{"id":4096,"date":"2022-04-20T08:42:20","date_gmt":"2022-04-20T08:42:20","guid":{"rendered":"https:\/\/imprimatur.ba\/?p=4096"},"modified":"2022-04-20T08:42:25","modified_gmt":"2022-04-20T08:42:25","slug":"imprimatur-izlog-izdvajamo","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/imprimatur.ba\/imprimatur-izlog-izdvajamo\/","title":{"rendered":"Imprimatur izlog: izdvajamo"},"content":{"rendered":"\n

Izdvajamo nekoliko Imprimatur naslova<\/h2>\n\n\n\n

U nastavku vam donosimo listu nekoliko sjajnih Imprimatur naslova<\/strong> u izboru \u010dlanice na\u0161eg tima Marije Peji\u0107<\/strong>. Ukoliko ste \u017eeljeli saznati ne\u0161to vi\u0161e o ovim knjigama ili ukoliko ste tra\u017eili ideju kojim naslovima dopuniti listu za \u010ditanje, vjerujemo da \u0107e se me\u0111u ovim izdanjima na\u0107i ne\u0161to vrijedno va\u0161e pa\u017enje i va\u0161eg vremena. Tu su dva romana, jedan doma\u0107i i jedan u prevodu, kao i jedna zbirka pri\u010da. Ljubitelji savremene proze<\/strong> \u0107e sigurno u\u017eivati!<\/p>\n\n\n\n

Mihaela \u0160umi\u0107 \u2013 Herbarij svete smrti<\/a><\/h2>\n\n\n\n

Uprkos svim Ikea katalozima koji pokazuju knjigu i \u0161olju kafe na bijeloj posteljini, o knji\u017eevnosti zaklju\u010dujem sljede\u0107e: dobre knjige nisu sigurno, uljuljkano mjesto<\/strong>. Dobre pri\u010de treba da bole i da melju svaki \u010ditala\u010dki konformizam. Herbarij svete smrti<\/em> je zbirka velikih nesre\u0107a, iz koje \u010ditalac izlazi obilje\u017een<\/strong>, jer je u svaku sudbinu junaka\/junakinja uvu\u010den neposredno i do kraja. Mihaela \u0160umi\u0107 sa \u010ditaocem ne pravi kompromis i kakvo god iskustvo \u010ditanja bilo, ono na kraju dana nije i ne mo\u017ee biti ravnodu\u0161nost.<\/p>\n\n\n\n

Vasilije Glomazi\u0107 \u2013 Antiklimaks<\/a><\/h2>\n\n\n\n

Vasilije Glomazi\u0107 je jedno od najve\u0107ih pro\u0161logodi\u0161njih odu\u0161evljenja. Naime, kada kroz ruke pro\u0111e odre\u0111eni broj rukopisa, nekad dobrih nekad lo\u0161ih, nije lako objasniti osje\u0107aj euforije u prvom susretu sa metanarativnim pasa\u017eima Antiklimaksa<\/strong>. Mo\u017eda jedino onim unutra\u0161njim glasom da napokon \u010ditam pisca i da taj pisac misli<\/em>. U moru gotovo istih re\u010denica i istog knji\u017eevnog narcizma, Vasilije Glomazi\u0107 sa prvim romanom postaje gotovo odmah prepoznatljiv<\/strong>. I to je, nadam se, samo po\u010detak.<\/p>\n\n\n\n

Fernanda Mel\u010dor \u2013 Sezona uragana<\/a><\/h2>\n\n\n\n

\u010citanje Sezone uragana<\/em> podsjetilo me je na iskustvo \u010ditanja Ljosinog romana Grad i psi<\/em>, koji sam naivno na Sajmu knjiga u Beogradu, prije nekoliko godina, kupila majci za poklon. Pou\u010dena prija\u0161njim iskustvom, vjerovatno je trebalo da se u te svrhe dr\u017eim Kundere, i ve\u0107 nakon nekoliko stranica Ljosinog romana razumijevam kakva je fundamentalna gre\u0161ka posrijedi. Pri\u010de o eksplicitnom nasilju i zlostavljanju, kao \u0161to je to slu\u010daj i sa Sezonom uragana<\/em>, poklanjaju se isklju\u010divo onima za koje znamo koliko mogu podnijeti u knji\u017eevnosti. Roman Fernande Mel\u010dor je od po\u010detka do kraja smjenjivanje mu\u010dnine i tenzije, ali ne u cilju \u0161okiranja, ve\u0107 pokazivanja da zlo ipak nije imanentno \u010dovjeku i da je uvijek u sprezi sa spolja\u0161njim faktorima koje obi\u010dno ne biramo sami<\/strong>.<\/p>\n\n\n