Dobro došli!
Telefon: +387 65 544 969
Sanela Babić: „Imperativ“ širi ljubav

Kada je naša izdavačka kuća dobila poziv prošle godine da učestvuje na književnom festivalu „Imperativ“ mi zapravo nismo znali šta nas tačno čeka, jer ipak se festival te godine održavao prvi put  Na osnovu svih promocija koje je „Imperativ“ organizovao, a koje smo redovno posjećivali, znali smo da nećemo biti razočarani, ali nismo ni očekivali da će biti baš toliko dobro. A bilo je. Mi smo bili jedna od izdavačkih kuća koja je dobila poziv da svoja izdanja izlaže i prodaje u sajamskom dijelu festivala. Već prve večeri na otvaranju festivala kada smo vidjeli na kakav je način transformisana koncertna dvorana Banskog dvora i kako se pri dizajnu sajamskog dijela pazilo na svaki detalj znali smo da će to biti nešto što do sada nije viđeno kod nas, a da ne govorimo o tome koliko smo dobrih stvaralaca otkrili tokom festivala i koliko smo kontakata ostvarili.

To što smo bili u sajamskom dijelu nije nas nije spriječilo da ispratimo bar neke od mnogobrojnih promocija i drugih propratnih dešavanja koja su išla uz festival. Ukratko, tih dana smo u Banskom dvoru bili svakog dana od 10 ujutro do ponoći. Toliko je toga bilo. Zato s posebnim uzbuđenjem očekujemo ovogodišnje izdanje festivala i radujemo mu se kao malo čemu. Tim povodom razgovarali smo i sa Sanelom Babić, direktoricom Udruženja za popularizaciju i promociju književnosti „Imperativ“, sa željom da ljudima koji nas prate prenesemo bar dio našeg oduševljenja ovim festivalom.

 

Kako uopšte neko dođe na ideju da napravi književni festival? Nije to baš mala stvar. Šta te je podstaklo da se baciš na jedan toliko obiman poduhvat?

Ljubav motiviše. Nedostajalo mi je u Banjaluci predstavljanje romana, razgovori sa piscima, razgovori o književnosti… Osnovali smo Udruženje za promociju i popularizaciju književnosti „Imperativ“, počeli raditi promocije regionalno poznatih pisaca, stvarali publiku i nakon tri godine odlučili da napravimo festival.

Šta je bio prvi korak koji si uradila kad si odlučila da pokreneš Festival književnosti „Imperativ“? Od čega si prvo krenula?

Krenula sam od razgovora sa ljudima koji se na bilo koji način bave književnošću. Htjela sam čuti šta je to što ljudima nedostaje, kakve načine predstavljanja pisaca i njihovih djela žele vidjeti i čuti. Dragocjeni su nam bili prijedlozi domaćih pisaca, novinara koji pišu o kulturi, ljudi iz D kluba čitalaca, izdavača, učitelja…

Koliko je vremena prošlo od trenutka kad ti se prvi put rodila ta ideja pa do tog 30. maja 2018, kada je festival prvi put otvoren?

Ne znam tačno. Mislim da je ta ideja živjela u mojoj glavi i puno prije osnivanja „Imperativa“.

Koliko je bilo teško koordinisati dolazak desetina pisaca iz svih zemalja bivše Jugoslavije?

Nije teško. Pripremu festivala radimo skoro godinu dana. Nismo ni datum održavanja festivala slučajno izabrali. Vodili smo računa da se ne „preklapamo“ sa značajnim književnim dogadjajima u regionu.

Koliko ljudi radi s tobom na organizaciji festivala? Znamo da je Bekim Sejranović umjetnički direktor festivala, da je Aleksandra Madžar zadužena za odnose s javnošću i da Vanja Šušnjar Čanković radi kao moderator, a koordiniše i međunarodne odnose, ali je li to sve? Da li sva organizacija spada na vas četvoro?

To je stalni tim „Imperativa“. Za potrebe festivala angažujemo veliki broj saradnika. I ove godine će biti sa nama naša Tanja Stupar Trifunović, koja će raditi sa djecom radionicu kreativnog pisanja „Bajkovnica“. Novinar Milan Rakulj i profesor Fedor Marjanović će moderirati programe „Note i slova“ i „Lektira u podne“. Kristina Ljevak, urednica u izdavačkoj kući „Buybook“, razgovaraće sa Senkom Marić i Rumenom Bužarovskom. Cilj nam je da u festivalske aktivnosti uključimo što više mladih, kompetentnih ljudi koji se bave književnošću, vole književnost i žele da predstave našu književnu scenu i Banjaluku u najljepšem svjetlu našim gostima.

Da li je bilo nekih autora koje si željela da dovedeš na prvi festival ili na ovaj sad što slijedi, a nisi uspjela to da izvedeš?

Nije. Svi hoće u Banjaluku. Ante Tomić nam je otkazao prošle godine jer je bio zaboravio da je u tom periodu imao planirano neko putovanje sa ženom, pa je bilo – ili se razvesti ili doći u Banjaluku. Nije se razveo.

Šta je u cijeloj toj organizaciji bilo najteže, a što možda nisi očekivala dok si planirala?

Najteže je ispratiti sve programe i preživjeti druženje sa gostima poslije svih dnevnih dogadjaja. Već trećeg festivalskog dana poželim da pobjegnem na pusti otok. Šalim se malo, naravno. Ma, nije ništa teško kad nešto radite s voljom i ljubavlju. Svakog dana se pojavljuju neke nepredviđene situacije. Rješavamo ih i guramo dalje. Kad vidim osmijehe na licima u publici i na licima pisaca i izdavača – sve organizacione brige nestanu.

Imali smo priliku da čujemo ko će od autora biti na festivalu, ali ko će od izdavača imati čast da se pojavi u sajamskom dijelu festivala?

Prije svega, domaći izdavači „Imprimatur“, „Art Print“, „9. dimenzija“ i antikvarijat „Ramajana“. „Lom“, „Booka“, „Kontrast“, „VBZ“, „Sandorf“, „Clio“, „Buybook“, „GeoPoetika“  i poslastica za najmladje „Pčelica“.

Kad smo već kod sajamskog dijela, da li ćemo se i ove godine držati divnog dizajna Monike Ponjavić ili će biti nekih izmjena? I hoće li biti muzike odnosno ozvučenja u tom dijelu?

Hvala što si napomenuo za muziku u sajamskom dijelu festivala. Imam to zapisano na nekom spisku. Potrudićemo se da usavršimo sve segmente festivala. Prošle godine sam ispisala pola rokovnika (doduše malog) šta sve treba mijenjati, popravljati, oduzeti ili dodati za sljedeće izdanje festivala.

Koja ti je najljepša uspomena sa prvog Imperativa?

Nekoliko mladih ljudi se zaljubilo na festivalu. Volim vjerovati da „Imperativ“ širi ljubav, što bi rekao kolega Miroslav Gojković iz „Ramajane“.

Kad je riječ o književnosti u Gradu na Vrbasu, kako zamišljaš budućnost? Ili bolje da kažem, kakvu želiš budućnost?

„Budućnost je tu samo je treba prepoznati i izdvojiti“, rekao bi veliki Miljković. Banjaluka ima sve elemente da bude jedan od regionalnih književnih centara – od geografskog položaja do odličnih pisaca. Ove godine ćemo u programu „Poeziju će svi čitati“ predstaviti  pet odličnih mladih pjesnika za koje sam sigurna da će se tek čuti na regionalnoj književnoj sceni. I kao što volim često reći – samo uzajamnom podrškom i saradnjom možemo vratiti književnost na mjesto koje joj pripada.

Razgovarao: Boris Maksimović

Dodaj komentar