{"id":2503,"date":"2020-04-15T18:00:01","date_gmt":"2020-04-15T18:00:01","guid":{"rendered":"https:\/\/imprimatur.ba\/?p=2503"},"modified":"2020-04-15T18:06:20","modified_gmt":"2020-04-15T18:06:20","slug":"recenzija-nekoliko-sitnih-uboda","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/imprimatur.ba\/recenzija-nekoliko-sitnih-uboda\/","title":{"rendered":"Tanja Stupar Trifunovi\u0107 o knjizi \u201eNekoliko sitnih uboda\u201d"},"content":{"rendered":"

Mihaela \u0160umi\u0107 svoju prvu knjigu poezije, \u201eNekoliko sitnih uboda\u201d, po\u010dinje ciklusom \u201eOdrastanje\u201d, koji se otvara pjesmom \u201eSu\u0161na tajga u ko\u0161pi masline\u201d. Ta pjesma upravo i govori o odrastanju, ali pomalo oneobi\u010dajenom odrastanju koje je obilje\u017eeno smr\u0107u imaginarne prijateljice Tamare. Knjiga zavr\u0161ava pjesmom \u201ePri\u010da o Santosu\u201d, opisom stvarne smrti ilegalne meksi\u010dke imigrantkinje. Nimalo naivno, ova poetska zbirka stoji izme\u0111u dvije smrti; prve, kada, da bi bila primljena u svijet \u201eodraslih\u201d, djevoj\u010dica kao svojevrsnu inicijaciju (nevoljno) \u017ertvuje i sahranjuje svoju ma\u0161tu (otjelovljenu u imaginarnoj prijateljici), a druga smrt je upravo slika i prilika svijeta odraslih, li\u0161enog ma\u0161te, gdje se drugost ne pra\u0161ta i u kojoj policija za lov na imigrante ubija Soledad. Obje pjesme iz dvije razli\u010dite perspektive svjedo\u010de svijet u kojem \u017eivimo. I cijenu bivanja u njemu. I nisu jedine takve. Zapravo, mogli bismo re\u0107i da su neka vrsta okvira ili sugestije o rasponu motiva i ideja kojima se bavi ova knjiga. Iako je rije\u010d o mladoj autorki, na\u010din na koji ona gradi pjesme, kako vlada stilskim figurama, motivima, jasno\u0107om i originalno\u0161\u0107u poetskih slika govori nam da se susre\u0107emo sa ve\u0107 prili\u010dno zrelom i uobli\u010denom poetikom. Ono \u0161to fascinira (i nimalo ne umanjuje pjesni\u010dki kvalitet knjige) jesu zdru\u017eene ma\u0161tovitost i vje\u0161tina pri\u010danja pri\u010da, koje se jasno o\u010dituju i kroz njen poetski izraz i nagovje\u0161tavaju vrsnog budu\u0107eg pripovjeda\u010da.\u00a0<\/span><\/p>\n

Ovo je poezija koja ne bje\u017ei od ispovjednog, ali autorka nema namjeru da podastre pred \u010ditaoce svoje \u201erane jade\u201d i optereti nas li\u010dnim iskustvima. Njena je opsesija vi\u0161e svijet koji gleda, onaj oko nje, bli\u017ei i dalji, naslu\u0107eni u pro\u0161losti i onaj koji tek postaje kroz slutnje \u2013 jedan u isti mah i \u010daroban i surovo ogoljen svijet, sav sazdan u suprotnostima. U nje\u017enosti i grubosti. Upravo tu se za\u010dinje snaga, dinamika i ljepota njene poezije.\u00a0 I u sposobnosti da sa lako\u0107om opi\u0161e stvari na vi\u0161e na\u010dina i iz potpuno razli\u010ditih i \u010desto suprotstavljenih perspektiva. Raspon njenih interesovanja koja nalaze svoje mjesto u poetskom vrlo je \u0161irok \u2013 od filozofije, preko klasi\u010dne umjetnosti, feministi\u010dkih ikona, geografije, turisti\u010dkih mapa gradova, pa do pop kulture. Tu \u0107ete se, na istom mjestu, susresti sa aste\u010dkim i majanskim bogovima, junacima i junakinjama meksi\u010dkih serija, slikama iz Sikstinske kapele, \u017eenama sa Karava\u0111ovih slika, junacima iz animea, rimskim boginjama i brojnim bliskim, svakodnevnim bo\u017eanstvima koje autorka o\u017eivljava pred nama, koje zati\u010de po ulicama dalekih gradova ili u autobusu dok se vozi na posao. Njeni ljudi i njeni bogovi su pomije\u0161ani i potkradaju mo\u0107i jedni od drugih kako bi vratili mo\u0107 poetskom izrazu. A ovaj poetski izraz je upravo to \u2013 mo\u0107an. Svoj. Nenametljiv i nje\u017ean, a opet jak i obuzimaju\u0107i. On u sebe obuhvata dvije naizgled suprotstavljene stvari; modernost i duh vremena u kojem autorka stvara i, sa druge strane, neku uzvi\u0161enu i sve\u010danu drevnost, posvetu klasi\u010dnom u umjetnosti, nesvakida\u0161nju pa\u017enju i usmjerenost ka pro\u0161losti, ali na na\u010din da se tradicionalno na najbolji mogu\u0107i na\u010din transponuje u savremeno oboga\u0107uju\u0107i ga i daju\u0107i mu vi\u0161eslojnost i vi\u0161ezna\u010dnost.\u00a0<\/span><\/p>\n

Ovo nije jednostavna poezija. \u201eNekoliko sitnih uboda\u201d su sve osim sitni. Sintagma iz naslova jasna je aluzija na istoimenu sliku Fride Kalo (Frida je bila inspirisana \u010dlankom u novinama o ubici koji je komentari\u0161u\u0107i ubistvo svoje \u017eene, koju je vi\u0161estruko izbo no\u017eem, rekao: \u201eTo je bilo samo nekoliko sitnih uboda.\u201d). Autorka uzima ovu re\u010denicu, ve\u0107 prenapregnutu simbolikom, i stavljaju\u0107i je u naslov knjige (treba napomenuti da naslov savr\u0161eno odgovara zbirci), daje joj dodatna zna\u010denja koja korespondiraju sa ranijima. Ubistvom, smr\u0107u i bolom. Frida i junakinje Mihaelinih pjesama su one u kojima je ne\u0161to ubijeno i to ne\u0161to se ispoljava kroz bolna svjedo\u010denja, kod jedne u slikama, a kod druge u pjesmama. One obje poznaju i prepoznaju stvarnost punu nasilja i ne bje\u017ee od toga da je posvjedo\u010de (iz pjesme \u201eMje\u0161anci i rovovi\u201d):<\/span><\/p>\n

Nemoj da rovi\u0161 po mom podrijetlu,
\n<\/span>Rekli su da imam previ\u0161e mije\u0161ane krvi.
\n<\/span>U mesu krijem narode koji se me\u0111usobno mrze,
\n<\/span>Sva sam genocidna, homicidna, suicidna.
\n<\/span>Nemoj da rovi\u0161 po mojim poljima i mi\u0161i\u0107ima,
\n<\/span>Da ekshumira\u0161 le\u0161eve iz moje utrobe
\n<\/span>I svega \u0161to zaudara na smrt.
\n<\/span>Ne \u017eelim da slu\u0161am pri\u010de
\n<\/span>O mojim rebrima koja su lomila moje pr\u0161ljenove
\n<\/span>I o tomu kako su pr\u0161ljenovi rebrima \u0161aputali
\n<\/span>Teorije postanka.<\/span><\/p>\n

Ono \u0161to zapanjuje i zavodi iz ove poezije \u2013 nigdje na jednom mjestu nema toliko nje\u017enosti i ljepote slivenih sa nasiljem i bolom koji kao da kulja iz svih tih treperavih i lijepih slika. Mihaela \u0160umi\u0107 nas odvodi u svijet gdje odrasti ne zna\u010di samo odrasti, odrasti zna\u010di nau\u010diti pre\u017eivjeti;<\/span><\/p>\n

Deveta kad pri\u010dam sa svemirom i bogom
\n<\/span>I proklinjem i jednog i drugog \u0161to je djed oti\u0161ao.
\n<\/span>Deseta kad otkrivam mo\u0107 ispu\u0161tanja besmisla
\n<\/span>Kroz vrelu krv i komadi\u0107e stakla.
\n<\/span>Jedanaesta kad smrti gledam u o\u010di
\n<\/span>I dugo u no\u0107 joj laskam dr\u017ee\u0107i \u0161aku tableta u ruci.
\n<\/span>Dvanaesta kad stojim pod tu\u0161em sat vremena
\n<\/span>I ne pomjeram se dok mama bijesno ne pokuca na vrata.
\n<\/span>Trinaesta kad pla\u010dem dok me tada\u0161nji de\u010dko ljubi
\n<\/span>Jer ne osje\u0107am ni\u0161ta osim ga\u0111enja i nelagode.
\n<\/span>\u010cetrnaesta kad djedu sjedim na grobu
\n<\/span>I prepri\u010davam \u0161to mi je jedan jadnik uradio.
\n<\/span>Petnaesta kad me moja biv\u0161a ljubav
\n<\/span>Naziva sebi\u010dnom i beskorisnom propalicom
\n<\/span>Cini\u010dno se smiju\u0107i mojoj o\u010dajnoj ljudskosti.
\n<\/span>\u0160esnaesta kad se pijano dovla\u010dim ku\u0107i
\n<\/span>Nakon \u0161to mi je onaj jadnik rekao da sam ljubav
\n<\/span>njegovog \u017eivota.
\n<\/span>Ja sam Homunculus koji je iskrvario
\n<\/span>na gospodarevom stolu
\n<\/span>Ispu\u0161taju\u0107i demone i besmisao u njegovu visinu.
\n<\/span>Uskrsnu\u0107e se izlilo u moje ruke
\n<\/span>I odlu\u010dilo da smo dovoljno u\u010dili \u017eivjeti jedno s drugim.
\n<\/span>\u201eNe trebaju ti vi\u0161e ove karte\u201d,
\n<\/span>Odzvanjala sam sama u sebi,
\n<\/span>\u201eVe\u0107 zna\u0161 napamet kako se pre\u017eivljava.\u201d<\/span><\/p>\n

\u00a0Junakinje i junaci njene poezije suo\u010deni su sa brojnim izazovima, tragedijama i traumama, ali oni nikako nisu predstavljeni kao \u017ertve, naprotiv, neka su vrsta herojskih, buntovnih i borbenih stradalnika koji se \u010desto preobra\u017eavaju u junake koji su u stanju nadigrati vlastitu sudbinu jer oni ne vjeruju u nju. Oni je stvaraju.\u00a0<\/span><\/p>\n

Puno je segmenata koje ambiciozno i uspje\u0161no motivski obuhvata \u201eNekoliko sitnih uboda\u201d. \u0160to je interesantno, autorka nema problem s tim da iz pjesme u pjesmu mijenja likove, polove, varira emocije, da se identifikuje sa d\u017eelatima, njihovim \u017ertvama i suprotstavljenim glasovima u njihovim glavama. Ona se ne ustru\u010dava opjevati ljubav iz heteroseksualne ali i homoseksualne perspektive, uvode\u0107i \u010ditaoca u svu slo\u017eenost i iznijansiranost osje\u0107ajnosti me\u0111u ljubavnicima\/ljubavnicama. Svijet o kojem ona pi\u0161e, bilo da se radi o svakodnevnom \u017eivotu, istorijskim ili mitskim li\u010dnostima, filmskim junacima ili ljubavi, nikad nije jednostran, sku\u010den i isklju\u010div. On podrazumijeva te\u017enju kod autorke da artikuli\u0161e razli\u010dite glasove i kroz njih do\u010dara puninu \u017eivota i spremnost kod \u010ditaoca da \u010duje mno\u0161tvo i osjeti slo\u017eenost ljudskog bi\u0107a, bilo da se radi o pro\u0161lim vremenima ili o ljudima koje mo\u017eemo razaznati u stvarnosti oko nas.<\/span><\/p>\n

Kratak rezime bi bio da je Mihaela \u0160umi\u0107 u svojoj prvoj knjizi \u201eNekoliko sitnih uboda\u201d uspjela dati jednu kompleksnu sliku \u017eivota, vje\u0161to uklopljenu u pjesme koje tra\u017ee pa\u017eljiva i ponovljena \u010ditanja, jer svaki put su kadre ponuditi dodatna zna\u010denja. Ona je radoznala i istra\u017eiva\u010dki nastrojena autorka, \u010dija \u0107e poezija biti uzbudljiva mapa detektivskih, knji\u017eevnih, filmskih, kulturnih, filozofskih i istorijskih putovanja u rukama \u010ditalaca sli\u010dnog duha.\u00a0<\/span><\/p>\n

Tanja Stupar Trifunovi\u0107<\/span><\/p>\n

Zbirku \u201eNekoliko sitnih uboda\u201d Mihaele \u0160umi\u0107 mo\u017eete naru\u010diti ovdje<\/strong><\/a>.<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Mihaela \u0160umi\u0107 svoju prvu knjigu poezije, \u201eNekoliko sitnih uboda\u201d, po\u010dinje ciklusom \u201eOdrastanje\u201d, koji se otvara pjesmom \u201eSu\u0161na tajga u ko\u0161pi masline\u201d. Ta pjesma upravo i govori o odrastanju, ali pomalo oneobi\u010dajenom odrastanju koje je obilje\u017eeno smr\u0107u imaginarne prijateljice Tamare. Knjiga zavr\u0161ava pjesmom \u201ePri\u010da o Santosu\u201d, opisom stvarne smrti ilegalne meksi\u010dke imigrantkinje. Nimalo naivno, ova poetska […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":2504,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_monsterinsights_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[7],"tags":[184,186,187,188],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2503"}],"collection":[{"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2503"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2503\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2504"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2503"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2503"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2503"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}