{"id":2169,"date":"2019-07-24T11:51:39","date_gmt":"2019-07-24T11:51:39","guid":{"rendered":"https:\/\/imprimatur.ba\/?p=2169"},"modified":"2019-07-24T11:51:41","modified_gmt":"2019-07-24T11:51:41","slug":"sasa-smulja-petodinarke-u-opticaju","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/imprimatur.ba\/sasa-smulja-petodinarke-u-opticaju\/","title":{"rendered":"Sa\u0161a \u0160mulja: \u201ePetodinarke\u201c u opticaju"},"content":{"rendered":"

Na\u0161om generacijom vjerovatno cijeloga \u017eivota zva\u0107emo one koji su se, devedesetih, barem jednom na\u0161li u izbjegli\u010dkoj koloni ili su na bilo koji drugi na\u010din napustili topli dom, zamijeniv\u0161i ga hladnim ro\u0111a\u010dkim sobi\u010dkom ili kakvom drugom negostoljubivom odajom. Ili one koji su, uz ne\u0161to vi\u0161e sre\u0107e i u ne\u0161to druga\u010dijoj ulozi, kroz prozor u\u010dionice \u0161to gleda na magistralni put, s bolom i strahom kakav valjda nikada vi\u0161e ne\u0107e osjetiti, posmatrali beskrajnu kolonu nevoljnika. One \u0161to su barem jednom \u010duli rije\u010d koja \u0107e u narodu ubrzo poprimiti sasvim pogrdno zna\u010denje i \u010dak i glasovno uzli\u010diti na jedan od smrtnih grijehova, rije\u010d upu\u0107enu posti\u0111enom sebi ili pak nekom, u svom razredu novome u\u010deniku. Ili one koji su se, igrom sudbine kakva se nije tako rijetko igrala u posljednjej\u0161em ratu, u samo nekoliko godina na\u0161li i u jednoj i u drugoj, podjednako te\u0161koj \u017eivotnoj ulozi.<\/p>\n

U ove posljednje ubraja se i pisac knjige \u201ePetodinarke\u201c, ro\u0111en u Dalju, slavonskom mjestu kojem je posvetio i kojim je naslovio svoj prvi roman, nastanjen danas u Banjoj Luci, u kojoj se polagano ali nesigurno zaboravljaju sve na\u0161e izbjegli\u010dke ili do\u0161lja\u010dke sudbine. Njegov novi roman, sjajno ilustrovan, namijenjen je i posve\u0107en ne\u0161to starijoj djeci i odraslima, vje\u010ditim deranima kakav je i sam, u ljep\u0161em smislu te rije\u010di, ostao. I djetinjstvu uop\u0161te, opet u onom ljep\u0161em smislu, iako ga takvim, u slu\u010daju glavnog junaka, ova knjiga ba\u0161 i ne bilje\u017ei. Daki\u0107 nije pisac pobjeda, patetike i izvrsnosti, jednako kao \u0161to njegov glavni junak, \u0107utljivi neznaj\u0161a \u017deljko Ni\u0161evi\u0107, jeste sasvim obi\u010dan dje\u010dak, iz sasvim obi\u010dne, izbjegli\u010dke sirotinjske porodice, a opet heroj. Druga\u010dijih, porodica ali i heroja, kao da i nije bilo u tim izbjegli\u010dkim kolonama: o druga\u010dijima, na bilo koji na\u010din izvrsnima, Daki\u0107 kao da i odbija pisati.<\/p>\n

\u201ePetodinarke\u201c je zadovoljstvo \u010ditati i zbog detaljnog opisa i nadahnutog presjeka \u017eivota ovog malog, no istorijski i geografski nimalo bezna\u010dajnog mjesta. Zbog delikatnih emocija, \u017eivih i sadr\u017eajnih uspomena, nostalgije i melanholije, humora na sopstveni i tu\u0111 ra\u010dun, ukratko zbog svega onoga \u010dime je autor, na isti na\u010din, na\u010dinio i daljsko tkanje svoje prve, nazovimo je tako, autofikcije. Iako je uglavnom nastojao da da vjerodostojan odraz vremena u kojem muze \u0107ute pred istinskom tragedijom \u017eivota, a ljudi za pjesmu nemaju \u017eelje ni poleta, Daki\u0107u inspiracije nije manjkalo, naro\u010dito kada je u pitanju rodna rijeka, pa \u0107e njegovi \u201eDunavski vali\u201c zazvu\u010dati ovako:<\/p>\n

Stojim i oslu\u0161kujem njegov be\u0161umni tok kroz plodne slavonske ravnice; stojim nekoliko centimetara od malenih talasa koji udaraju u pe\u0161\u010danu obalu i brzo se povla\u010dim nazad, prepla\u0161en ti\u0161inom kojom se ta mo\u0107na vodena stihija valja daljskim obalama. I ni\u0161ta se, za taj jedan trenutak ve\u010dnosti, ne \u010duje: ni krik obli\u017enjih ptica, ni kreketanje \u017eaba, ni lave\u017e udaljenih pasa. Postoji samo ti\u0161ina, ta lekovita i umiruju\u0107a ti\u0161ina koja krepi i odmara, od koje se nikada ne mo\u017ee\u0161 rastati i koja te\u010de u tebi ma gde bio i ma kojim putevima hodio. Ona smiruje vatru, razgoni muku, potapa tugu. (U nju su i danas porinuti svi moji snovi i nadanja, \u017eelje i prkosi, strepnje i radosti.) <\/em><\/p>\n

Me\u0111utim, ova knjiga zaslu\u017euje pa\u017enju i pozitivne kritike prije svega zato \u0161to predstavlja jedan sna\u017eno anga\u017eovan antiratni podsjetnik na izbjegli\u010dku muku, na zaboravljenu sirotinjsku kolonu, na nevolju od koje je, \u010dini se, i Bog digao ruke. Bez imalo uljep\u0161avanja i idealizacije, \u010desto svojstvenih knji\u017eevnosti posve\u0107enoj djeci, naturalisti\u010dkim rafinmanom reklo bi se, Daki\u0107 bilje\u017ei i knji\u017eevno oblikuje svoja sje\u0107anja. Knjigu \u201ePetodinarke\u201c odlikuju pripovjeda\u010dko vi\u0161eglasje i vje\u0161to organizovan autoreferencijalan tekst. U njoj se dodiruju i prepli\u0107u razli\u010dite sudbine, pri\u010de i ispovijesti. Teku doslovno iz nekoliko rukavaca, kao prema Dunavu, i slivaju prema \u017deljku Ni\u0161evi\u0107u i njegovoj \u017eivotnoj pri\u010di, njegovom diskretnom herojstvu. Teku poput pojedina\u010dnih izbjegli\u010dkih sudbina koje su se slile u neizbrisivu kolonu magistralnog puta novije istorije.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Petodinarke su, vidimo od samog po\u010detka, literarno i \u017eivotno konvertibilna moneta. Za jednu petodinarku iz ovog romana moglo se kupiti \u201epet plovaka, 30 udica ili novi meps\u201c, dok bi vi\u0161e njih bilo dovoljno za \u201enajbolju pecaro\u0161ku opremu u ulici\u201c. Jasno je da su petodinarke iz naslova nov\u010danica s ubjedljivom simboli\u010dkom ali i aksiolo\u0161kom vrijedno\u0161\u0107u u ovom djelu. Petodinarke su ta\u010dka dodira i ta\u010dka presjeka razli\u010ditih \u017eivotnih pri\u010da, lajtmotiv ove daljske polifonije. Kada je u pitanju pri\u010da dje\u010daka Gorana Daki\u0107a, otkri\u0107emo tek toliko da \u0107e na po\u010detku biti \u201eslatko\u201c zara\u0111ene, a da \u0107e na kraju pri\u010de pe\u0107i poput savjesti.<\/p>\n

Ima u ovoj knjizi nevelikog obima jo\u0161 mnogo toga da se pripomene, ali ostavimo to \u010ditaocu da otkrije. Prije svega kada je u pitanju \u017deljko Ni\u0161evi\u0107, isprva za Daki\u0107a dje\u010dak bez svojstava, a zatim, na koncu svih pri\u010da, heroj nacionalne i svake druge istorije. Neko ko nije umio da zapamti ili prepi\u0161e poglavlje iz \u201eu\u010diteljice \u017eivota\u201c, a ko ju je istovremeno do\u017eivio na najte\u017ei mogu\u0107i na\u010din, cijelim svojim bi\u0107em. Bio je to jedanaestogodi\u0161njak koji je tri dana i tri no\u0107i bez prestanka vozio svoju porodicu u izbjegli\u010dkoj koloni.<\/p>\n

Svi se ponekad sjetimo rata u svom rodnom gradu, svoga ali i tu\u0111eg izbjegli\u0161tva, nevidljivog herojstva ni po \u010demu izvrsnih niti zanesenih, ali i te kako zaboravljenih dje\u010daka. Daki\u0107 nas svesrdno na sve to podsje\u0107a, ne\u0161tedimice ali finim i nenametljivim tkanjem. Na sve to, ali i na brojne lijepe stvari, koliko god mo\u017eda i nehotice, na to koliko je djetinjstvo draga i daleka uspomena, koliko je \u0161kolsko odjeljenje fina i raznolika zajednica, koliko je drugarstvo, kao i herojstvo, neponovljivo i predodre\u0111eno spontano\u0161\u0107u. Iako ve\u0107 pomenut u knjizi i to kao neko ko je \u201egre\u0161ke u fusnotama i nepotrebne re\u010denice otklonio\u201c, osjetih potrebu da o ovom sjajnom i neobi\u010dnom romanu, djetinjstvu, drugarstvu, \u017eivotu i \u017eivotnom herojstvu, dodam jo\u0161 poneku rije\u010d.<\/p>\n

Roman \u201ePetodinarke\u201c Gorana Daki\u0107a mo\u017eete prona\u0107i u svim knji\u017earama Kultura u Banjaluci, Tuzli, Bijeljini i Sarajevu, u antikvarnici Ramajana u Banjaluci, kao i u sarajevskim knji\u017earama Buybook i Connectum Klub knjige. Knjigu tako\u0111e mo\u017eete naru\u010diti po sni\u017eenoj cijeni preko na\u0161e internet knji\u017eare i to preko ovog linka<\/strong><\/a>.\u00a0<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Na\u0161om generacijom vjerovatno cijeloga \u017eivota zva\u0107emo one koji su se, devedesetih, barem jednom na\u0161li u izbjegli\u010dkoj koloni ili su na bilo koji drugi na\u010din napustili topli dom, zamijeniv\u0161i ga hladnim ro\u0111a\u010dkim sobi\u010dkom ili kakvom drugom negostoljubivom odajom. Ili one koji su, uz ne\u0161to vi\u0161e sre\u0107e i u ne\u0161to druga\u010dijoj ulozi, kroz prozor u\u010dionice \u0161to gleda […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":2170,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_monsterinsights_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[7,167],"tags":[126,168],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2169"}],"collection":[{"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2169"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2169\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2170"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2169"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2169"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2169"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}