{"id":2151,"date":"2019-07-11T09:56:46","date_gmt":"2019-07-11T09:56:46","guid":{"rendered":"https:\/\/imprimatur.ba\/?p=2151"},"modified":"2019-07-11T10:04:58","modified_gmt":"2019-07-11T10:04:58","slug":"kad-svaka-stranica-odise-zivotom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/imprimatur.ba\/kad-svaka-stranica-odise-zivotom\/","title":{"rendered":"Kad svaka stranica odi\u0161e \u017eivotom"},"content":{"rendered":"
Pi\u0161e: Mom\u010dilo Spasojevi\u0107<\/strong><\/p>\n \u201eStra\u0161na sila njegovog talenta sadr\u017eana je u tome \u0161to on ni\u0161ta ne izmi\u0161lja.\u201c<\/em><\/p>\n Maksim Gorki<\/em><\/p>\n Osvr\u0107u\u0107i se na mlade vojvo\u0111anske knji\u017eevnike, po\u010detkom pedesetih godina pro\u0161log vijeka, Bo\u0161ko Novakovi\u0107 pi\u0161e: \u201eOp\u0161ti utisak ovog knji\u017eevnog podmlatka nije povoljan. Kao celina ovaj mladi vojvo\u0111anski nara\u0161taj jo\u0161 pliva u vodama tu\u0111ih izraza. Mada su savremeni po tematici, ovi mladi pisci retko daju osve\u017eenje novim shvatanjima, originalnim pristupanjem ve\u0107 utvr\u0111enom koloseku obrade. Prete\u017ee podra\u017eavanje poznatih obrazaca, tra\u017eenje \u010dvr\u0161\u0107eg oslonca, neujedna\u010denost u istom radu.\u201c Izuzetak je Aleksandr Ti\u0161ma, koji je, kako pi\u0161e Novakovi\u0107, \u201episac od mogu\u0107nosti\u201c, ali je i kod njega \u201eprisutan uticaj Ive Andri\u0107a\u201c.<\/p>\n Nijedna od navedenih zamjerki ne bi mogla da se odnosi na savremenog mladog vojvo\u0111anskog pisca Stefana Janji\u0107a u \u010dijem je romanu \u201eNi\u0161ta se nije desilo\u201c prisutna originalnost po\u010dev od naslova preko izraza, tematike, leksike do strukture djela. Svaka stranica njegove knjige odi\u0161e \u017eivotom, koji iskri i manifestuje se izuzetnom dinamikom.<\/p>\n U knjizi \u201eNi\u0161ta se nije desilo\u201c nema ni trunke pretencioznosti. Ali mudrosti ima sasvim dovoljno da se o njoj razmi\u0161lja i kada joj se nakon \u010ditanja sklope korice. Dobija se \u017eelja za novim \u010ditanjem i javlja se nevjerica da ju je napisao neko ko je tek na po\u010detku svoje knji\u017eevne karijere. Stefan Janji\u0107 kao da se dr\u017ei \u010cehovljevog principa: \u201ePotrebni su novi oblici. Novi oblici su potrebni, a ako ih nema – onda ni\u0161ta ne treba.\u201c On zna da oboji rije\u010di i re\u010denice, da na\u0111e neobi\u010dnu, rijetku rije\u010d odnosno zna\u010denje onome \u0161to \u017eeli da saop\u0161ti. Kod njega baterijska lampa se \u201eoglasila lenjim, sjajnim zrakom\u201c; ka\u0161alj je \u201ebra\u0161njasti\u201c, \u201ea umetnost zahteva od nas da pone\u0161to i pre\u0107utimo\u201c; baka je \u201ezaljubljena u lepotu stabilnih, ostarelih predmeta\u201c, a \u0161to je starija, \u201esve su joj dra\u017ee te sitnice. Gr\u010devito se dr\u017ei za njih, kao za sam \u017eivot\u201c, a brisanje pra\u0161ine naziva \u201eplitkom arheologijom\u201c.<\/p>\n U romanu \u201eNi\u0161ta se nije desilo\u201c zaista se ni\u0161ta posebno ne doga\u0111a i gotovo da u njemu nema radnje, a \u0161tivo se, ipak, \u010dita sa velikim zanimanjem i zadovoljstvom. Sagledan u svom poetskom totalitetu, idejnoj i estetskoj funkciji ono odmah gubi sitnorealisti\u010dku prolaznu namjenu i pretvara se u univerzalnu vrijednost, koja se manifestuje u nekim aspektima svakodnevnog egzistiranja pojedinca, porodice ili dru\u0161tva u cjelini. Svakodnevni svijet u ovom romanu, oslobo\u0111en faktografske realnosti, otkriva nam obilje poetskih asocijacija koje naviru i koje se potvr\u0111uju kao istine neraskidivo povezane sa su\u0161tinom op\u0161teljudskog i savremenog egzistiranja.<\/p>\n Njegovo \u0161iroko obrazovanje (kolekcionar bespotrebnih znanja, kako bi sam kazao) je o\u010digledno i bez imalo sumnje kao i dar za zapa\u017eanjem sitnica koje ga okru\u017euju i s kojim je neprekidno u kontaktu. Njegov knji\u017eevni materijal mu je na dohvatu ruke:<\/p>\n \u201eNalazio sam da je besmisleno o stvarima svakodnevnim govoriti, o sitnoj jednoj kupovini ili nazebu, pa me prethodni zapisi navodi\u0161e na pomisao da je moj \u017eivot preko svake mere obi\u010dan i ni po \u010demu poseban\u201c, ka\u017ee junak romana Nikola Nenadovi\u0107 u svome dnevniku.<\/p>\n Stefan Janji\u0107 je sjajan stilist. On od svakodnevne banalnosti i \u201eotpadaka dana\u201c, gradi svoj roman za koji su svi elementi uzeti iz zbilje i stilizira ih u smislu Prustove filozofije i estetike. Na primjer, suptilno zapa\u017ea da dok majka miksa krompir \u201e\u010destice pirea usled velikog pritiska razle\u0107u se po kuhinjskim plo\u010dicama, po staklima nao\u010dara i licu.\u201c<\/p>\n