Prikaz 3 rezultata
-
Divlji gradovi
Kao moto ove knjige izabrana je misao Vernera Hercoga „Samo su gradovi uistinu divlji.“ U njoj se nalaze putopisi iz Njujorka, Gaze, Hong Konga, Šenžena, Šangaja, Minska, Čikaga, Bangkoka, Rake, Sitke i Istanbula. Ali ovo nisu klasični putopisi kojima je cilj da vas razonode i eventualno da vam prenesu neku novu informaciju. Ovo su putopisi koji treba da vam otkriju ne samo lice, već i naličje nekog grada, sve ono što turistički bedekeri obično izbjegavaju da spomenu, ovo su putopisi koji će da vam pokažu ono što ti gradovi često kriju i od samih sebe, a kamoli od turista. Ovo su putopisi koji s pravom nose naslov „Divlji gradovi“. Lazar Pašćanović, urednik i inicijator ove zbirke, sa svim autorima radio je duže vrijeme, slao im je putopise na dorađivanje, brusio ih, ohrabrivao i kritikovao kad je trebalo i na kraju dobio nesvakidašnji rezultat – jednu nevjerovatnu lutalačku zbirku tekstova koja predstavlja snimak planete u ovom trenutku sa svim svojim dobrim i lošim stranama.
-
Hadžiluk plemenitom snu (III izdanje)
“U vremenu u kojem ljudi putuju ili neumjereno ili nikako, u oba slučaja bez sadržaja i bez literarnog traga o tome, putopisi Borisa Maksimovića pojavljuju se i osvajaju svojim urbanim šarmom, ali i onom finom melanholičnom notom o doživljenim i punom emocijom proživljenim iskustvima s putovanja. To su mladalačka, studentska putovanja, prepuna entuzijazma i naivnog očekivanja od novih iskustava. Maksimović uspijeva da, jezikom, ali i iskustvom lijepe putopisne književnosti, ukaže na činjenicu da postoji magična privlačnost putovanja, postoji kao ljudski poriv i potreba, ali i kao kulturološki čin koji u ovoj umjetnosti zauzima posebno mjesto.”
Saša Šmulja
Elektronsko izdanje na Novinarnici kupite ovdje.
-
Skice za plovidbu
Autor: Nikola Popović
„Priče iz voza su mimo vremena, prostora i putovanja, lebde uvis dok uho neznanca sluša, kao što čun nose talasi dok na njemu, puštajući koren, raste hlebno drvo. Ceo je svet, naposletku, u orahovoj ljusci, a tebi, kao i meni, kako kažu na Levantu – zapisano je da putuješ, treba samo da korakneš na palubu i kažeš „Zovite me Išmael”, samo što ćeš ti kazati svoje kratko, dvosložno ime, koje znači: čovek, napravljen od zemlje. To što ti pišem u različitim vremenima, sadašnjem i nekom pređašnjem, to nije zbog neujednačenosti pisanja samog, već zato što zapisujem u navratima. Pisanje o putovanju najpodložnije je trošnosti uspomena, pa su se i portreti, lica i izgovorene reči zagubili u rukavcima sećanja, koje je sada izbrisalo neravnine i senke.ˮ
Nikola Popović
Prvih 20 strana možete pročitati ovdje.