{"id":3639,"date":"2022-01-12T16:26:33","date_gmt":"2022-01-12T16:26:33","guid":{"rendered":"https:\/\/imprimatur.ba\/?p=3639"},"modified":"2022-01-14T10:23:29","modified_gmt":"2022-01-14T10:23:29","slug":"rijec-prevodioca-boris-maksimovic-o-romanu-mjera-vremena","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/imprimatur.ba\/rijec-prevodioca-boris-maksimovic-o-romanu-mjera-vremena\/","title":{"rendered":"Rije\u010d prevodioca: Boris Maksimovi\u0107 o romanu \u201eMjera vremena\u201d"},"content":{"rendered":"\n

O prevodu romana \u201e<\/strong>Mjera vremena\u201d<\/strong><\/h2>\n\n\n\n

Ne sje\u0107am se ta\u010dno kako sam nabasao na romane \u0110anrika Karofilja. Mislim da mi je na fakultetu neko od profesora iz Barija spomenuo ovog advokata, tako\u0111e iz Barija, koji pi\u0161e jako lijepe romane koje oni zovu \u201egiallo\u201d, \u0161to \u0107e re\u0107i \u017euti. Nekada davno je bila jedna \u017euta edicija jeftinih detektivskih romana u Italiji i zbog toga sve krimi\u0107e od tada oni zovu \u017euti. Ja sam tada pro\u010ditao knjigu \u201eLe perfezioni provvisorie\u201d<\/strong> i odu\u0161evio se. Njegov pitki stil, osje\u0107aj za detalj, za gra\u0111enje radnje, za stvaranje napetosti, za opisivanje likova. <\/p>\n\n\n\n

Onda sam 2012. bio u Bariju i u stanu nekom igrom slu\u010daja na\u0161ao njegovu knjigu \u201eUna notte a Bari\u201d<\/strong>, koja nije krimi\u0107, ve\u0107 pri\u010da o trojici prijatelja koji se nakon dugo vremena sastaju, sabiraju uspomene i otkrivaju \u0161ta ih je to razdvojilo. Kada sam se 2016. ponovo na\u0161ao u Bariju, nisam mogao da ne odem u knji\u017earu Feltrineli, koju on \u010desto spominje u svojim romanima, i uzmem jo\u0161 jednu njegovu knjigu. Nije to slu\u010dajnost, Karofiljovi romani prepuni su kulturnih referenci i stalno se govori o knjigama, filmovima, stripovima, fotografijama… Govore\u0107i o romanu \u201eTristram \u0160endi\u201d, on na jednom mjestu ka\u017ee: \u201eDigresije su moja strast, na svim poljima, i to \u010ditanje za mene je bilo vrtlog u\u017eitaka.\u201d <\/p>\n\n\n\n

Ovo je jedna krajnje autopoeti\u010dka izjava i mo\u017eemo slobodno re\u0107i da su u njegovim romanima digresije bitne koliko i glavni tok radnje. Na primjer, kad opisuje jednog taksistu koji uvijek ima kamaru knjiga na suvoza\u010devom sjedi\u0161tu, jer ima velike pauze, a voli da \u010dita. Ili kad opisuje jednog gimnazijskog profesora koji je \u010ditav \u017eivot mrzio svoj posao, a onda je oti\u0161av\u0161i u penziju otvorio no\u0107nu knji\u017earu-kafi\u0107, koja radi od 22.00 do 6.00. Naime, \u010dovjek pati od hroni\u010dne nesanice i to je period kad zaista mo\u017ee da radi, a knji\u017eara mu je i u tom periodu skoro pa puna.<\/p>\n\n\n\n

Nekad tokom 2017. godine, \u017eele\u0107i da ljudima pribli\u017eim \u0110anrika Karofilja i njegovog najpoznatijeg junaka, na svom Instagram profilu napisao sam sljede\u0107u preporuku: \u201eGlavni lik ovog i jo\u0161 par njegovih romana jeste Gvido Gverijeri, jedan advokat koji se nekako uvijek uhvati u zamku da za svoje klijente mora da se bavi i ne\u010dim \u0161to li\u010di na detektivski posao. Gverijeri je jedna krajnje simpati\u010dna pojava, neo\u017eenjen, ali ne kurvar, kao \u0161to to \u010desto ispadne u ovakvim knjigama i filmovima, ve\u0107 vi\u0161e neko koga sudbina ba\u0161 ne\u0107e. On je neko ko vje\u010dito ide sam u kino. Da ne du\u017eim vi\u0161e, knjiga mi se ba\u0161 svidjela. Na\u017ealost, kod nas nije prevo\u0111ena, koliko znam, ali \u010dim moja mala izdava\u010dka ku\u0107a za\u017eivi, obe\u0107avam da \u0107u li\u010dno prevesti neke od njegovih knjiga pa da i vi mo\u017eete u\u017eivati u njima.\u201d<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Uz mnogo rada i malo sre\u0107e uspjeli smo da dobijemo prava za jedan njegov roman i tako je 2020. godine u izdanju \u201eImprimatura\u201d i prevodu potpisnika ovih redova objavljen roman \u201ePrivremena savr\u0161enstva\u201d<\/a><\/strong>, a nakon njega i \u201eMjera vremena\u201d<\/strong><\/a>, roman koji je bio u u\u017eem izboru za Stregu, najpresti\u017eniju italijansku knji\u017eevnu nagradu.<\/p>\n\n\n\n

Karofiljo nije jedan od onih autora koji pi\u0161e tako da se namjerno trudi da zakomplikuje sopstveno djelo. Ne, on pi\u0161e jednostavno, prijem\u010divo, pitko, ukratko, pi\u0161e za ljude.<\/strong> I ljudi to prepoznaju, ne samo u Italiji, gdje je jedan od najtira\u017enijih autora, ve\u0107 i \u0161irom svijeta. Njegove knjige su prevedene na preko dvadeset jezika i prodate u preko \u0161est miliona primjeraka. Ali problem s kojim svaki prevodilac njegovih knjiga neizbje\u017eno mora da se suo\u010di jeste pravna terminologija i uop\u0161te na\u010din funkcionisanja pravosudnog aparata. Karofiljo je pravnik po struci, radio je kao javni tu\u017eilac kom su specijalnost bile istrage organizovanog kriminala, a od 2008. do 2013. bio je i senator u italijanskom parlamentu.<\/p>\n\n\n\n

Pri prevo\u0111enju romana \u201ePrivremena savr\u0161enstva\u201d moj brat Bojan Maksimovi\u0107 bio je taj koji mi je pomogao da ispravim neke gre\u0161ke koje sam neizbje\u017eno morao da napravim, budu\u0107i da sam pravni laik od glave do pete. No kad je do\u0161lo vrijeme za redakturu romana \u201eMjera vremena\u201d, moj brat je bio zauzet pripremanjem pravosudnog ispita, a svako ko u porodici ili me\u0111u prijateljima ima nekog pravnika, zna \u0161ta to zna\u010di. Kao za inat, za razliku od romana \u201ePrivremena savr\u0161enstva\u201d,  koji je skoro pa klasi\u010dni detektivski roman i gdje tog pravnog \u017eargona i nema previ\u0161e, \u201eMjera vremena\u201d je pravni triler<\/strong>, a to zna\u010di da se skoro sva radnja ovog romana vrti oko jednog sudskog procesa sa svim njegovim jezi\u010dkim specifi\u010dnostima (Karofiljo se ina\u010de smatra osniva\u010dem ovog \u017eanra u Italiji). U ovom slu\u010daju to je drugostepeno su\u0111enje za ubistvo.<\/p>\n\n\n\n

Problemi su vi\u0161estruki pri prevo\u0111enju pravne terminologije. Najlak\u0161i su oni kad za jednu rije\u010d treba na\u0107i njen odgovaraju\u0107i ekvivalent u drugom jeziku. \u010cesto ni to nije lako da se prona\u0111e, ali, od svih nivoa te\u017eine, recimo da je taj po\u010detni. No pravi problem nastaje u ta\u010dki gdje se pravosudni sistemi razilaze, recimo, tamo gdje u jednom sistemu ne\u0161to ima, a u drugom nema. Pravosu\u0111a se s vremenom mijenjaju, stupaju na snagu reforme, a s njima i neke funkcije ili procedure odlaze u istoriju. Sve to je trebalo nekako rije\u0161iti. <\/p>\n\n\n\n

A onda je tu i stilski aspekt. Italijanski pravni jezik zaslu\u017euje poseban tekst. Taj spoj viskoparnosti, kitnjastosti i arhai\u010dnosti zaista nije ne\u0161to \u0161to se lako da prenijeti, da ne govorimo o pravnom \u017eargonu, koji je posebna pri\u010da. Ukratko, prevod ovog romana je bio jedno veliko minsko polje kroz koje sam nikako ne bih mogao da pro\u0111em. Neprocjenjivu pomo\u0107 na ovom putu pru\u017eio mi je moj prijatelj \u0110or\u0111e Kne\u017eevi\u0107, bez kojeg ne mogu ni zamisliti kako bi ovo sve ispalo na kraju. Njegovo iskustvo, sistemati\u010dnost, poznavanje materije, strpljenje, ali i neopisiva ljubav ka pravu neizmjerno su pomogli da ovaj roman ugleda svjetlost dana i ja mu se ovom prilikom jo\u0161 jednom zahvaljujem.<\/p>\n\n\n\n

Gdje prona\u0107i knjigu?<\/h5>\n\n\n\n

Roman \u201e<\/strong>Mjera vremena\u201d<\/strong><\/strong> potra\u017eite na na\u0161oj internet knji\u017eari<\/a><\/strong>. Uskoro i u odabranim knji\u017earama \u0161irom BiH i Srbije. <\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

O prevodu romana \u201eMjera vremena\u201d Ne sje\u0107am se ta\u010dno kako sam nabasao na romane \u0110anrika Karofilja. Mislim da mi je na fakultetu neko od profesora iz Barija spomenuo ovog advokata, tako\u0111e iz Barija, koji pi\u0161e jako lijepe romane koje oni zovu \u201egiallo\u201d, \u0161to \u0107e re\u0107i \u017euti. Nekada davno je bila jedna \u017euta edicija jeftinih detektivskih […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":3644,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_monsterinsights_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[7],"tags":[241,240,197,239,183],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3639"}],"collection":[{"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3639"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3639\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/media\/3644"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3639"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3639"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3639"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}