Maja Mihajlovi\u0107, talentovana mlada pjesnikinja, ro\u0111ena je 1987. godine u Banjaluci. Diplomirala je filozofiju i novinarstvo. \u017divjela je i radila u Banjaluci, Beogradu i Aleksandriji. Knjiga \u201eBrodovi, bogovi i mali po\u017eari u rukama\u201d, koju vam predstavljamo ovom prilikom, njena je prva zbirka poezije.<\/p>\n\n\n\n
Pjesme u ovoj knjizi podijeljene su u \u010detiri razli\u010dita ciklusa<\/strong>: \u201eBrodovi, bogovi i mali po\u017eari u rukama\u201d, koji je poslu\u017eio i kao naslov cijele zbirke, zatim \u201eD\u017eemper za srce\u201d, \u201eKad do\u0111e\u0161 re\u0107i \u0107u ti sve\u201d i na kraju \u201eNeposlana pisma\u201d.<\/p>\n\n\n\n Stevo Grabovac, jedan od urednika i recenzenata ove knjige, napisao je o zbirci sljede\u0107e:<\/p>\n\n\n\n Majina poezija je iskrena i hrabra. Kakva druga\u010dija mo\u017ee biti, kad iskrenost i hrabrost idu ruku pod ruku? Njeni stihovi nisu samo status na dru\u0161tvenim mre\u017eama koji algoritam pojede za par dana, to nije statusna poezija, ve\u0107 ona izvorna, duboka, nad kojom se potrebno zamisliti. Zapravo, jedina koja se mo\u017ee pisati u svijetu stranosti, odvojenosti od sebe, drugih, od Boga, od istinske prirode.<\/p>\n\n\n\n Kroz obi\u010dne, svakodnevne slike provijavaju duboka, iskonska pitanja o sebi, smislu postojanja, Bogu, svijetu, \u010de\u017enji, ljubavi i odsustvu svega pobrojanog. <\/strong>Pjesnikinja se ne igra rije\u010dima jer ne sla\u017ee puzzle, rije\u010di u njenim pjesmama dobijaju svoju istinsku prirodu, u kojima je zapravo njihova dra\u017e, to su rije\u010di koje mo\u017eete osjetiti, na ko\u017ei i pod ko\u017eom. Nigdje ovdje pjesme ne bje\u017ee u banalnost, ne odga\u0111aju su\u0161tinu i ne nude zabludu. Nude jednu vrstu utjehe<\/strong> koja je nalik na toplo \u0107ebe pod koje se sklup\u010date kad je okolo sve led, taj mali nukleus, ono istinsko sunce koje neki nazivaju \u201edu\u0161a\u201d, u koje se sklup\u010date kao fetus. <\/p>\n\n\n\n To nisu promi\u0161ljene pjesme, koje spajaju sladunjave metafore u nizove koji nas ne odvode nigdje do samo pred uobra\u017eeno divljenje pjesnikovom umije\u0107u, one su same po sebi umije\u0107e pre\u017eivljavanja, \u017eivot u svojoj iskonskoj veli\u010dini koja mo\u017ee imati mrak jedne ogoljene pusto\u0161i svemira taman toliko koliko mo\u017ee imati i majskog sunca u sebi. Ove pjesme to \u010dine ba\u0161 kako treba \u2013 udaraju direktno u glavu i sti\u017eu direktno do srca<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n tramvajima<\/strong><\/em><\/p>\n\n\n\n ratovi \u017eive u \u0161inama horoskop<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n sunce mi je u trinaestoj ku\u0107i solunski front<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n kako je to \u010dudno biti ki\u0161a<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n ko bi mogao da spava poslije potopa noje je morao da postane ki\u0161a<\/p>\n\n\n\nIz recenzije<\/h2>\n\n\n\n
Pro\u010ditajte nekoliko pjesama iz zbirke \u201eBrodovi, bogovi i mali po\u017eari u rukama\u201d<\/h2>\n\n\n\n
vrhovima prstiju i pticama kraj miljacke i dunava
trepere u zraku a ti se samo nada\u0161 najboljem
da bog nije \u0161to te uvjeravaju da jeste
da ljubav nije prolazna
da nikad ne\u0107e\u0161 tim tramvajima
i da je njihova magija ve\u0107a od straha
dok klize niz ki\u0161u<\/p>\n\n\n\n
to je previ\u0161e ku\u0107a soba pakovanja raspakivanja
tu\u0111e pra\u0161ine pobrisane s tu\u0111ih polica i tuge \u0161to se sla\u017ee kao ve\u0161
uklapa kao plo\u010dice
lijepi kao med
ali \u010detrnaesta \u0107e bit moja
sun\u010dana bez ledenih soba
mirisat na jug i vanilin-\u0161e\u0107er i bit dom<\/p>\n\n\n\n
pro\u0111e ofanziva i cijela jedna zemlja je slobodna
a ti svoje jedne male tuge ne mo\u017ee\u0161 da se oslobodi\u0161
ljudi pre\u017eive snijeg i led albanije i ne odustanu
i pobijede i vrate se s mora natrag ku\u0107i
ti ne zna\u0161 od no\u0107i do jutra kako da pre\u017eivi\u0161
vje\u010dno pora\u017eena klju\u010devima kvakama i drugim sitnim stvarima
i niko da krene preko albanije
da ti se vrati<\/p>\n\n\n\n
je li moja krivica \u0161to njih vi\u0161e nema
moja je krivica
je li to pravednost
da si jedini pravedan
je li to pravednost
sre\u0107a ne poznaje pravdu
ali tu nema sre\u0107e ni pravde ni sna
samo vrisak pod vodom
da su bar daske
bile deblje
ko\u017ea deblja
nepropusna
voda nije pro\u0161la
ali vrisak pod vodom pod ko\u017eu jeste
nastanio se tu ispod mozga
naplavio san
pa vri\u0161tim tu\u0111i vrisak no\u0107u
umjesto snova
\u010dak mi ni to ne pripada
snovi ni \u017eivot
da je bar tebi bo\u017ee
a ne svim tim zgr\u010denim licima \u0161to vri\u0161te bez vriska
gule mi ko\u017eu s potiljka no\u0107u
danju je gulim sebi sam
zar je moralo tako
pla\u010de\u0161 li nekad
pla\u010de\u0161 li nad zaboravljenom nje\u017eno\u0161\u0107u
pla\u010de\u0161 li nekad bo\u017ee
pomislim da te \u010dujem
tu iznad mozga
odozdo vrisak
odozgo ti
sti\u0161\u0107e ga i prevr\u0107e
hrani krv no\u0107u
kako zaspati pred tim morem tijela u moru soli
pred vriskom vriskom vriskom
imati sebe pod vodom
sebe pod vriskom
kako zaspati
ne grebati zidove i svoja ramena
sem pretvoriti se u ki\u0161u i padati
lagano milostivo lije\u010diti meku ko\u017eu
da, treba postati ki\u0161a
pre\u017eivjeti svo to kapanje tugu talase
sad te razumijem bo\u017ee
za\u0161to se krije\u0161 u bljesku
u oluji
sad te razumijem i slijedim te
vjerno kao i uvijek
nepravedno ali vjerno
vjerno
u ki\u0161u u ki\u0161u u ki\u0161u<\/p>\n\n\n\nGdje prona\u0107i knjigu?<\/h5>\n\n\n\n