Roman Steve Grabovca \u201eMulat albino komarac\u201d svjedo\u010danstvo je o jednoj izgubljenoj generaciji. Na samom po\u010detku, u djetinjstvu, ta generacija pred sobom kao da ima, bar se tako mo\u017ee \u010diniti onima koji su u to vjerovali, neku budu\u0107nost, no umjesto toga, slijedi ratna apokalipsa,\u00a0 upropa\u0161tene tinejd\u017eerske godine, a potom, kad do\u0111e nekakav mir, slijedi\u00a0 \u017eivot bez nade u postapokalipti\u010dnom, postratnom, distopijskom dru\u0161tvu koje danas svi tako dobro poznajemo.<\/p>\n
\u201eImam 26 godina i nikakavu budu\u0107nost\u201d, re\u010denica je koja se ponavlja kao lajtmotiv ovog romana, \u010dija struktura podsje\u0107a na svojevrsni kaleidoskop sje\u0107anja iz ranog djetinjstva u doba mira, zatim iz ratnih vremena i potom tavorenja u siroma\u0161tvu postratnog bosanskohercegov\u010dkog dru\u0161tva.<\/p>\n
\u201eNikad ne\u0107u shvatiti ljude koji ru\u0161e da bi zatim ponovo gradili\u201d, re\u0107i \u0107e pripovjeda\u010d, ujedno i glavni lik.<\/p>\n
Taj pripovjeda\u010d je duboko svjestan svoje bezizlazne situacije, analizira je iskreno i bez uljep\u0161avanja, ali s odre\u0111enom dozom autoironije i crnog humora, koji ipak malo poma\u017ee u apsurdnoj svakodnevici.<\/p>\n
Jedine rijetke svijetle ta\u010dke u pripovjeda\u010devom \u017eivotu, ispri\u010danom u prvom licu, jesu nekoliko drugara, povremena u\u017eivanja u lakim drogama i alkoholu i, naravno, rok muzika, \u010dije se zna\u010denje mo\u017ee i\u0161\u010ditati i iz samog naslova knjige, ali to \u010ditatelj shvati tek nakon \u0161to pro\u010dita knjigu.<\/p>\n
Ima u ovom romanu i mjesta za ljubav, onu naivnu i nevinu mladala\u010dku ljubav, ali ona ostaje neostvarenom i postoji samo da bi i ona postala jedna od tu\u017enih, ali nezaboravnih uspomena. Ni ta ljubav nije imala budu\u0107nost, kao niti bilo \u0161ta drugo u ovom romanu, koji ne ostavlja mjesta za bilo kakvu nadu.<\/p>\n
Roman \u201eMulat albino komarac\u201d jedno je od mnogih pripovijesti o pro\u0161losti koju bi najradije svi zaboravili. Ali to nije tako jednostavno, jer je ta i takva pro\u0161lost uvjetovala budu\u0107nost glavnog lika, koji svako malo ponavlja kako nema budu\u0107nosti, nema rje\u0161enja, nema novca, nema nikoga.<\/p>\n
Na koncu, radi se o izuzetno \u010ditljivom, ali i tu\u017enom \u0161tivu, pisanom iskrenim i jednostavnim jezikom, bez zadr\u0161ke i bez ikakve naznake politiziranja. Stevo Grabovac napisao je roman koji \u0107e se \u010ditati i dugo pamtiti.<\/p>\n
Roman\u00a0\u201eMulat albino komarac\u201c Steve Grabovca mo\u017eete prona\u0107i u svim knji\u017earama Kultura u Banjaluci, Tuzli, Bijeljini i Sarajevu, u antikvarnici Ramajana u Banjaluci, kao i u sarajevskim knji\u017earama Buybook i Connectum Klub knjige. Knjigu tako\u0111e mo\u017eete naru\u010diti po sni\u017eenoj cijeni preko na\u0161e internet knji\u017eare i to preko\u00a0ovog linka<\/strong><\/a>.\u00a0<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Roman Steve Grabovca \u201eMulat albino komarac\u201d svjedo\u010danstvo je o jednoj izgubljenoj generaciji. Na samom po\u010detku, u djetinjstvu, ta generacija pred sobom kao da ima, bar se tako mo\u017ee \u010diniti onima koji su u to vjerovali, neku budu\u0107nost, no umjesto toga, slijedi ratna apokalipsa,\u00a0 upropa\u0161tene tinejd\u017eerske godine, a potom, kad do\u0111e nekakav mir, slijedi\u00a0 \u017eivot bez […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":2200,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_monsterinsights_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[7,160],"tags":[170,159,142,158],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2198"}],"collection":[{"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2198"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2198\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2200"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2198"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2198"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2198"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}