Fedor Marjanovi\u0107 ro\u0111en je 1990. godine u Banjoj Luci. Po osnovnom zanimanju je kolekcionar beskorisnih diploma, a po \u017eivotnom pozivu vje\u010diti student, \u010ditalac i pisac. Aktivnije je po\u010deo da objavljuje pri\u010de na knji\u017eevnim portalima i festivalima 2019. godine. Dobitnik je vi\u0161e knji\u017eevnih nagrada, me\u0111u kojima se izdvajaju prva nagrada konkursa \u201eZija Dizdarevi\u0107\u201d, pohvala Dositejeve zadu\u017ebine na konkursu \u201eDositejevo zlatno pero\u201d, te plaketa \u201eSlavko Jungi\u0107 Jesej\u201d. \u201eJunak bez lica\u201d njegova je prva knjiga.<\/p>\n
Rije\u010d je o zbirci koja objedinjuje ukupno 12 pri\u010da, raspore\u0111enih u \u010detiri cjeline, koje nose nazive: \u201eJunak bez lica\u201d, \u201eCrvene o\u010di\u201d, \u201eLubenica se ne jede ljeti\u201d te \u201eSre\u0107a\u201d. Knji\u017eevnica Tanja Stupar Trifunovi\u0107, kojoj je pripala uloga urednice kao i recenzentkinje ove knjige, napisala je sljede\u0107e:<\/p>\n
\u201eFedor Marjanovi\u0107 nas ve\u0107 sugestivnim naslovom \u2019Junak bez lica\u2019 upu\u0107uje ka zapitanosti ko je i kakav bi mogao biti junak bez lica i da li je naziv knjige jedna vrsta primamljive zamke ili se iza njega kriju zaista ne\u0161to druga\u010diji junaci. I \u0161to je ono \u0161to dr\u017ei na okupu Marjanovi\u0107eve junake i njegove pri\u010de u ovoj neobi\u010dnoj i hrabroj prvoj knjizi? Za po\u010detak, upravo to bi mogao biti dio odgovora \u2013 neobi\u010dnost, druga\u010dijost, jedan \u010dudni eklektizam koji spaja nespojivo i uvla\u010di nas u svijet koji hoda ivicama grotesknog, granicama utvarnog i stvarnog, koji se smjenjuju u neo\u010dekivanim obrtima i podsje\u0107aju upravo na stvarnost kakvu \u017eivimo. \u010cuda su mogu\u0107a i gle \u2013umjesto da su velika i divna, ona uglavnom bivaju banalna. Sve su to stvari kojima autor suvereno vlada i u koje gura \u010ditaoca, stalno mu izmi\u010du\u0107i uto\u010di\u0161te i gurkaju\u0107i ga u bol, u smijeh na ivici nelagode, u neprijatnost, u spoticanje, u \u010dudo kreacije i \u010dudo stvarnog, koji se olako pomije\u0161aju.<\/p>\n
Ono na \u0161ta Marjanovi\u0107eve pri\u010de, na nekim mjestima kroz nje\u017eni upliv fantastike, a na drugima kroz uvo\u0111enje surove i brutalne realnosti partokratijskog svijeta, \u017eele odgovoriti jeste \u2013 \u0161to to sa svijetom u kojem \u017eivimo nije u redu.\u201d<\/p>\n
U nastavku vam donosimo i odlomak iz naslovne pri\u010de ove zbirke:<\/p>\n
\u201eLav Nikolajevi\u010d je sjedio u kupeu. Iznenada je ostao sasvim sam, ali to mu nije smetalo. Ve\u0107 je po\u010deo da osje\u0107a malaksalost. Te\u0161ko je disao. Iako je samog sebe ubje\u0111ivao da \u0107e izdr\u017eati, fizi\u010dki napor nije bio u skladu sa njegovim godinama.<\/p>\n
Ju\u010de je poslao pismo Sofiji Andrejevnoj da se ne\u0107e vratiti. Njen poku\u0161aj samoubistva, nesnosna pisma djece, potraga koja mu je za stopama, sve su to bili tragovi njenog prisustva. Djelovalo je skoro kao da nije pobjegao od ku\u0107e.<\/p>\n
Misao o povratku s vremena na vrijeme bi se pojavila. Da li je ovo zaista ne\u0161to \u0161to smije da uradi? Kako da svoju sre\u0107u gradi na tu\u0111oj nesre\u0107i, nesre\u0107i Sofije Andrejevne? Nakon svih misli o idealu bra\u010dnog \u017eivota, on napu\u0161ta svoj dom poput Ane Karenjine. Ali ne, u tom domu vi\u0161e nema sre\u0107e. Davno su pro\u0161li dani kada je on bio Ljevin, a ona Kiti. Ali za\u0161to to? Za\u0161to misliti kroz knjige u kojima je estetika iznad morala? Za\u0161to misliti iz ta\u010dke onoga \u010dega se i sam odrekao? \u017divot ima prednost nad umjetno\u0161\u0107u. \u02ee<\/p>\n