{"id":1964,"date":"2018-12-18T17:33:35","date_gmt":"2018-12-18T17:33:35","guid":{"rendered":"https:\/\/imprimatur.ba\/?p=1964"},"modified":"2019-05-24T21:54:52","modified_gmt":"2019-05-24T21:54:52","slug":"kako-su-nastale-mrlje-na-sanku","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/imprimatur.ba\/kako-su-nastale-mrlje-na-sanku\/","title":{"rendered":"Kako su nastale \u201eMrlje na \u0161anku\u201c"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e<\/strong>: Goran\u00a0 Daki\u0107<\/a><\/strong><\/p>\n

Prati me, kao mora, ta \u010cehovljeva misao u kojoj se kratko\u0107a defini\u0161e kao sestra talenta. Ki\u0161 nije me\u0111u mojim piscima, ali mi je na pameti i njegova odluka da se, nakon romana, posveti kra\u0107im formama, jer zaludu pisci ako nisu kadri da sa\u017emu ono \u0161to im je na pameti i na srcu u svega nekoliko stranica teksta. Nisam, naravno, toliko pobenavio da se poredim s njima i da smatram kako \u0107e kratko\u0107a moga teksta dokazati njihove postulate, ali sam prihvatio pravila igre, jer su oni naslutili ono \u0161to je sada ve\u0107 toliko o\u010digledno: knji\u017eevnost je pobjegla u sa\u017eimanje.<\/p>\n

Godinama sam slu\u0161ao pri\u010de mnogih – u kafani, na ulici, u autobusima, na pijaci. Vjerovao sam i dalje vjerujem da se tu, me\u0111u piljarima, dobro\u0107udnim pijancima i uvrije\u0111enim malim akcionarima, krije istinska poezija i istinski humor. Slu\u0161ao sam njihove muke i njihove po\u0161alice, po\u010deo da ih zapisujem u notes ili telefon, \u0161ta mi je ve\u0107 bilo pri ruci, u nadi da \u0107u jednom te zapise \u201eraspri\u010dati\u201c. Bilo to tu filosofskih rasprava, patriotskih sva\u0111a, kafanskih nadmudrivanja, \u0107opi\u0107evska pripovijedanja…<\/p>\n

U pauzama sam slu\u0161ao kazivanja Ru\u017eice Kerkez, vlasnice kafana u kojoj su \u201eMrlje\u201c i nastale, koja je sama za sebe govorila da je – Ko\u010di\u0107evka! Ni\u0161ta nije lagala, a to zna ko je Majku bar dva puta slu\u0161ao ili tek jednom s njom naivno u\u0161ao u klin\u010d. Njene pri\u010de su zrcalile zdravim, narodnim humororm kakav se danas jo\u0161 mo\u017ee \u010duti ukraj rakijskih kazana i astala na kojima se odvajaju slanine i \u010dvarci. Ne tvrdim da je to najbolji humor pod kapom nebeskom, ali je sasvim izvjesno da u njemu najvi\u0161e u\u017eivam i da koristim svaku priliku da se namjestim pored kakve vatre ili uz neko staro, iskusno dru\u0161tvo i da kao matori kibicer oslu\u0161kujem razne razgovore.<\/p>\n

Tako su po\u010dele da se pi\u0161u \u201eMrlje\u201c. Sa jednom jedinom namjerom – da nasmiju onoga ko ih bude \u010ditao, ba\u0161 kao \u0161to su nasmijale mene dok sam ih slu\u0161ao. Na jednoj strani moga \u017eivota nalazilo se novinarstvo koje je, kao i uvijek, bilo optere\u0107eno dnevnom politikom, tmurnim reporta\u017eama i crnom hronikom, a na drugoj je spavala srpska knji\u017eevnost koja je godinama ututkana u ozbiljne perine. Htio sam da se vratim nekoj davnoj, druga\u010dijoj tradiciji, bez namjere da veli\u010dam u\u010dinjeno, ali sa \u017eeljom da makar na kratko razbijem jednoli\u010dne stranice – kako novinske, tako i knji\u017eevne.<\/p>\n

Odvojio sam se od Dalja, od Dunava i od Slavonije i krenuo sam u potragu za novim jezikom i novom re\u010denicom koja \u0107e odgovarati onome \u0161to \u201eMrlje\u201c, na koncu, i jesu – knjiga kafanskih pri\u010da u kojoj se \u201e\u010duje\u201c pone\u0161to od one tipi\u010dne atmosfere na koju sam godinama svikao. Tra\u017eio sam onu \u010dehovljevsku kratko\u0107u, ali ne kao potvrdu talenta, nego kao poligon na kojem mogu da vje\u017ebam ruku. \u201eMrlje\u201c su mala stilska vje\u017eba i posveta onima koji su i\u0161li kroz \u017eivot samo da bi sakupljali ovakve pri\u010de. Ni\u0161ta vi\u0161e, ali i ni\u0161ta manje od toga.<\/p>\n

 <\/p>\n

\u201eMrlje na \u0161anku\u201c mo\u017eete kupiti u svim knji\u017earama\u00a0\u201eKultura\u201c u Banjaluci, Tuzli, Bijeljini i Sarajevu, u ovim poslovnicama Po\u0161ta Srpske<\/a><\/strong>, kao i preko na\u0161e internet knji\u017eare<\/a><\/strong>.\u00a0<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Goran\u00a0 Daki\u0107 Prati me, kao mora, ta \u010cehovljeva misao u kojoj se kratko\u0107a defini\u0161e kao sestra talenta. Ki\u0161 nije me\u0111u mojim piscima, ali mi je na pameti i njegova odluka da se, nakon romana, posveti kra\u0107im formama, jer zaludu pisci ako nisu kadri da sa\u017emu ono \u0161to im je na pameti i na srcu […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":2113,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_monsterinsights_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[7,124],"tags":[126,118,127,88,125],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1964"}],"collection":[{"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1964"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1964\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2113"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1964"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1964"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/imprimatur.ba\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1964"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}