{"id":2645,"date":"2020-05-20T18:11:39","date_gmt":"2020-05-20T18:11:39","guid":{"rendered":"https:\/\/imprimatur.ba\/?p=2645"},"modified":"2020-05-20T18:20:08","modified_gmt":"2020-05-20T18:20:08","slug":"nezno-mogersko-kasalo","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/imprimatur.ba\/nezno-mogersko-kasalo\/","title":{"rendered":"Ne\u017eno mogersko kasalo"},"content":{"rendered":"

Pri\u010de kazuju da je Garsija Markes kupio kompletno tre\u0107e izdanje romana Pedro Paramo Huana Rulfa da bi ga poklanjao prijateljima, uz uslov da se ponovo na\u0111u i pri\u010daju o njemu. S tom devizom sam godinama na raznim stranama kupovao Himenesovu andaluzijsku elegiju Sivac i ja<\/a>. Kupovao je i poklanjao mnogima.\u00a0<\/span><\/p>\n

Prvi primjerak sam prona\u0161ao u kutiji u kojoj su se nalazile knjige koje su knji\u017earski dileri prodavali za dvije ili tri marke na Trgu Krajine. Bilo je tu svakakvog amelja koji nije vrijedio ni po lije luka, a me\u0111u njima je le\u017eao i odmarao se Sivac. Nakon tri ili \u010detiri mjeseca prona\u0161ao sam ga i na pra\u0161njavim policama odavno zatvorene Agore. Potom i u Ramajani, sakrio se izme\u0111u drugog i tre\u0107eg toma Lorkinih izabranih djela. Nekoliko primjeraka sam kupio na Beogradskom sajmu knjiga, kod antikvara, a pone\u0161to je imao da mi ponudi i nedjeljni buvljak na Velikoj pijaci. Ra\u010dunica je neprecizna, ali vjerujem da sam kupio desetak primjeraka. Svaki put sam ostajao s jednim, onim prvim, kupljenim \u201eiz kutije\u201d, jer sam Himenesa, kao Markes nekada Rulfa, poklanjao onima do \u010dijih mi je biblioteka stalo.\u00a0<\/span><\/p>\n

U traganju za knjigom tragao sam i za \u010dinjenicama: kada je Sivac objavljen, koliko izdanja ima, ima li \u201ene\u017eno kasalo\u201d spomenik u Mogeru, da li je Himenes knjigu napisao prije ili nakon \u0161to je dobio Nobelovu nagradu za knji\u017eevnost, da li je ta\u010dno da je jedino Servantesov Don Kihot preveden na vi\u0161e jezika ili je to jo\u0161 jedna nimalo sre\u0107na trgova\u010dka reklama? Odgovori su izmicali, a onda je, 2014. godine, stigla pozivnica za \u201e\u0106orovi\u0107eve susrete proznih pisaca\u201d u Bile\u0107i. Bio sam gotov da ljubazno odbijem poziv pravdaju\u0107i se novinarskim radnim vremenom, ali je ubrzo objavljeno da \u0107e susreti biti posve\u0107eni stvarala\u0161tvu Milovana Danojli\u0107a i da \u0107e i sam Danojli\u0107 \u201epasti\u201d u Bile\u0107u.\u00a0<\/span><\/p>\n

Valjalo mi je na put, jer je Danojli\u0107, sa Sanjom Grahek, preveo Sivca. Njihov prevod je objavljen 1982. godine, u izdanju Narodne knjige. Vjerovao sam da \u0107u od pjesnika i prevodioca \u010duti pone\u0161to o Himenesovom magarcu \u0161to mi je godinama izmicalo. Ali Danojli\u0107 mi je rekao uglavnom sve ono \u0161to je zapisao u kratkoj bilje\u0161ci na kraju knjige, a onda je na astal gotovo nezainteresovano spustio nevjerovatnu informaciju: prevod Sivca je godinama nudio izdava\u010dima u Srbiji, mahom beogradskim, ali niko nije \u017eelio da ponovo \u0161tampa ovu Himenesovu elegiju. Stvar \u010dudnija ukoliko se zna da je prevod ustupao bez naknade. Niko nije htio sa Sivcem ulicama Mogera, do Obalske ulice, natovaren majoranom i \u017eutim ljiljanima…<\/span><\/p>\n

Ni sam ne znam kako sam predlo\u017eio Borisu Maksimovi\u0107u da Imprimatur objavi Sivca. \u010cinilo mi se da je taj zalogaj pretvrd za mladu izdava\u010dku ku\u0107u kojoj su tek nicali prvi zubi. Ali vrijedilo je pustiti strijelu. Danojli\u0107 nam je ustupio prevod, uz molbu da mu po\u0161aljemo primjerak knjige. Boris je ubrzo dobio usmenu saglasnost fondacije koja je nosila Himenesovo ime, ali smo pisani trag \u010dekali podu\u017ee. Sve je bilo spremno i ne zna se ko je bio sre\u0107niji: Boris, koji \u0107e nakon svega dvije ili tri godine izdava\u010dkog posla objaviti knjigu nobelovca, ili ja, \u0161to \u0107u dobiti priliku da napi\u0161em nekoliko re\u010denica o \u201ene\u017enom mogerskom kasalu\u201d…<\/span><\/p>\n

***<\/span><\/p>\n

Danojli\u0107 u kratkoj bilje\u0161ci navodi da Sivac i ja zauzima posebno mjesto u Himenesovom opusu. Knjiga je, pi\u0161e Danojli\u0107, prvi put objavljena 1914. godine i postala je klasi\u010dno djelo \u0161panske knji\u017eevnosti. Sa\u010dinjena je, nastavlja dalje prevodilac, od 138 fragmenata, a ostvarena kao unutra\u0161nji lirski monolog, kao niz ispovijesti koje pjesnik povjerava svom voljenom magarcu, Sivcu. Na kraju bilje\u0161ke se nalazi zanimljiv podatak: Sivac i ja se pre\u0161tampava u najrazli\u010ditijim kolekcijama, od ugledne biblioteke Bi\u0107e i vreme do \u0161kolske lektire i ilustrovanih izdanja za najmla\u0111e.<\/span><\/p>\n

Sivac je istovremeno i bezbri\u017ena dje\u010dja igra i sumorno pitanje koje se valja ulicama vrelog Mogera. To je ujedno kao pamuk laka knjiga i kao okupacija te\u0161ka ispovijest. Kroz nju tu\u010de bezbri\u017eni glas koji slavi \u017eivot i djetinju trku, dok se u \u201eljubi\u010dastom mraku\u201d naziru smrti \u201ebla\u017eenih ni\u0161\u010dih\u201d i te\u0161ke sudbine ubogih andaluzijskih te\u017eaka. Ona, na koncu, slavi \u017eivot i sve ono \u0161to \u017eivot sobom nosi, ma koliko to lijepo i kratkotrajno i ru\u017eno i dugovjeko bilo.\u00a0<\/span><\/p>\n

Himenes \u0107e sa svojim Sivcem obi\u0107i Moger i njegovu okolinu. Na tom putu sre\u0161\u0107e \u010dudake i zanesenjake, lude i smjerne, odrpane i nadmene. I dje\u010dak i Sivac vole uboge i bijedne, jer su oni istinski \u010duvari svijeta i poezije. U nekoliko navrata dje\u010dak i Sivac zasta\u0107e da bi pogledali kakvog maloumnog dje\u010daka u Ulici San Hose ili sirotu ludu iz Ulice Sunca, kojoj je knjiga i posve\u0107ena. U tim sudbinama Himenes je, kao i Dostojevski, vidio jedan vi\u0161i oblik postojanja, bezmalo podvi\u017eni\u0161tvo, prkosnu borbu protiv stra\u0161noga \u017eivota. Himenesovi ni\u0161\u010di i jurodivi umiru prosto i bez suza: maloumnog dje\u010daka odnosi \u201epogubni crni vetar\u201d, \u0106aknutu Anilju ubija munja, su\u0161i\u010davu djevoj\u010dicu jede opaka bolest.\u00a0<\/span><\/p>\n

Darbon, Siv\u010dev doktor, jedan je od mogerskih ubo\u017enika. U nekoliko navrata je lije\u010dio Himenesovog saputnika. Pjesnik ga opisuje polako, toplo, nje\u017eno: krupan je kao bivol, crven kao lubenica. Vavolji hljebne loptice, jer je pogubio sve zube. Sivac kad nai\u0111e, kao dete se razne\u017ei. Darbon je, drugim rije\u010dima, prijatna seoska slika, uobi\u010dajeni pejza\u017e na koji su stanovnici Mogera svikli. Ali iza njegovih sna\u017enih pljeskanja i djetinjastih teturanja krije se \u010dehovljevska tuga koju Himenes sabija u svega dvije re\u010denice: Potom, smiriv\u0161i se, pogleda u pravcu starog groblja: Devoj\u010dice moja, sirotica moja mala… U toj re\u010denici, kojoj prethode neobuzdani smijeh i pla\u010d, Himenes otkriva du\u0161u nemo\u0107nog veterinara: njegov jezik je skroman, a bol ogromna i u jednostavnosti tog jezika upravo se naslu\u0107uje i koli\u010dina njegovog bola.\u00a0<\/span><\/p>\n

Kratki biografski podaci o Himenesovom \u017eivotu govore da je pjesnik Sivca pisao u periodu od 1907. do 1916. godine, kada je i \u017eivio u Mogeru. Priroda Mogera i njegove okoline savr\u0161eni su lirski eksterijer za velike drame malog Himenesovog \u010dovjeka. Lice mogerske prirode je dvogubo: predio u smiraju nagovje\u0161tava apsolutnu ljepotu koja jeste poezija, dok vatra u brdima ili razorna oluja ne dozvoljavaju da privid toga apsoluta postane vje\u010dan. Himenesov pejza\u017e je katalog izuzetnih impresija kroz koji se prelamaju mnoga pjesnikova razmi\u0161ljanja o ljepoti, prolaznosti, prirodi, surovosti. Povremeno \u0107e Himenes uobli\u010diti i poneku kriti\u010dku misao koja se odnosi na nemar anonimnih neimara koji razaraju sklad pjesnikovog zavi\u010daja:\u00a0<\/span><\/p>\n

Pogledaj, Sivi, \u0161ta nemar u\u010dini od reke izme\u0111u rudokopa. Ovog popodneva, crvena voda jedva ovde-onde skupi ne\u0161to zalaze\u0107eg sunca u svoj ljubi\u010dasti i \u017euti glib; koritom joj jo\u0161 samo \u010damci-igra\u010dke mogu ploviti. Jad i beda! A nekad su velike la\u0111e trgovaca vinom, trabakuli, leuti, jedrenjaci \u2013 Vuk, Mlada Eloiza, Sveti Kajetano, brod mog oca kojim je upravljao siroti Kintero, pa Zvezda, brod mog strica kojim je upravljao Pikon \u2013 ukra\u0161avali nebo San Huana radosnim ukr\u0161tanjem svojih jarbola \u2013 najvi\u0161i jarboli su deci zaustavljali dah u grlu! \u2013 ili su plovili u Malagu, u Kadis, na Gibraltar, natovareni silnim vinom…<\/span><\/p>\n

Dje\u010dak koji sa Sivcem gleda procesiju koja zavr\u0161ava vje\u0161anjem kartonskih i inih drugih Jud\u00e2 svome \u0107e magarcu u pola glasa saop\u0161titi jo\u0161 o\u0161triju rije\u010d u odnosu na onu koja je upu\u0107ena onima koji su podlokali i razvalili obale njegove rijeke:\u00a0<\/span><\/p>\n

… U dana\u0161nje vreme, Sivi moj, Juda se pojavljuje u obli\u010dju narodnog poslanika, ili u\u010diteljice, ili lekara, poreznika, sreskog na\u010delnika, babice; mnogi \u010dovek je, jutros, na Veliku subotu, u svojoj mr\u017enji podetinjio, pa puca iz kukavi\u010dke pu\u0161ke, i sav se predaje besmislenom, nerazumljivom prole\u0107nom glumatanju.\u00a0\u00a0<\/span><\/p>\n

Himenesova ljubav prema prirodi Andaluzije je \u0161iroka, prostrana, kao ruska stepa. \u0160panski pjesnik je skromni stvaralac koji i u obi\u010dnom vedrom jutru prepoznaje postojanje vi\u0161ega reda i koji i samom bogu zahvaljuje na takvim zorama. Istinski pjesnik i istinski slikar, Himenes za takva jutra veli kao da se nalazi \u201eu unutra\u0161njosti kakvog velikog, svetlosnog sa\u0107a, u srcu ogromne, tople, jarkocrvene ru\u017ee\u201d. Nemogu\u0107e je pobrojati sva mogu\u0107a zna\u010denja koja se ovim pore\u0111enjem otvaraju. Kada je Himenesova poezija u pitanju, to je \u010desto i nepotrebno. Ve\u0107i je, sna\u017eniji i neuporedivo ljep\u0161i podvig u\u017eivati u vanserijskoj melodiji njegovog jezika, u puno\u0107i pjesnikovih rije\u010di. \u201eSvako djelo vrijedi ta\u010dno onoliko koliko poetskog sadr\u017ei u sebi\u201d, veli Vladan Desnica u Zapisima o umjetnosti, a Himenesova andaluzijska elegija je mo\u017eda i ponajbolji dokaz ove Desni\u010dine poeti\u010dke teoreme.\u00a0\u00a0\u00a0<\/span><\/p>\n

U 32. pjevanju Himenes u nekoliko re\u010denica opisuje Cigane na koje su Sivac i on \u201eudarili\u201d. \u010covjek, \u017eena, dje\u010dak, djevoj\u010dica i majmun \u2013 to je kompletan kapital kojim pjesnik raspola\u017ee. Slika uobi\u010dajena, svakodnevna, ali Himenes u svega tri ili \u010detiri pasusa obi\u010dnu, gotovo trivijalnu scenu pretvara u poeziju prvoga reda i u omalenu studiju posve\u0107enu ciganskom \u017eivotu. Za mladu \u017eenu Himenes veli da je \u201e\u017eiv kip od blata\u201d koji \u201erukama, crnim kao dno \u0161erpe, \u010dupa korov oko sebe\u201d. Pore\u0111enje Cigankinih ruku sa dnom \u0161erpe nije tek puka pjesni\u010dka dosjetka, ve\u0107 nagovje\u0161tavanje sveprisutne gladi. Himenes slikom prazne \u0161erpe poja\u010dava neprestanu borbu vje\u010dnih lutalica za \u201ekomadom kruva i lon\u010detom vodice ladne\u201d. Djevoj\u010dica \u201eugljenom po zidu iscrtava skaredne alegorije\u201d i time Himenes potvr\u0111uje stereotipnu skasku o ciganskim djevoj\u010durcima koji prerano postaju \u017eene. Deran, veli pjesnik, mokri sebi u pupak: uistinu jedna duhovita, komi\u010dna slika koja razbija jad i \u010demer ciganskog \u017eivota. \u010covjek udara u def, a majmun privezan na lanac igra se u jarku biraju\u0107i ugla\u010dane belutke. I kada je sve to opisao, kada je svakom \u010dlanu ove sumorno-komi\u010dne dru\u017eine posvetio re\u010denicu ili dvije, Himenes ovako govori Sivcu:\u00a0<\/span><\/p>\n

To ti je, Sivi moj, Cigin porodi\u010dni ideal… \u010covek, kao hrast, koji se \u010de\u0161e; \u017eena, kao \u010dokot, po zemlji se prote\u017ee; dvoje najmla\u0111ih, mu\u0161ko i \u017eensko, da bi se vrsta nastavila, i majmun, malen i slaba\u0161an kao svet, koji ih sve prehranjuje, trebe\u0107i se od va\u0161ki…<\/span><\/p>\n

I dje\u010dak i Sivac vole mogerskog \u010dovjeka i andaluzijsku prirodu. Ipak, i Himenes i njegov magarac bez ostatka u\u010destvuju u sudbinama drugih \u017eivotinja. Oblikuju\u0107i svoj umjetni\u010dki svijet na osnovu melodije Siv\u010devog glasa i u skladu sa ritmom njegovog koraka, Himenes razvija apsolutnu empatiju prema mogerskoj farmi na kojoj \u017eive i umiru mnogobrojne \u017eivotinje. Osjetljivi dje\u010dak o\u010dima iskusnog pjesnika posmatra kako \u201e\u010detvorica u \u0161arenim majicama\u201d crnom \u017edrepcu klije\u0161tima oduzimaju \u017ealosnu i zanosnu ljepotu; bio je dovoljan tek jedan potez surovog svijeta da vje\u010dno naru\u0161i sklad gordog pastuva koji je, kako ka\u017ee Himenes, sav bio kao britva. Tu je i slika zlovoljnog \u010duvara koji ubija \u0161ugavog psa u nadi da \u0107e tim pucnjem rastjerati i vlastitu mrzovolju, ali iza pucnja ostali su tek ljudska surovost i nasilna smrt. Himenes kroz te smrti, poput Hanekea bezmalo vijek kasnije, govori o banalnosti zla, o surovosti i nasilju koji ni u \u010demu nemaju utemeljenje, koji ni u \u010demu nemaju opravdanje.\u00a0<\/span><\/p>\n

U pri\u010di o Lordu, malenom fox-terijeru, Himenes \u0107e suo\u010diti pogled psa koji je zbog bjesnila vezan uz stablo narand\u017ee na poljani iza Tvr\u0111ave i sopstvene muke koja \u0107e ga kasnije goniti kroz \u017eivot. Ostavljeni pas se preobra\u017eava u \u201ebolnu silinu ose\u0107anja\u201d, u prizor nestvaran i sna\u017ean, u prizor koji silinom toga bola razara postoje\u0107i poredak. Himenes veli da mu se pogled svezanog Lorda i kasnije u \u017eivotu vra\u0107ao kao \u201enezale\u010dena rana\u201d i to je samo jo\u0161 jedan prilog na literarnom spisku djetinjih muka koje su se onima koji su tom pogledu svjedo\u010dili vra\u0107ale i u kasnijim vremenima. Himenes \u0107e donijeti i mogersku verziju Jesenjinove \u201eBalade o keru\u0161i\u201d, koja je po snazi i surovosti jednaka pjesmi ruskog klasika. Lovac Lobato daje \u0161tence mljekarici Salud da bi ona od njih napravila \u010dorbu koja bi, prema savjetima don Luisa, trebalo da pomogne njenom umiru\u0107em \u017eivotu. Keru\u0161a je, naravno, tra\u017eila \u0161tence; i ona je, kao i Jesenjinova kuja, tu\u017eno zavijala, vjerovatno na mjesec. \u0160tence je prona\u0161la i jedno po jedno vratila odakle su i odnijeti. Himenes tim povratkom zavr\u0161ava kratku pri\u010du vjeruju\u0107i da je surovosti bilo i previ\u0161e i da bi keru\u0161ina ljubav mogla da se isplati u literaturi ako ve\u0107 nije mogla u \u017eivotu.\u00a0<\/span><\/p>\n

Himenes pi\u0161e i o borbi pijetlova, o borbama bikova, o bijelim leptirima, o vrapcima. Tu je i alegorijska slika vezanog psa koji pjesnika podsje\u0107a na po\u010detak jeseni, potom i razigrana pri\u010da o gr\u010dkoj kornja\u010di koja se tiho i mudro skriva od surovog svijeta ljudi, potom i magarac Almirante, Siv\u010dev prethodnik, koji je pjesnika \u201enau\u010dio plemenitosti\u201d. Almirante je \u017ertva porodi\u010dne trgovine, ali ujedno i prvi susret sa preduzimljivim svijetom odraslih koji ne ra\u010duna na djetinju osjetljivost. Himenes u zapisu o Almiranteu ka\u017ee da je tek vrijeme uspjelo da ga iz njegove glave izagna, ali istovremeno, indirektno, priznaje da poezija \u010duva \u010dak i ono \u0161to vrijeme potire.\u00a0<\/span><\/p>\n

Ako je Himenesova ljubav prema mogerskoj farmi beskrajna, onda je njegova ljubav prema Sivcu beskona\u010dna. Sivac je njegovo djetinjstvo, Sivac je njegov zavi\u010daj, Sivac je njegova avantura, Sivac je njegova poezija. Forma i su\u0161tina. \u010celik i \u201emese\u010devo srebro\u201d. Dvije suprotnosti koje se susti\u017eu u jednom. Himenes ne govori Sivcu, on s njim razgovara. To je susret dva prostora \u2013 jednog aktivnog i raspri\u010danog, drugog trpeljivog i nemu\u0161tog. Sivac je pi\u0161\u010deva \u201ei \u0161kola i fakultet\u201d; u beskrajnim lutanjima mogerskim atarima njih dvojica \u0107e nau\u010diti mnogo o svijetu, o ljudima, o prirodi. I sam pisac u jednom trenutku ka\u017ee da \u0107e Sivcu bolje biti s njim nego u \u0161koli; umjesto da u\u010di nepotrebnu nauku pisanja debelih i tankih slova, bolje \u0107e mu i korisnije biti da savlada gradivo iz cvije\u0107a i zvijezda, da spoznaju\u0107i svijet koji gleda spozna i samoga sebe.\u00a0<\/span><\/p>\n

Pjesnik zna da je \u017eivot tek hod ka smrti i on Sivcu povjerava tajni plan: njegovo voljeno magare odmara\u0107e se pod velikim borom koji je svojevrsna osa oko koje se kalemi Himenesov svijet. Pjesnik\/dje\u010dak ne\u0107e dozvoliti da Siv\u010deva smrt bude upisana u tefter \u017eivotinjskih umiranja kao jo\u0161 jedna crtica koja vremenom blijedi i gubi na zna\u010daju. Ne samo da pjesnik\/dje\u010dak ne\u0107e Sivca baciti u neku smradnu jamu gdje se odla\u017eu seoske crkotine ve\u0107 \u0107e na njegovim sapima ispisati najljep\u0161e re\u010denice posve\u0107ene magarcu u knji\u017eevnosti.\u00a0<\/span><\/p>\n

Slika magarca je, ka\u017ee Krsti\u0107, istorija diskvalifikacije. Magarac je \u201enajnepo\u017eeljniji karakter\u201d, od starih Grka do na\u0161ih dana. Od uko\u010denosti magare\u0107e pameti do \u201emagare\u0107e klupe\u201d kao stra\u0161nog mjesta na koje se \u0161alju oni \u201eumnoj patnji nestasali\u201d \u2013 tek magarcu je nepravedno u\u010dinjena ogromna nepravda koju tek vrhunska poezija poku\u0161ava da poni\u0161ti. Jer magarac je u knji\u017eevnosti uvijek bio svjedok su\u0161tinskih doga\u0111aja, svjedok veli\u010danstvenih preobra\u017eaja, svjedok nevjerovatnih pobjeda i stravi\u010dnih poraza. Apulejev put do obo\u017eenja odvijao se u tijelu magarca; na ovoj \u017eivotinji koja, kako ka\u017ee Himenes, u\u010di plemenitosti, Hrist je ujahao u Jerusalim; na magarcu je San\u010do Pansa pratio Alonsa Kihana \u0161irom Man\u010de; Gruban Mali\u0107 je u istoriju knji\u017eevnosti ujahao na magarcu. Svi oni su magarcu dali epizodnu ulogu, gotovo ulogu statiste, ali ulogu dovoljnu da potvrdi neobi\u010dnu prirodu ove neobi\u010dne \u017eivotinje. Himenes je u svom magarcu, njegovoj prijateljskoj poslu\u0161nosti i nesebi\u010dnoj pratnji, naslutio istinsku avanturu koja ne podrazumijeva akciju, brzinu i juri\u0161.\u00a0<\/span><\/p>\n

Magarac je za Himenesa \u201edobar, plemenit, pronicljiv\u201d. On poku\u0161ava, u nekoliko efektnih re\u010denica, da obri\u0161e stereotipne opise koji stoje uz magarca i koji onaj \u010delik i mjese\u010devo srebro pretvaraju u r\u0111u i sjenku koju na njegovu grivu baca uljana lampa. Himenes Sivca naziva \u201elivadskim Markom Aurelijem\u201d i ne postoji nijedna \u017eivotinja u svekolikoj svjetskoj knji\u017eevnosti koja je od svoga pisca dobila ljep\u0161i kompliment. Himenes je kratkim potezom magarca iz \u201emagare\u0107e klupe\u201d premjestio za katedru! Metafora nije isuvi\u0161e sna\u017ena, jer za pjesnika je Sivac i \u201euman, prijatelj starca i deteta, potoka i leptira, sunca i psa, cveta i meseca, trpeljiv i rasudan, setan i drag\u201d. Magarac dostojan Marka Aurelija, magarac dostojan pjesnika Himenesa.\u00a0<\/span><\/p>\n

Preturio sam preko ruku mnogo stranica posve\u0107enih magarcu. \u010citao sam Apuleja, jevan\u0111elja, Servantesa, Tristana i Izoldu, Jesen patrijarha, Fuentesa, Bulatovi\u0107a. Tragao sam za kratkom i preciznom definicijom koja bi mogla da mi na najbolji na\u010din opi\u0161e magarca. Nisam je pronalazio. A onda je Himenes, u jednom od posljednjih pjevanja svoje elegije, nakon Siv\u010deve smrti i nakon sahrane u Borku, zapisao:\u00a0<\/span><\/p>\n

Sivi, ne\u017eno kasalo, magarence moje, toliko si puta proneo moju du\u0161u \u2013 jedino nju, du\u0161u moju! \u2013 ovim zabitim stazama obraslim u gospinu poga\u010du, gu\u0161\u010diju travu i kukuva\u010du…<\/span><\/p>\n

To je, rekoh sebi, ono \u0161to si tra\u017eio. Magarac na svojim sna\u017enim i odanim le\u0111ima nosi na\u0161e du\u0161e kroz zabite staze obrasle u gospinu poga\u010du, gu\u0161\u010diju travu i kukuva\u010du. Ni manjeg junaka, ni ve\u0107eg posla.<\/p>\n

<\/span><\/p>\n

Goran Daki\u0107<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pri\u010de kazuju da je Garsija Markes kupio kompletno tre\u0107e izdanje romana Pedro Paramo Huana Rulfa da bi ga poklanjao prijateljima, uz uslov da se ponovo na\u0111u i pri\u010daju o njemu. S tom devizom sam godinama na raznim stranama kupovao Himenesovu andaluzijsku elegiju Sivac i ja. Kupovao je i poklanjao mnogima.\u00a0 Prvi primjerak sam prona\u0161ao u […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":2646,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_monsterinsights_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[7,124],"tags":[126,181,180],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2645"}],"collection":[{"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2645"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2645\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2646"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2645"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2645"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2645"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}