{"id":3639,"date":"2022-01-12T16:26:33","date_gmt":"2022-01-12T16:26:33","guid":{"rendered":"https:\/\/imprimatur.ba\/?p=3639"},"modified":"2022-01-14T10:23:29","modified_gmt":"2022-01-14T10:23:29","slug":"rijec-prevodioca-boris-maksimovic-o-romanu-mjera-vremena","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/imprimatur.ba\/rijec-prevodioca-boris-maksimovic-o-romanu-mjera-vremena\/","title":{"rendered":"Rije\u010d prevodioca: Boris Maksimovi\u0107 o romanu \u201eMjera vremena\u201d"},"content":{"rendered":"\n
Ne sje\u0107am se ta\u010dno kako sam nabasao na romane \u0110anrika Karofilja. Mislim da mi je na fakultetu neko od profesora iz Barija spomenuo ovog advokata, tako\u0111e iz Barija, koji pi\u0161e jako lijepe romane koje oni zovu \u201egiallo\u201d, \u0161to \u0107e re\u0107i \u017euti. Nekada davno je bila jedna \u017euta edicija jeftinih detektivskih romana u Italiji i zbog toga sve krimi\u0107e od tada oni zovu \u017euti. Ja sam tada pro\u010ditao knjigu \u201eLe perfezioni provvisorie\u201d<\/strong> i odu\u0161evio se. Njegov pitki stil, osje\u0107aj za detalj, za gra\u0111enje radnje, za stvaranje napetosti, za opisivanje likova. <\/p>\n\n\n\n Onda sam 2012. bio u Bariju i u stanu nekom igrom slu\u010daja na\u0161ao njegovu knjigu \u201eUna notte a Bari\u201d<\/strong>, koja nije krimi\u0107, ve\u0107 pri\u010da o trojici prijatelja koji se nakon dugo vremena sastaju, sabiraju uspomene i otkrivaju \u0161ta ih je to razdvojilo. Kada sam se 2016. ponovo na\u0161ao u Bariju, nisam mogao da ne odem u knji\u017earu Feltrineli, koju on \u010desto spominje u svojim romanima, i uzmem jo\u0161 jednu njegovu knjigu. Nije to slu\u010dajnost, Karofiljovi romani prepuni su kulturnih referenci i stalno se govori o knjigama, filmovima, stripovima, fotografijama… Govore\u0107i o romanu \u201eTristram \u0160endi\u201d, on na jednom mjestu ka\u017ee: \u201eDigresije su moja strast, na svim poljima, i to \u010ditanje za mene je bilo vrtlog u\u017eitaka.\u201d <\/p>\n\n\n\n Ovo je jedna krajnje autopoeti\u010dka izjava i mo\u017eemo slobodno re\u0107i da su u njegovim romanima digresije bitne koliko i glavni tok radnje. Na primjer, kad opisuje jednog taksistu koji uvijek ima kamaru knjiga na suvoza\u010devom sjedi\u0161tu, jer ima velike pauze, a voli da \u010dita. Ili kad opisuje jednog gimnazijskog profesora koji je \u010ditav \u017eivot mrzio svoj posao, a onda je oti\u0161av\u0161i u penziju otvorio no\u0107nu knji\u017earu-kafi\u0107, koja radi od 22.00 do 6.00. Naime, \u010dovjek pati od hroni\u010dne nesanice i to je period kad zaista mo\u017ee da radi, a knji\u017eara mu je i u tom periodu skoro pa puna.<\/p>\n\n\n\n Nekad tokom 2017. godine, \u017eele\u0107i da ljudima pribli\u017eim \u0110anrika Karofilja i njegovog najpoznatijeg junaka, na svom Instagram profilu napisao sam sljede\u0107u preporuku: \u201eGlavni lik ovog i jo\u0161 par njegovih romana jeste Gvido Gverijeri, jedan advokat koji se nekako uvijek uhvati u zamku da za svoje klijente mora da se bavi i ne\u010dim \u0161to li\u010di na detektivski posao. Gverijeri je jedna krajnje simpati\u010dna pojava, neo\u017eenjen, ali ne kurvar, kao \u0161to to \u010desto ispadne u ovakvim knjigama i filmovima, ve\u0107 vi\u0161e neko koga sudbina ba\u0161 ne\u0107e. On je neko ko vje\u010dito ide sam u kino. Da ne du\u017eim vi\u0161e, knjiga mi se ba\u0161 svidjela. Na\u017ealost, kod nas nije prevo\u0111ena, koliko znam, ali \u010dim moja mala izdava\u010dka ku\u0107a za\u017eivi, obe\u0107avam da \u0107u li\u010dno prevesti neke od njegovih knjiga pa da i vi mo\u017eete u\u017eivati u njima.\u201d<\/p>\n\n\n\n