{"id":4235,"date":"2022-06-15T17:14:11","date_gmt":"2022-06-15T17:14:11","guid":{"rendered":"https:\/\/imprimatur.ba\/?p=4235"},"modified":"2022-06-15T17:14:15","modified_gmt":"2022-06-15T17:14:15","slug":"noviteti-imenik-laure-carvalho-nova-zbirka-poezije-mihaele-sumic","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/imprimatur.ba\/noviteti-imenik-laure-carvalho-nova-zbirka-poezije-mihaele-sumic\/","title":{"rendered":"Noviteti: Imenik Laure Carvalho, nova zbirka poezije Mihaele \u0160umi\u0107"},"content":{"rendered":"\n

Mihaela \u0160umi\u0107<\/strong> se do sada \u010ditaocima predstavila kao prozna spisateljica, pjesnikinja i prevoditeljica. Objavila je zbirku pjesama \u201eNekoliko sitnih uboda\u201d, za koju je dobila nagradu \u201e\u010cu\u010dkova knjiga\u201d, za najbolju prvu knjigu objavljenu u 2020. godini, \u00a0te zbirku pri\u010da \u201eHerbarij svete smrti\u201d, za koju je nagra\u0111ena regionalnom knji\u017eevnom nagradom \u201e\u0160tefica Cvek\u201d. Tako\u0111e, krajem 2021. godine objavljen je njen prevod romana \u201eSezona uragana\u201d meksi\u010dke autorke Fernande Mel\u010dor. Zbirka poezije \u201eImenik Laure Carvalho\u02ee njena je tre\u0107a knjiga.<\/p>\n\n\n\n

Tanja Stupar Trifunovi\u0107 opisala je njenu novu zbirku sljede\u0107im rije\u010dima:<\/p>\n\n\n\n

Mihaela \u0160umi\u0107 spada u red onih knji\u017eevnica i knji\u017eevnika koji \u017eele pobje\u0107i iz zamke autorstva, ostavljaju\u0107i time dodatni prostor slobode svojim junakinjama i junacima i njihovim glasovima. Njene junakinje su i te kako specifi\u010dne i nije im bezrazlo\u017eno ostavila pomenuti prostor; \u010dak i sama Laura je ovdje, kao i autorka, neka vrsta posrednika, medijuma, tek prenosnik mno\u0161tva \u017eenskih glasova<\/strong> koji kroz nju kona\u010dno govore svoje pre\u0107utane pri\u010de. Tu je uredno poslo\u017eena po abecednom redu historija \u017eenskog svjedo\u010denja svijeta<\/strong> koje je imaginarna Laura \u201eprikupila\u201d slu\u0161aju\u0107i one koje niko nije htio \u010duti; marginalizovane, nesre\u0107ne, psihi\u010dki oboljele, zlostavljane, zanemarene, \u017eene izop\u0161tene iz dru\u0161tva, \u017ertvovane, zatvorene u institucije<\/strong>. Laura im posu\u0111uje svoje uho, tijelo, najzad i svoju ljubav i potpunu predanost. Laura Carvalho je otjelotvorena mogu\u0107nost slu\u0161anja i saosje\u0107anja<\/strong> koja se pojavljuje da svaku od njih saslu\u0161a i potom i\u0161\u010dezne jer u stvarnom svijetu ona kao takva nije mogu\u0107a. A \u201eImenik Laure Carvalho\u201d je neobi\u010dno sa\u010dinjena knjiga pjesama kojom Mihaela \u0160umi\u0107 jo\u0161 jednom potvr\u0111uje snagu svoje ma\u0161te i talenta.<\/p>\n\n\n\n

Pro\u010ditajte nekoliko pjesama iz zbirke Imenik Laure Carvalho<\/em><\/h2>\n\n\n\n

E<\/strong>
2. 3. 1952.
Kao \u0161to je otok glatko me\u0111uno\u017eje mora, mi smo posljednje uto\u010di\u0161te tu\u0111e uzburkanosti.
Dijelim se na okrajak kruha koji jutrima re\u017ee\u0161 da nahrani\u0161 prazninu stola. Mr\u0161ave noge pridr\u017eavaju baru kroz koju gaze pospani medvjedi.
Novi svijet je ubio zvuk iskonskih ratova. Pru\u017ea\u0161 mi koplje na kom mrtva riba kroz \u0161krge ispu\u0161ta obiteljsko stablo. Naslije\u0111ena sudbina.
Predodre\u0111ena cvrkutom na\u0161ih oblika. Gura\u0161 mi je
u ruku. Skliska je poput tvojih obe\u0107anja.
Kao \u0161to su d\u017eungle zapu\u0161tena djeca prirode, mi smo divljina od koje na\u0161e majke strahuju.
Pada\u0161 na mene kao kometa koja najavljuje kraj jednog vremena. Ja sam fosil pod \u010detkom arheologa.
Stavljaju nas na police, pred u\u017earene o\u010di glasne mlade\u017ei. Ne \u017eelim se igrati davnina u kojima smo samo relikt bez mesa.
Svijet nas je odavno ispljunuo u potok zaborava. Le\u017ei\u0161 na onom \u0161to je ostalo od mene. Ruku mi obuhva\u0107a\u0161 nogama neodlu\u010dnosti.
U o\u010dima ribe skupljaju se tvoje zjenice. Nemarni
bogovi ve\u010deraju na tvojoj kosi. Vu\u010dem te za pramenove
kojima vje\u0161a\u0161 moje tijelo.
Od kakve si utrnulosti stvorena? Vratit \u0107u vrijeme.
Uvijek mogu vratiti vrijeme.
Stojim malena pod velikom gljivom. Iz nje plju\u0161ti voda
po mojim ramenima. Di\u0161em. Ja sam riba uskrsnula
pod golim tijelima ribolovaca.
\u201ePlivaj\u201d, dopire iz njezine tanke kore. Plivam. Spretno
izbjegavam ugriz bijesnih pasa \u010diji lave\u017e dopire
iz tvojih plu\u0107a.
Moje tijelo je nekada\u0161nje boji\u0161te tvojih neuspjeha. Ja sam
neman koju svladava\u0161 izme\u0111u udaraca stvarnosti.
Ja sam la\u017e sposobna da umre na kamenim usnama
hrabrosti. \u201ePlivaj\u201d, dijete u mojim kostima jeca
pod o\u0161trinom tvog plesa.
Gljiva nestaje u tvojim uzdasima. Posr\u0107em. Padam.
Hvatam je kao jedinu nit \u017eivota u kolajni ugaslih
formi. Dr\u017eim je \u010dvrsto.
Iz nje plju\u0161ti naivnost moje dobi. Riba bje\u017ei natrag
na koplje. Izdi\u0161e\u0161 na mojim grudima i presijeca\u0161 moju
privremenu smrt. Bje\u017eim natrag u uzdah \u010distine.<\/p>\n\n\n\n

F<\/strong>
23. 4. 1952.
Polarna svjetlost ple\u0161e na tamnom obodu Zemlje. Zagriza\u0161 u bezo\u010dnost udova koji su grmjeli nad tvojim aktom.
Le\u017ei\u0161 opto\u010dena klorofilom algi. Gulim potko\u017eni sloj tvojih listova. Grijeh ubrizgan u meso te\u010de do kosti.
Pod mikroskopom mog ushi\u0107enja odre\u0111uje\u0161 formaciju jata. Ti si ptica koja osvaja jug.
\u201ePrstom se ne upire u bo\u017eanstvo\u201d, govorim dok prstima kidam tvoje paperje.
Tremori grafita na papiru su sljedbenici tvojih nestanaka. Hodam po truloj \u017eeravici, ka paklu tebe.
Pru\u017eam ti utrnulu ruku dok uzmi\u010de\u0161 tragediji moje praznine. Ja sam sveprisutno ni\u0161ta s prstohvatom hitnosti.
Svjedo\u010dim okusu fosfora na tvojoj karlici. Postajem zamka iz koje bje\u017ei\u0161, iz koje bje\u017eim.
\u201eIdi\u201d, zapovijedam dok te crvenom vrpcom ve\u017eem za sebe.
Ja sam osaka\u0107eni mrak koji plju\u0161ti po tvojim suhim jutrima. Ja sam drvo od \u010dije sjene ponekad pomisli\u0161 da je \u010dovjek.
Lako je zavarati sanjare u okrutnoj igri bu\u0111enja. Stvarnost je prevrat koji te \u010deka kad se raspem
pred tvojim o\u010dima.
\u2013 Te\u0161ki kapci udi\u0161u moju grimiznu vojsku. \u2013
\u201eOprost dolazi s pokajanjem\u201d, \u0161apu\u0107em dok ti izri\u010dem zadnju presudu.
Rosa je zapaljeni tamjan na rani beskona\u010dne \u017eelje.
Iz kukuljice na grani izviruju olujna prolje\u0107a.
Le\u017ei\u0161 opto\u010dena injem. Okular osvajaju slijepe mrlje novog poraza. Predaja vri\u0161ti unutar katakombi.
\u2013 Ispisuje\u0161 na\u0161e smrti na pisa\u0107oj ma\u0161ini sunca. \u2013
\u201eZbogom\u201d, pozdravljam te dok sla\u017eem ti\u0161inu
ispod kreveta. Nitko te nije upozorio na zvijeri koje no\u0107 budi u tebi.<\/p>\n\n\n\n

Kako do\u0107i do knjige Imenik Laure Carvalho<\/em>?<\/h2>\n\n\n\n

Pretprodaja zbirke Imenik Laure Carvalho<\/a><\/strong> po\u010dela je na na\u0161em sajtu u nedjelju 5. juna<\/strong>, a dvije sedmice nakon toga, knjiga \u0107e se mo\u0107i prona\u0107i u redovnoj prodaji, kako na na\u0161em sajtu, tako i u odabranim knji\u017earama<\/a><\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Iz medija:<\/h2>\n\n\n\n

Oslobo\u0111enje: Mihaela \u0160umi\u0107, knji\u017eevnica: Jedno divno, maleno klupko onog subjektivnog<\/a><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Glas kulture: Mihaela \u0160umi\u0107: Knji\u017eevnost kao bijeg od poznatog i ustaljenog<\/a><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Knjige Mihaele \u0160umi\u0107:<\/h2>\n\n\n