{"id":2085,"date":"2019-05-17T16:52:27","date_gmt":"2019-05-17T16:52:27","guid":{"rendered":"https:\/\/imprimatur.ba\/?p=2085"},"modified":"2019-05-17T16:52:27","modified_gmt":"2019-05-17T16:52:27","slug":"kako-sam-preveo-zakonik-covjeka-od-dima","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/imprimatur.ba\/kako-sam-preveo-zakonik-covjeka-od-dima\/","title":{"rendered":"Kako sam preveo \u201eZakonik \u010dovjeka od dima\u201c"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e<\/strong>: Boris\u00a0Maksimovi\u0107<\/a><\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Ja sam i u svijet knji\u017eevnog prevo\u0111enja, kao i u skoro sve ostalo u svom \u017eivotu, u\u0161ao skoro pa slu\u010dajno. Nakon \u0161to \u010dovjek diplomira pred njim se, ako ve\u0107 nema neki unaprijed obezbije\u0111en posao, uka\u017ee ogromna praznina, kao da te neko iz aviona baci usred otvorenog mora. Sve do tada si imao put koji je pred tobom. Ovaj ispit, onaj seminarski, uslov, naredna godina i tako sve do diplomiranja, a onda kad to sve pro\u0111e\u0161 suo\u010di\u0161 se sa jednim istovremeno i jednostavnim i komplikovanim pitanjem \u2013 \u0161ta sad? Meni je u tom trenutku slamku spasa ponudio moj profesor Danilo Kapaso, tada\u0161nji \u0161ef Odsjeka za italijanski jezik knji\u017eevnost\u00a0 i srpski jezik i knji\u017eevnost na Filolo\u0161kom fakultetu u Banjaluci. Rekao mi je da ima jedan roman koji je po njemu najljep\u0161i italijanski roman dvadesetog vijeka, a da nije prevo\u0111en nikada ni u biv\u0161oj Jugoslaviji ni u jednoj od dr\u017eava koje su nastale nakon njenog raspada. To me je zainteresovalo, ne samo zbog toga \u0161to sam tra\u017eio bilo \u0161ta konkretno da radim u tom trenutku, ve\u0107 i zato \u0161to ja stvarno volim da prevodim i u\u017eivam u tome.<\/p>\n

Mislim da je prevo\u0111enje jedna od najplemenitijih stvari kojima se ljudi mogu baviti i nekako sam posebno ponosan \u0161to za sebe mogu re\u0107i da sam prevodilac. Nikad me nije pretjerano zanimala teorija prevo\u0111enja, bilo mi je to previ\u0161e apstraktno i zamaraju\u0107e, ali \u0161ta god kokretno da se nudilo ja sam bio tu. Dolazi italijanski ambasador da otvori nau\u010dni skup i tra\u017ei se volonter koji \u0107e da prevodi \u2013 evo, ja \u0107u. Dolazi neki novinar sa RAI televizije i treba prevodilac \u2013 tu sam. I onda kad mi je profesor ponudio da prevedem ovaj roman nisam se mnogo premi\u0161ljao. Rekao mi je samo da bi trebalo to sve da bude gotovo za manje od \u0161est mjeseci kako bismo ga stigli objaviti i promovisati tokom Dana italijanske kulture. Rekao sam u redu i krenuo odmah s prevo\u0111enjem. Nisam uop\u0161te imao pojma koliko \u0107e mi trebati za jedan takav roman jer nikad nisam radio ni\u0161ta tako obimno, ali sam imao tada mnogo vi\u0161e slobodnog vremena nego danas, mnogo vi\u0161e nego \u0161to sam \u017eelio, da budem iskren. Prevodio sam ujutru, prevodio sam po danu, prevodio sam nave\u010de, prevodio sam i u gluvo doba no\u0107i kad ne bih mogao da zaspim, pa sam onda prevodio da se uspavam, da ne zaboravim jezik, da iznesem taj projekat do kraja kako bih imao stavku vi\u0161e u CV-ju, prevodio sam zato \u0161to volim da prevodim, prevodio sam zato \u0161to nisam imao drugog izbora u tom trenutku, prevodio sam, na kraju krajeva, kao \u0161to je Forest Gamp tr\u010dao.<\/p>\n

Italo Kalvino je jednom zapisao da je samo prevo\u0111enje najbolji na\u010din \u010ditanja nekog djela i to je jedna velika istina. Jedino kad prevodi\u0161 obra\u0107a\u0161 pa\u017enju na svaku rije\u010d i svaku nijansu koju ta rije\u010d mo\u017ee da ozna\u010dava. \u010citati mo\u017ee\u0161 i povr\u0161no, dok ti o\u010di mehani\u010dki prelaze preko teksta, a ti razmi\u0161lja\u0161 o ne\u010demu \u0161to ti se dogodilo tog dana, ali prevoditi mo\u017ee\u0161 samo ako si maksimalno fokusiran na to \u0161to radi\u0161. U tom specifi\u010dnom periodu, kada sam poku\u0161avao da shvatim \u0161ta \u017eelim, a \u0161ta mogu da uradim od svog \u017eivota, svijet tog romana pru\u017eio mi je neku vrstu uto\u010di\u0161ta.<\/p>\n

U romanu \u201eIl codice di Perela\u201c ili \u201eZakonik \u010dovjeka od dima\u201c, kako sam ga malo slobodnije preveo, glavni junak Perela, \u010dovjek od dima, dolazi u neko prostorno i vremenski nedefinisano kraljevstvo koje dosta podsje\u0107a na evropske monarhije osamnaestog vijeka. Svi isprva po\u010dinju da ga obo\u017eavaju jer ipak se radi o \u010dovjeku od dima koji o\u010degledno nije od ovoga svijeta. Na kraju ga dovode na dvor, gdje mu se prvo predstavljaju dvorske dame, a onda mu kralj daje da pi\u0161e novi zakonik kraljevstva jer zna da \u0107e on to obaviti najbolje kao bi\u0107e savr\u0161enije od svih njih. Svako ko i\u0161ta zna\u010di u tom kraljevstvu dolazi mu na noge \u2013 bankari, pjesnici, slikari, dvorske dame koje mu na jako slikovit na\u010din pri\u010daju o sebi i svojim mu\u017eevima. Ipak, u jednom trenutku to obo\u017eavanje se, zahvaljuju\u0107i neobi\u010dnom spletu doga\u0111aja, pretvara u mr\u017enju i narod \u017eeli da ga javno smakne. Njegova pri\u010da podsje\u0107a na onu Isusa Hrista i to ne samo zbog tog motiva, ve\u0107 i zbog \u010ditavog niza drugih simbola. Perela ima 33 godine u trenutku kad dolazi u to kraljevstvo, prije nego \u0161to ga rulja privede on ima jedan trenutak kontemplacije koji podsje\u0107a na situaciju u Getsimanskom vrtu, na kraju ga vode na planinu Kalejo \u0161to na italijanskom dosta podsje\u0107a na Monte Kalvario ili Golgotu po na\u0161ki.<\/p>\n

Svijet ovog romana bio mi je istovremeno i fascinantan i krajnje zbunjuju\u0107i. Jer ovo nije ba\u0161 obi\u010dan roman. Prije bi se moglo re\u0107i da je antiroman. Skoro \u010ditav je napisan u dijalozima, toliko da veoma podsje\u0107a na dramski tekst. I ne mo\u017ee se ba\u0161 lako \u017eanrovski svrstati. Iako jeste satiri\u010dan nije ba\u0161 klasi\u010dna satira. Iako je pisan u formi dijaloga nije ba\u0161 dramski tekst. Ima obilje filozofskih i religijskih referenci, ali je ovo ipak ne\u0161to jako pitko napisano. Kako god poku\u0161a\u0161 da ga klasifikuje\u0161 ne\u0161to \u0107e se isprije\u010diti. Najjednostavnije i najpo\u0161tenije bilo bi re\u0107i \u2013 ovo je bajka za odrasle. Ne\u0161to kao \u201eCarevo novo ruho\u201c. Jezik je bogat i rasko\u0161an, re\u010denice su elegantne, stil izuzetno prefinjen. Palaceski i kada pi\u0161e o seksualnim neuskla\u0111enostima mu\u017eeva i \u017eena u braku, o impotenciji, o vi\u0161ku ili manjku \u017eelje, o prevarama, on to radi na jedan krajnje ugla\u0111en, a opet jasan na\u010din tako da vam \u010ditanje predstavlja zadovoljstvo u naj\u010distijem obliku.<\/p>\n

\"\"

Fotografija: Borislav Brezo<\/p><\/div>\n

Nije to bilo uvijek najlak\u0161e za prevo\u0111enje. Ipak se radi o romanu koji je prvi put objavljen 1911. godine i u njemu se nalazi mnogo arhai\u010dnih oblika koji se danas ne koriste u italijanskom. Bilo je nekih rije\u010di koje porijeklo vuku iz francuskog, a koje se odnose na neke dijelove dvorske odje\u0107e za koje jednostavno nemamo odgovaraju\u0107i prevod. Ipak, najve\u0107i problem nisu bile pojedina\u010dne rije\u010di, ve\u0107 neke \u010dudne jezi\u010dke situacije u kojima nije problem jedna rije\u010d, ve\u0107 je nejasan cijeli prostorni ambijent u kojem se likovi kre\u0107u i kako god da ga prevede\u0161 ima\u0161 osje\u0107aj da ne\u0161to nedostaje. Ni samo ime glavnog junaka nije bilo mogu\u0107e prevesti jer predstavlja kombinaciju prvih slogova imena \u017eena koje su \u017eivjele u ku\u0107i iz \u010dijeg je dimnjaka on iza\u0161ao. Te \u017eene se zovu Pena, Rete i Lama, a njihova imena na italijanskom zna\u010de kazna, mre\u017ea i o\u0161trica. Da ga preimenujem i nazovem O\u0161mreka, Kamreo\u0161 ili Mreo\u0161ka nije mi ba\u0161 bilo prihvatljivo, a opet \u201ePerelin zakonik\u201c mi je zvu\u010dalo nekako nedovoljno jasno pa sam se zbog toga odlu\u010dio za varijantu \u201eZakonik \u010dovjeka od dima\u201c, jer ve\u0107 naslovom sugeri\u0161e o \u010demu se radi u romanu, a i dovoljno je sugestivno da bar malo zagolica ma\u0161tu. Bilo je tu stvari koje ni ja ni profesor Kapaso nismo znali ni \u0161ta zna\u010de ni kako da prevedemo pa smo u par navrata pisali u Italiju profesoru Karmelu Kardu\u010diju, velikom poznavaocu futurizma.<\/p>\n

Mo\u017eda i najve\u0107e izmjene napravio sam u domenu sintakse. Palaceskijeva sintaksa, kad bi se u potpunosti vjerno prevela na srpski, zvu\u010dala bi izuzetno neharmoni\u010dno, istrzano i donekle iritantno. U odre\u0111enoj mjeri ona ignori\u0161e i neka pravila italijanskog jezika kad je rije\u010d o upotrebi veznika izme\u0111u zavisnih klauza, ali na srpskom to sve zvu\u010di jo\u0161 izra\u017eenije i zbog toga sam mjestimi\u010dno znao da ubacim sastavne veznike tamo gdje ih u originalu nije bilo. Time se nije uticalo na zna\u010denje teksta, a na\u0161im \u010ditaocima je tekst postao mnogo prijem\u010diviji.<\/p>\n

Bilo je jo\u0161 tu mnogo \u0161ta drugo za \u0161ta u ovom tekstu nema dovoljno prostora, ali nakon nekih mjesec i po rada i to je bilo gotovo. Mislio sam da \u0107e mi za pevod ovog romana trebati nekih pola godine, ali sam toliko radio u tom periodu da je sve i\u0161lo mnogo, mnogo br\u017ee. S prevo\u0111enjem sam po\u010deo 24. januara 2012. u 16:34, a zavr\u0161io 9. marta 2012. u 18:01. Bilo bi divno da sad ovdje mogu napisati da je roman objavljen nedugo nakon toga, ali stvari su se malo zakomplikovale u me\u0111uvremenu, toliko da je prevod ovog romana kona\u010dno objavljen tek krajem januara 2019. Nije malo, istina, ali bilo je i gorih slu\u010dajeva od mog. O tome kako kako je prevod \u010dekao sedam godina na objavljivanje vi\u0161e neki drugi put, mo\u017eda u nekom od nastavaka \u201eJada mladog izdava\u010da\u201c.<\/p>\n

 <\/p>\n

Roman \u201eZakonik \u010dovjeka od dima\u201c Alda Palaceskija mo\u017ee se na\u0107i u svim knji\u017earama \u201eKultura\u201c, u antikvarijatu \u201eRamajana\u201c, kao i preko na\u0161e internet knji\u017eare<\/a><\/strong>.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Boris\u00a0Maksimovi\u0107   Ja sam i u svijet knji\u017eevnog prevo\u0111enja, kao i u skoro sve ostalo u svom \u017eivotu, u\u0161ao skoro pa slu\u010dajno. Nakon \u0161to \u010dovjek diplomira pred njim se, ako ve\u0107 nema neki unaprijed obezbije\u0111en posao, uka\u017ee ogromna praznina, kao da te neko iz aviona baci usred otvorenog mora. Sve do tada si imao […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":2086,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_monsterinsights_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[7,78],"tags":[147,118,88,145,146],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2085"}],"collection":[{"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2085"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2085\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2086"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2085"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2085"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2085"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}