{"id":4244,"date":"2022-06-22T13:44:30","date_gmt":"2022-06-22T13:44:30","guid":{"rendered":"https:\/\/imprimatur.ba\/?p=4244"},"modified":"2022-06-22T13:44:33","modified_gmt":"2022-06-22T13:44:33","slug":"razgovor-s-autorom-berislav-blagojevic","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/imprimatur.ba\/razgovor-s-autorom-berislav-blagojevic\/","title":{"rendered":"Razgovor s autorom: BERISLAV BLAGOJEVI\u0106"},"content":{"rendered":"\n

U maju mjesecu zvani\u010dno smo najavili pretprodaju nove zbirke pri\u010da \u201eNostalgija za nepostoje\u0107im\u201d koju potpisuje Berislav Blagojevi\u0107<\/strong>. Zbirka je zami\u0161ljena kao skup proznih minijatura<\/strong> pomo\u0107u kojih autor nastoji da istra\u017ei i poka\u017ee \u0161ta sve mo\u017ee da bude kratka pri\u010da. Iz pri\u010de u pri\u010du, \u010ditaocu se otkriva svijet fascinacija predmetima i pojavama iz svakodnevnog \u017eivota, poput ragastova, pertlanja, zaturenih ra\u010duna, odlazaka kod zubara, fiksnih telefona, starih atlasa ili ostavljenih du\u0161eka na naduvavanje \u2013 svih onih fenomena koje je tako lako previdjeti ili zanemariti, ali koji, vi\u0111eni o\u010dima pisca, postaju zameci krajnje dirljivih i pomno promi\u0161ljenih pri\u010da u nastajanju. Ne\u0161to vi\u0161e o svemu tome prona\u0107i \u0107ete u novom kratkom razgovoru s autorom. <\/p>\n\n\n\n

Kako <\/strong>bi <\/strong>svom <\/strong>zami\u0161<\/strong>ljenom <\/strong>idealnom \u010d<\/strong>itaocu <\/strong>objasnio \u0161<\/strong>ta <\/strong>mo\u017e<\/strong>e <\/strong>o\u010d<\/strong>ekivati <\/strong>od <\/strong>zbirke <\/strong>\u201e<\/strong>Nostalgija <\/strong>za <\/strong>nepostoje\u0107<\/strong>im\u201d?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

–<\/strong> \u010citalac ove zbirke mo\u017ee da o\u010dekuje pri\u010du o neo\u010dekivanom, pri\u010du u fragmentu i pri\u010de o fragmentima i detaljima. Na jedan druga\u010diji na\u010din, ova zbirka pokazuje da sve mo\u017ee da bude pri\u010da. Atmosfera i emotivnost su, \u010dini mi se, ono \u0161to se najvi\u0161e isti\u010de i ono \u010demu sam dao prednost ispred naracije. U tom smislu, zbirka od zami\u0161ljenog idealnog \u010ditaoca zahtijeva dodatni trud \u2013 domi\u0161ljanje i doma\u0161tavanje. Naravno, pri\u010de funkcioni\u0161u i bez toga, ali tek pri takvom \u010ditanju<\/em> dobijaju puni smisao. Krajnje je nepopularno tra\u017eiti ovakvu anga\u017eovanost od \u010ditaoca (jer smo nau\u010deni na gotovo i lijepo upakovano i servirano), ali govorimo o idealnom \u010ditaocu<\/em>.    <\/p>\n\n\n\n

Kako <\/strong>obja\u0161<\/strong>njava\u0161 <\/strong>svoju <\/strong>fascinaciju <\/strong>kratkim <\/strong>formama? <\/strong>Kakav <\/strong>potencijal <\/strong>imaju <\/strong>kratke <\/strong>pri\u010d<\/strong>e, \u0161<\/strong>ta <\/strong>im <\/strong>potencijalno <\/strong>fali, <\/strong>kakav <\/strong>osje\u0107<\/strong>aj <\/strong>poga\u0111<\/strong>aju?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

– <\/strong>Kratka pri\u010da nije toliko moja fascinacija, koliko mi daje prirodan osje\u0107aj boravka na doma\u0107em terenu<\/em>. Me\u0111utim, pokazalo se da i taj poznati teren treba dodatno istra\u017eiti, da postoji jo\u0161 poneki skriveni zakutak koji otkriva nove perspektive i vidike. Pri\u010de u ovoj zbirci mogli bismo nazvati skra\u0107enim kratkim pri\u010dama, jer one to doista jesu. Ipak, potencijal takvih pri\u010da nije zanemariv, naprotiv. Kratka pri\u010da podsje\u0107a na snagu rije\u010di (koje se danas tako nemilice tro\u0161e i bacaju u prazno), na to da se sa jednom ili dvije re\u010denice mo\u017ee re\u0107i mnogo, da samo jedna rije\u010d mo\u017ee da bude okida\u010d za lavinu osje\u0107anja. Ovako kratkim pri\u010dama (potencijalno) nedostaje raspri\u010danost, ali zato imamo pripovijetke ili romane. Fabularnost je u ovoj formi svedena, ali osje\u0107ajnost i paleta ljudskih emocija su u prvim redovima. Nemam ni\u0161ta protiv \u0161esnaestotomnih epskih epopeja, ali \u017eelio sam posvetiti vi\u0161e pa\u017enje \u010dovjekovoj osje\u0107ajnosti. Ispostavilo se da je za to ponekad potrebno tek nekoliko re\u010denica.    <\/p>\n\n\n\n

Uspje\u0161<\/strong>na <\/strong>realizacija <\/strong>ove <\/strong>zbirke <\/strong>le\u017e<\/strong>i <\/strong>u <\/strong>tome \u0161<\/strong>to <\/strong>pri\u010d<\/strong>e, <\/strong>ma <\/strong>kako <\/strong>kratke <\/strong>bile, <\/strong>nisu <\/strong>hermeti\u010d<\/strong>ne, \u0161<\/strong>tavi\u0161<\/strong>e, <\/strong>svaka <\/strong>pri\u010d<\/strong>a <\/strong>oneobi\u010d<\/strong>ava <\/strong>jednu <\/strong>stvarnu \u017e<\/strong>ivotnu <\/strong>situaciju. <\/strong>Koliko napora piscu iziskuje to da se u nekoliko redaka prenese i impresija i doga\u0111aj?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

– <\/strong>Uglavnom nisam imao pote\u0161ko\u0107a u pisanju ovih kratkih pri\u010da, mada je u nekoliko navrata bilo veoma izazovno dovr\u0161iti ono \u0161to sam naumio u okviru ograni\u010denja \u2013 naime, jedini uslov koji sam sebi postavio bio je da nijedna pri\u010da ne mo\u017ee da bude du\u017ea od jedne stranice. Doga\u0111aj sam po sebi naj\u010de\u0161\u0107e mi nije bio toliko va\u017ean, on je tek scenografija postavljena za druga\u010dije pri\u010danje<\/em>. Istinsko isku\u0161enje bilo je opisati misli i osje\u0107anja junaka, emotivnu oluju koja se javlja zbog neke uzgredne, svakodnevne i krajnje obi\u010dne situacije. Tu sam morao da zavirim duboko u sebe i zdenac ispunjen rije\u010dima kako bih na sa\u017eet ali jasan na\u010din uspio sve to da prenesem na papir.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n\n

\u0160ta su to <\/strong>\u201e<\/strong>nepreboli\u201d jednog pisca koje pominje\u0161 u prvoj pri\u010di? \u0160ta pisanje ima s tim <\/strong>\u201e<\/strong>neprebolima\u201d?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

– <\/strong>Tu se zapravo radi o svim onim situacijama kroz koje prolaze (potencijalni) knji\u017eevni junaci u pi\u0161\u010devoj glavi. Ti junaci su \u017eivi, oni rovare (ponekad godinama!) po umu pisca, pro\u017eivljavaju sve i sva\u0161ta, a ukupnost tih do\u017eivljaja<\/em> u jednom trenutku ophrva autora svojevrsnom nostalgijom za nepostoje\u0107im<\/em> i postaje veliko optere\u0107enje, breme koje zahtijeva da bude zapisano. Pisanjem se ti nepreboli \u2013 avanture, ljubavi, emotivni lomovi \u2013 ne mogu izlije\u010diti, ali se mogu podijeliti s drugima. Pisanjem svi ti junaci i svi ti doga\u0111aji istinski po\u010dinju da \u017eive, jer postaju stvarni ne samo za pisca nego i za \u010ditaoca.    <\/p>\n\n\n\n

Iz knjige u knjigu primje\u0107ujem tvoju tendenciju da postane\u0161 sa\u017eetiji, konkretniji i precizniji. S ovom zbirkom si najsa\u017eetiji i najprecizniji dosad. Kako sada gleda\u0161 na prethodne knjige i da li si jedan od onih perfekcionista koji bi opsesivno ispravljali i mijenjali samo kada bi imali priliku?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

– <\/strong>Oh, naravno da bih neke stvari opisao druga\u010dije! Ali, sve je to dio procesa sazrijevanja jednog pisca. Moj na\u010din pisanja jeste da svaku re\u010denicu pi\u0161em kao da je to njena kona\u010dna verzija, zato ponekad \u010ditav dan provedem bave\u0107i se pasusom od tri ili \u010detiri re\u010denice. Me\u0111utim, to \u0161to je u tom trenutku za mene zavr\u0161na (i dabome najbolja) verzija nikako ne zna\u010di da bi budu\u0107em meni bila podjednako dobra. To je zapravo odli\u010dno, jer to zna\u010di da je samokriti\u010dnost u meni itekako \u017eivahna i da rastem kao stvaralac. \u0160to se ti\u010de kratke pri\u010de, mo\u017ee se re\u0107i da rastem sa\u017eimaju\u0107i.<\/p>\n\n\n\n

Da li sve situacije iz svakodnevnog \u017eivota imaju potencijal da budu knji\u017eevno uobli\u010dene? I za\u0161to?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

– <\/strong>Da. Me\u0111utim, to mora da bude ura\u0111eno na jedan poseban na\u010din. Ako je ne\u0161to dnevnik, onda je dnevnik i ne vi\u0161e od toga. Postoje autori, neki od njih su veoma popularni, koji bjesomu\u010dno tro\u0161e rije\u010di na opise svakodnevnog, na pranje zuba koje se otegne na dvije stranice i sli\u010dno. Ne volim da \u010ditam takva djela i ne smatram ih vrhunskim dometima. To nije moja borba<\/em>. Moja \u017eelja i moj mali privatni rat koji vodim sa sobom samim jeste pronala\u017eenje druga\u010dijeg na\u010dina da prika\u017eem svojstva \u010dovjeka. A to je mogu\u0107e kroz osmatranje svakodnevnog, ali za to je potrebno zako\u010diti, stati, gledati, oslu\u0161kivati, mirisati, dodirivati. Malo je onih, \u010dini mi se, koji imaju vremena za to. Svakodnevica pro\u017edire vrijeme svih, pa tako i pisca.<\/p>\n\n\n\n

Razgovarala: Marija Peji\u0107<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Gdje prona\u0107i knjigu?<\/h2>\n\n\n\n

Knjiga Nostalgija za nepostoje\u0107im<\/a><\/em><\/strong> dostupna je na na\u0161oj internet knji\u017eari<\/strong>, a knjigu mo\u017eete prona\u0107i i u nekoj od knji\u017eara \u0161irom BiH i Srbije<\/strong> s kojima sara\u0111ujemo (spisak prodajnih mjesta pogledajte ovdje<\/a><\/strong>).<\/p>\n\n\n\n

Iz medija:<\/h2>\n\n\n\n

Oslobo\u0111enje: \u201cNostalgija za nepostoje\u0107im\u201d Berislav Blagojevi\u0107: Izme\u0111u Bijelih Zgrada i Jaramaza<\/a><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Glas Srpske: Berislav Blagojevi\u0107, knji\u017eevnik, za \u201cGlas Srpske\u201d: Licemjerje je najopasnija bolest modernog vremena<\/a><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Knjige Berislava Blagojevi\u0107a<\/h2>\n\n\n