\/?p=4260"},"modified":"2022-07-05T07:13:09","modified_gmt":"2022-07-05T07:13:09","slug":"razgovor-s-prevodiocem-voki-erceg","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/imprimatur.ba\/razgovor-s-prevodiocem-voki-erceg\/","title":{"rendered":"Razgovor s prevodiocem: VOKI ERCEG"},"content":{"rendered":"\n
Po\u010detkom mjeseca jula sti\u017ee nam knjiga D\u017eejmsa D\u017eojsa \u201e\u0110akomo D\u017eojs\u201d<\/strong>, u prevodu Vokija Ercega. Rukopis je nastajao u Trstu, tokom zavr\u0161avanja \u201ePortreta umetnika u mladosti\u201d i po\u010dinjanja sa radom na \u201eUliksu\u201d. Izdanje koje spremamo propra\u0107eno je predgovorom, kao i vrlo iscrpnim napomenama u formi prevodio\u010devog dnevnika. Zato smo ovaj put, u nadi da \u0107ete prona\u0107i za sebe ne\u0161to zanimljivo i\/ili inspirativno, odlu\u010dili pro\u0107askati s prevodiocem. U nastavku pro\u010ditajte \u0161ta je to sve Voki Erceg podijelio s nama.<\/p>\n\n\n\n Koja je tvoja li\u010dna motivacija za prevo\u0111enje D\u017eojsa i, uzgred, za\u0161to ba\u0161 D\u017eojs?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Nisam siguran da je ta re\u010d \u2014 motivacija \u2014 najsre\u0107nija, jer pripada psiholo\u0161kom, a inspiracija, jer postoji i prevodila\u010dka inspiracija, uvek je ne\u0161to vi\u0161e.<\/p>\n\n\n\n Ka\u017ee\u0161 u predgovoru da je ovo pvo integralno izdanje <\/strong>\u201e<\/strong>\u0110akoma D\u017eojsa\u201d. Kako je do\u0161lo do tog dogovora s Imprimaturom?<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u0110akoma D\u017eojsa<\/em> kod nas je prvi preveo Antun \u0160oljan, desetak godina nakon Elmanovog integralnog izdanja. Mislim da postoji vi\u0161e prevoda na srpski, za jedan znam, \u010ditao sam ga, objavljen je u novosadskim Poljima<\/em> (ali kada, nisam siguran); me\u0111utim, svi ti prevodi bili su, da tako ka\u017eem, informativni, moj predlog izdava\u010du sastojao se u tome da, koliko je to tehni\u010dki bilo mogu\u0107no, prenesmo sve te, kako sam ih nazvao, vizuelne ti\u0161ine, praznine izme\u0111u fragmenata<\/em> \u2014 \u0161to je, smatraju pojedini komentatori, oma\u017e Malarmovoj poemi Ba\u010dene kocke nikada ne\u0107e poni\u0161titi sluaj<\/em>.<\/p>\n\n\n\n Boris je \u010ditao i objavio (u \u010dasopisu Talas<\/em>) moj esej \u0160aptavi klavirkod sablasnih napeva<\/em>; to je zapravo podu\u017ei komentar<\/em> o iskustvu prevo\u0111enja D\u017eojsove, pa i ovom prilikom treba naglasiti, svite songova<\/em>, jer D\u017eojs je kao kakav moderni trubadur sanjario da komponuje muziku na te stihove i da ih izvodi; ta svita, moglo bi se re\u0107i nastala je u D\u017eojsovom sluhu. Nikola \u017divanovi\u0107, Bojan Beli\u0107 i Ante Stama\u0107 preveli su Kamernu muziku<\/em>, ali smatram da povodom D\u017eojsove prve knjige ipak \u2014 nije sve re\u010deno<\/em> i da je ta polemika danas dosta akutuelna. Prevodioci uglavnom prate standardno izdanje<\/em> sa rasporedom songova koji je D\u017eejmsu D\u017eojsu predlo\u017eio njegov brat, Stanislaus D\u017eojs. Za mene je izazov da prevedem (mada je sre\u0107nija re\u010d: prepevam) Kamernu muziku<\/em> prema D\u017eojsovom rasporedu \u2014 ali za to je potrebno jedno drugo prevodila\u010dko vreme<\/em>.<\/p>\n\n\n\n