{"id":2537,"date":"2020-04-22T18:10:52","date_gmt":"2020-04-22T18:10:52","guid":{"rendered":"https:\/\/imprimatur.ba\/?p=2537"},"modified":"2020-04-22T18:10:54","modified_gmt":"2020-04-22T18:10:54","slug":"najava-dijagnoza","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/imprimatur.ba\/najava-dijagnoza\/","title":{"rendered":"Uskoro novo izdanje: \u201eDijagnoza\u201d, zbirka pri\u010da Nade Kaurin Kne\u017eevi\u0107"},"content":{"rendered":"

Danas bismo \u017eeljeli da vam predstavimo na\u0161e naredno izdanje, koje je, istina, jo\u0161 uvijek u pripremi, ali zvani\u010dni datum objavljivanja opasno se pribli\u017eava. Rije\u010d je o zbirci pri\u010da \u201eDijagnoza\u201d autorke Nade Kaurin Kne\u017eevi\u0107. Ako vam Nadino ime zvu\u010di poznato, mo\u017eda ste je zapazili ukoliko ste pratili konkurs Pri\u010de iz kom\u0161iluka, u okviru \u010dijeg je tre\u0107eg izdanja Nada progla\u0161ena za pobjednicu. U nastavku vam donosimo nekoliko detalja o samoj autorki, ali i o sjajnoj zbirci koju je spremila, a koju, izme\u0111u ostalog, odlikuju savremenost u izboru tema i postupaka, sposobnost da istinski iznenadi (pa i da \u0161okira), te neustru\u010davanje da se uhvati uko\u0161tac sa raznolikim problemima socijalnih interakcija i \u017eivota danas uop\u0161te, koliko god ti problemi bili istaknuti ili prikriveni.<\/span><\/p>\n

***<\/span><\/p>\n

Nada Kaurin Kne\u017eevi\u0107 ro\u0111ena je 1986. godine u Banjaluci. Trbuhom za kruhom, te iste godine je odnose u Dalmaciju, a petnaest godina kasnije ona sama tra\u017ei svoj kruh i bje\u017ei iz Dalmacije u Zagreb. Dvadesete joj donose uspje\u0161nu marketin\u0161ku karijeru u razli\u010ditim hrvatskim i me\u0111unarodnim kompanijama. I mu\u017ea. Tridesete joj donose profesorsku i nau\u010dnu karijeru, k\u0107erku, psa i pisanje. Nada danas radi kao predava\u010dica na Visokom u\u010dili\u0161tu Algebra. Bila je govornica na brojnim konferencijama, me\u0111u ostalim i TEDx Women konferenciji 2016. godine. Kad je rije\u010d o pisanju, izdvojili bismo to da je zavr\u0161ila CeKaPeovu radionicu pisanja proze kod Zorana Feri\u0107a, u\u0161la u \u0161iri izbor za nagradu Prozak, objavila svoju prvu pri\u010du \u201eBosanka u Zagrebu\u201d u sklopu konkursa Pri\u010de iz kom\u0161iluka 2, te osvojila prvo mjesto na konkursu Pri\u010de iz kom\u0161iluka 3. Pi\u0161e i di\u0161e u Zagrebu, a svoju prvu zbirku kratkih pri\u010da naslova \u201eDijagnoza\u201d objavljuje u Banjaluci. Tamo gdje je prvi put prodisala.\u00a0<\/span><\/p>\n

***<\/span><\/p>\n

O zbirci \u201eDijagnoza\u201d knji\u017eevnik Zoran Feri\u0107 napisao je sljede\u0107e:<\/span><\/p>\n

Ako postoji neka univerzalna dijagnoza, ona koja obuhva\u0107a bolesti koje na prvi pogled ne izgledaju kao bolesti nego \u017eivot sam, na\u0161a uvjerljiva i nepatvorena stvarnost, mo\u0107i \u0107ete je na\u0107i u ovoj knjizi pri\u010da o nama samima. Formalno i vrlo inteligentno zami\u0161ljena kao zbirka dijagnoza likova, ona nam pokazuje onu finu mre\u017eu pukotina u ljudskim odnosima s kojima se \u010desto susre\u0107emo oko sebe i u sebi, \u010dak u tolikoj mjeri\u00a0 da je mo\u017eemo detektirati kao neku op\u0107u pandemiju.\u00a0<\/span><\/p>\n

Minimalisti\u010dke, stilski dotjerane, ove dijalo\u0161ke pri\u010de koje u sebi nose sna\u017ean dramski naboj \u0161to se vrti oko uobi\u010dajenog i prividno banalnog, svojim mo\u0107nim a svakodnevnim jezikom privu\u0107i \u0107e svakog \u010ditatelja i postaviti pred nas ogledalo koje nam se katkada ruga, katkada nas tje\u0161i, a najvi\u0161e nam pokazuje razli\u010dite moduse suvremenog \u017eivljenja. Pri\u010de napu\u010dene prikrivenim homoseksualcima koji nemaju snage za izlazak iz ormara, ljudima koji skrivaju svoje neuspjehe, Instagram ovisnicima i primitivnim tradicionalistima, preljubnicima i proma\u0161enim romanti\u010darima, otvaraju se u razli\u010ditim licima, ja, ti mi i tako nam i svojom gramatikom sugeriraju o kome i kome govore.\u00a0<\/span><\/p>\n

Minimalisti\u010dke, dijalo\u0161ke i strogo stilski funkcionalne, ove pri\u010de kao da nastaju na temeljima najbolje ameri\u010dke tradicije pripovijedanja.\u00a0 I po tome se mo\u017ee vidjeti kako se jedan univerzalni jezik pri\u010danja pri\u010de sjajno sna\u0161ao na doma\u0107em terenu. U ovim pri\u010dama \u0107emo se sigurno prepoznati i to ne\u0107e biti uvijek ugodno, ali \u0107e biti ljekovito. Ova je dijagnoza to\u010dno pogo\u0111ena, ali nije samo opis bolesti nego i vrlo u\u010dinkovit lijek.\u00a0\u00a0<\/span><\/p>\n

***<\/span><\/p>\n

Iako ove pri\u010de dobijaju puni smisao tek kada se \u010ditaju jedna za drugom, jer su grupisane tako da formiraju odre\u0111ene tematske cjeline, donosimo vam nekoliko odlomaka iz zbirke, kako biste se na najdirektniji mogu\u0107i na\u010din mogli upoznati s Nadinim pisanjem.\u00a0<\/span><\/p>\n

F40 Bez tragova nasilja<\/span><\/p>\n


\n<\/span>Danas, 5. lipnja, oko 8 sati i 40 minuta, prona\u0111eno je tijelo desetogodi\u0161nje djevoj\u010dice u mjestu Promajna, op\u0107ina Ba\u0161ka Voda. Tragedija se dogodila kada se djevoj\u010dica, u jo\u0161 nerazja\u0161njenim okolnostima, udaljila iz obiteljskog doma u subotu, oko 15h. Roditelji N. K. iste su ve\u010deri nazvali policiju i pokrenuli potragu. Pretpostavlja se da je uzrok smrti \u2013 utapanje. Policijski o\u010devid je u tijeku. Zasada nisu otkrivene nikakve sumnjive okolnosti niti tragovi nasilja.\u00a0<\/span><\/p>\n

Slobodna Dalmacija, Crna kronika, 05. lipnja, 1997.<\/span><\/p>\n

F41 Cvije\u0107e<\/span><\/p>\n

Svi Ninini crte\u017ei uvijek su bili isti. Nepravilna ku\u0107a, pokraj nje tata, mama, ona i sestra poredani po veli\u010dini. I \u017euta. Prolivena \u017euta po cijelom papiru.\u00a0<\/span><\/p>\n

\u201eNina, je li to sunce?\u201d, pitao bi u\u010ditelj.<\/span><\/p>\n

\u201eNe, to je cvije\u0107e.\u201d<\/span><\/p>\n

\u201eFali ti oblik. Latice, stabljika, ajde probaj ponovno.\u201d<\/span><\/p>\n

Uzela je drugi papir, umo\u010dila kist u \u017eutu vodenu boju i po\u010dela nanositi to\u010dke po papiru. To\u010dku po to\u010dku. Crtala je svoje cvije\u0107e.<\/span><\/p>\n

\u201eMa Nina, kakvo je to cvije\u0107e?\u201d<\/span><\/p>\n

\u201eTo je cvije\u0107e u mojoj ulici\u201d, odgovorila je tiho.<\/span><\/p>\n

\u201eNisam \u010duo?\u201d<\/span><\/p>\n

\u201eCvije\u0107e u mojoj ulici. Ima ga puno, svuda. Svaki dan hodam kraj njega\u201d, govorila je glasnije, ali uti\u0161avao ju je \u017eamor ostalih.\u00a0<\/span><\/p>\n

U\u010ditelj je podigao papir. Od\u0161etao je do plo\u010de gledaju\u0107i u \u017eute to\u010dke. Okrenuo se prema razredu.<\/span><\/p>\n

\u201eJe li to \u017euka?\u201d, upitao je.<\/span><\/p>\n

\u201eNe znam.\u201d<\/span><\/p>\n

\u201eNina ne zna crtati cvije\u0107e!\u201d, uzviknuo je Vinko, a ostatak razreda je prasnuo u smijeh.<\/span><\/p>\n

Podigao je dlan u znak sti\u0161avanja.\u00a0<\/span><\/p>\n

\u201eJest, Nina, to je \u017euka. Znam, vozio sam se tvojom ulicom neki dan.\u201d.<\/span><\/p>\n

Razred se igrao ruganjam.<\/span><\/p>\n

\u201eU\u010ditelj je vidio moju ku\u0107u\u201d, crvenjela je Nina.<\/span><\/p>\n

\u201eTi\u0161ina. Znate li \u0161to je \u017euka?\u201d<\/span><\/p>\n

\u201eBuka u Nininoj glavi\u201d, razred je opet prasnuo u smijeh.<\/span><\/p>\n

\u201e\u017duka ili brnistra vam je ba\u0161 na\u0161a biljka, biljka kamenjara. Cvate vam \u017eutim cvjetovima, u drugom dijelu prolje\u0107a. Zato Nina crta toliko \u017eute, obratite pozornost malo, sad joj je vrijeme. I \u017euka ima jedan poseban miris.\u201d<\/span><\/p>\n

\u201eZato Nina smrdi\u201d, hrabro \u0107e Vinko.<\/span><\/p>\n

Gromoglasan smijeh obojao joj je obraze jo\u0161 ja\u010de. Tonula je u klupi. Uvijek je nju posebno prozivao. Za\u0161to to radi?<\/span><\/p>\n

\u201eDosta. \u017duka ba\u0161 lijepo miri\u0161e\u201d, vratio joj je njen crte\u017e. \u201cIna\u010de, \u017euka vam je jako savitljiva i zato se koristila za izradu raznih predmeta. Nekad se \u010dak koristila za vezivanje vinove loze, o njoj smo ba\u0161 danas u\u010dili. Govori se i da tamo gdje raste \u017euka \u2013 nema zmija.\u201d<\/span><\/p>\n

Nitko ga nije slu\u0161ao, bli\u017eio se kraj jo\u0161 jednog dana, svima su noge jedva \u010dekale pobje\u0107i.\u00a0<\/span><\/p>\n

\u201eAjde, o\u010dito je dosta. Spremite se i polako ku\u0107i.\u201d<\/span><\/p>\n

Razredu nije rekao da se \u017euka smatra afrodizijakom. Pri\u010dalo se da kad \u017euka cvate, \u017eene postaju posebno zavodljive. Razmi\u0161ljao je o svojoj \u017eeni. Do\u0161lo je prolje\u0107e, valjda \u0107e i njemu procvasti. Hla\u010de su mu postale tijesne.<\/span><\/p>\n

\u201eNina, hajde, jesi se spremila?\u201d<\/span><\/p>\n

Uvijek joj je trebalo najvi\u0161e vremena da se spremi. Drugi bi samo ne\u0161to nabrzaka ubacili, ali ona je imala sve. Sve knjige, sve radne bilje\u017enice, sve bilje\u017enice. Punu pernicu nao\u0161trenih bojica. Morala je paziti. Mama nije voljela tupe bojice i u\u0161i na bilje\u017enicama.<\/span><\/p>\n

\u201eDovi\u0111enja.\u201d<\/span><\/p>\n

Krenula je uzbrdo prema svojoj \u017eutoj ulici; dugo je hodala. Prva ulica do magistrale, posljednja ulica od mora.\u00a0Torba je bila te\u0161ka. Mirisalo je na prolje\u0107e, ali ona je osje\u0107ala samo parizer.\u00a0<\/span><\/p>\n

\u201eMoram po\u010distiti mrvice.\u201d<\/span><\/p>\n

Mama joj je svaki dan spremala sendvi\u010d za \u0161kolu, nije htjela da jede u pekari.<\/span><\/p>\n

\u201eSvaki dan 5 kn pa ti ra\u010dunaj. \u0160ta ti fali?\u201d<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Danas bismo \u017eeljeli da vam predstavimo na\u0161e naredno izdanje, koje je, istina, jo\u0161 uvijek u pripremi, ali zvani\u010dni datum objavljivanja opasno se pribli\u017eava. Rije\u010d je o zbirci pri\u010da \u201eDijagnoza\u201d autorke Nade Kaurin Kne\u017eevi\u0107. Ako vam Nadino ime zvu\u010di poznato, mo\u017eda ste je zapazili ukoliko ste pratili konkurs Pri\u010de iz kom\u0161iluka, u okviru \u010dijeg je tre\u0107eg […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":2538,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_monsterinsights_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[7],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2537"}],"collection":[{"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2537"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2537\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2538"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2537"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2537"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2537"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}