Prikaz 22 rezultata
-
Četiri šakaša i na male
Autor: Adnan Šehić
„Četiri šakaša i na male“ je zbirka priča posvećenih, kako se to često izlizano kaže, najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu. Ali nemojte da vas to zavara. Ovo nije samo priča o fudbalu. Ovo je priča o djetinjstvu, odrastanju, gubljenju iluzija, sjećanju i još mnogo čemu drugom. Fudbal je samo najmanji zajednički sadržilac koji spaja sve ove priče. Autor ove zbirke je Adnan Šehić, nastavnik, fudbaler, a od sada, bogami, i pisac.
Prvih 20 strana ove zbirke priča možete pročitati na ovom linku.
-
Dijagnoza
Zbirku priča „Dijagnoza” odlikuju savremenost u izboru tema i postupaka, sposobnost da istinski iznenadi (pa i da šokira), te neustručavanje da se uhvati ukoštac sa raznolikim problemima socijalnih interakcija i života danas uopšte, koliko god ti problemi bili istaknuti ili prikriveni.
“Minimalističke, dijaloške i strogo stilski funkcionalne, ove priče kao da nastaju na temeljima najbolje američke tradicije pripovijedanja. I po tome se može vidjeti kako se jedan univerzalni jezik pričanja priče sjajno snašao na domaćem terenu. U ovim pričama ćemo se sigurno prepoznati i to neće biti uvijek ugodno, ali će biti ljekovito. Ova je dijagnoza točno pogođena, ali nije samo opis bolesti nego i vrlo učinkovit lijek”, rekao je o ovoj zbirci književnik Zoran Ferić.
Prvih 20 strana pročitajte ovdje.
-
Dodatak jelima
Goran Dakić napisao je Dodatak jelima (slavonsko-krajiški kuvar) i to je vjerovatno najosobenija knjiga koju ćete u skorije vrijeme premetati u rukama. I mada joj naslov jasno i nedvosmisleno upućuje na to šta čitalac, svakom stranicom sve gladniji, može očekivati, ovo je ipak “priča” puna impresija, osjećanja i čulnih impulsa kakve, ruku na srce, ne nalazimo ni u jednom kuvaru. Da kažemo da je ovo veliki omaž iću i piću, bili bismo djelimično u krivu – ovo je i omaž ljudima, čulnosti, nostalgiji, sjećanju, pričanju i priči, uživanju. Da kažemo da je ovo sjajan priručnik koji valja imati u kuhinji, potpuno bismo promašili. Pisac ovih redova je literarizovao gurmanluk, a gurmanluk je ipak neodvojiv od malih stvari koje ga začinjavaju. I mada vas neki tekstovi mogu nadahnuti, ovo je ipak beskrajno dopadljiva knjiga o ljubavi prema hrani i umijeću uživanja. I tako je treba i čitati.
-
Gluvo doba
„Gluvo doba” Ninoslava Mitrovića predstavlja zbirku priča strave i užasa koje su inspiraciju našle u srpskim narodnim predanjima i mitologiji. Zahvaljujući nesvakidašnjem talentu autora da krajnje slikovito izgradi atmosferu svijeta o kojem piše, čitalac lako biva izmješten u literarni prostor kojim se kreću drekavci, vampiri, more, vještice, navi, vodeni carevi i druga bića iz slovenske mitologije. To je svijet zaboravljenih zavjeta koji dolaze na naplatu, svijet varoši koje se s maglom pojavljuju nečistim danima, svijet sila koje iz zaborava i davnih priča svako malo zakorače s ove strane.
„Ove priče nedvosmisleno sadrže fantastiku, natprirodna bića u njima stvarna su na predmetno-prikazivačkom planu – nisu relativizovana nepouzdanim pripovedačima, alkoholom, groznicom, delirijumom, snom. Svet koji ’Gluvo doba’ opisuje svet je mračan, nesiguran, nepouzdan – svet u kome čim sunce zađe, nastupa vreme onostranih sila s kojima je velika muka izaći na kraj čak i onda kada se sve radi ’po propisu’.”
Dejan Ognjanović
„Pažljivo izgrađen i vrlo siguran stil, prožet etnologijom i tradicijom, ali najviše autentičnom emocijom, napisan starinskim ali ne i staromodnim jezikom, s lakoćom čitaoca uvlači u mračnu, jezivu atmosferu priča smještenih u svijet srpskog/balkanskog sela.”
Branislav Predojević
-
Hartvorm
Priče Pavla Aleksića su kratke, izbrušene i prepune neke tihe tuge. U njima kao da je vrijeme stalo, a likovi ostali da se snalaze u tom otuđenom svijetu bez budućnosti. Njegove priče govore o nemogućnosti da čovjek nađe mjesto za sebe, o nemogućnosti dva bića da ostvare komunikaciju, o nemogućnosti da ostanemo i još većoj nemogućnosti da se vratimo. One govore o Americi, o Srbiji i onom beskonačnom prostoru koji se stvara kad čovjek nije ni ovdje ni tamo.
Prvih 29 strana možete pročitati na ovom linku.
-
Herbarij svete smrti
U svojoj prvoj proznoj knjizi, Mihaela Šumić vodi čitaoca na put od njujorških barova, boemskih kafana u predgrađu Buenos Ajresa i hotelskih soba u Rimu, preko Dubrovnika na prelazu iz 16. u 17. vijek, pa sve do primorskih gradića u Meksiku, u kojima je sadašnji trenutak neizostavno određen vremenom prije dolaska Evropljana. Svijet koji se otkriva u dvanaest priča ove pomno promišljene, mračne, ali krajnje dirljive i snažne zbirke, čiji su redovi ujedno i svjedočanstvo o moći i dalekosežnosti drevnih vjerovanja, jeste svijet ispunjen višegeneracijskim osvetama, neobjašnjivim događajima, isprepletenim vezama ljubavi, nasilja, smrti i slobode, svijet obilježen i nježnošću i surovošću.
REGIONALNA KNJIŽEVNA NAGRADA „ŠTEFICA CVEK”
Iz obrazloženja: Šumić vešto koristi različite književne obrasce, od postmodernističke naracije, preko magičnog realizma pod snažnim uticajem latinoameričke i španske proze, pa do trilera i misterije. Herbarij svete smrti sveža je, autentična i uzbudljiva zbirka priča kakva se retko sreće u regionu.
Borisav Matić
Prvih petnaest strana pročitajte ovdje.
-
Isusov sin
Zbirka priča Denisa Džonsona “Isusov sin”, koja se sad već svrstava u red modernih klasika američke književnosti, hronika je haotičnog i neobuzdanog svijeta zavisnika i izgubljenih duša, nasilnog i neuređenog pejzaža koji obuhvata sve ekstreme američke kulture. Ovo su priče o američkim odmetnicima i lutalicama, o halucinacijama i blaženstvu, o zavisnosti, neuspjehu i iskupljenju. Pisanje Denisa Džonsona je direktno i dinamično, nemilosrdno i iskreno, povremeno neuhvatljivog ritma, ali istovremeno poetično, uvjerljivo i autentično.
***
“Džonsonov univerzum jedan je od onih kojim upravljaju zavisnost, pakost, vjera i neizvjesnost. To je mjesto gdje pokušaji spasenja ostaju izrazito privremeni i gdje nepostojana narativna arhitektura istovremeno odražava i hrišćanske i patološke crte uma.”
The New York Times
“Možemo da čujemo Tvena u njegovoj gorkoj ironiji, Vitmena u njegovom erotskom ekscesu, zatim i Dašijela Hameta u teškim rečenicama koje uzvraća svom ranjenom svijetu. A iza svega ovoga osjećate nešto drugo: vizionarskog anđela, Keruaka ili, još bolje, Blejka, koji je vidio svog demona i žudio za Bogom i iskovao jezik da ih oboje zauzda.”
Newsday
-
Izvlačenje drače
Vođen umjetničkom idejom Josipa Pejakovića da riječ dâ ućutkanima i prećutanima, kao i velikom Andrićevom mudrošću da je najbolje pustiti čovjeka da priča slobodno, Goran Dakić u svojoj novoj knjizi pod naslovom Izvlačenje drače pomno sluša i umjetnički uobličava priče običnih ljudi, radnika i seljaka banjalučko-potkozarske regije. Knjiga je napisana kao „krajiški azbučnik”, to jest kao svojevrsni pojmovnik u kojem su, specifičnim jezikom, ispričane priče o životu ljudi iz ovih krajeva.
Saša Šmulja
Govor junaka u „Izvlačenju dračeˮ neodoljivo je jednostavan i prijemčiv – to je svakodnevni razgovorni jezik zasićen brojnim poštapalicama, uzrečicama, sitnim i krupnim psovkama, neartikulisanim spojevima vokala koje bi bilo beskrajno teško prevesti u okvire bilo kog drugog diskursa – ono što Dakićevim likovima daje čar i autentičnost, između ostalog ostaje upravo u tim progutanim i preskočenim glasovima, slogovima, ponekad i cijelim riječima – mnogo je toga što se treba reći, a malo je vremena.
Nina Govedar
-
Junak bez lica
„Šta je ono što drži na okupu Marjanovićeve junake i njegove priče u ovoj neobičnoj i hrabroj prvoj knjizi? Za početak, upravo to bi mogao biti dio odgovora – neobičnost, drugačijost, jedan čudni eklektizam koji spaja nespojivo i uvlači nas u svijet koji hoda ivicama grotesknog, granicama utvarnog i stvarnog koji se smjenjuju u neočekivanim obrtima i podsjećaju upravo na stvarnost kakvu živimo. Čuda su moguća i gle umjesto da su velika i divna ona uglavnom bivaju banalna. Sve su to stvari kojima autor suvereno vlada i u koje gura čitaoca stalno mu izmičući utočište i gurkajući ga u bol, u smijeh na ivici nelagode, u neprijatnost, u spoticanje, u čudo kreacije i čudo stvarnog koji se olako pomiješaju.“
Tanja Stupar Trifunović
Prvih 20 strane knjige možete pročitati ovdje.
-
Kamenite priče
U ovoj zbirci nalazi se 28 kratkih priča uglavnom o sudbini žena tokom nekoliko generacija jedne dalmatinske porodice. To su kratke, ali emocijama nabijene priče, čvrste unutrašnje strukture s obiljem dijalekatskih izraza koji samo dodatno pojačavaju njihovu slikovitost i izražajnost. Iako kratke, ove priče su u stanju mnogo šta da kažu, ne samo onim što je napisano već i onim što se jasno naslućuje između redova. Prvih 25 strana knjige možete pročitati ovdje.
Elektronsko izdanje na Novinarnici kupite ovdje.
-
Lutak
Teško je opisati način na koji Radmila Karlaš piše, jer to zaista nije nešto što se sreće svakog dana. Njene priče se dešavaju u nekom nedefinisanom vremenu koje može biti ovo naše, ali isto tako može biti i prije pedeset ili sto godina, jer su lišene svega što bi moglo biti opterećujuće u smislu konkretnog vremenskog određenja, a fokusirane na ono suštinsko. U njima su samo ljudi, njihovi međusobni odnosi i sile koje na njih utiču, a koje ne moraju da budu od ovoga svijeta. I to je nešto od čega vas ponekad prođe jeza, jer su te priče ponekad na granici fantastike, ali to nije ni epska, ni naučna, ni nekakva fantastika iz horor književnosti, već nešto što udara u samu srž naše kolektivne imaginacije i ne prestaje dok ne završimo sa čitanjem, a nekad i nakon toga. Radmilin jezik je izuzetno izbrušen i pitak, njeni opisi su jasni i sve o čemu piše s lakoćom zamišljamo pred našim očima. I zbog toga sve što čitamo ostavlja na nas još jači utisak.
Prvih 20 strana možete pročitati ovdje.
-
Lutkina azbuka
Nadrealna, pomalo iščašena i izvrsno zamišljena, „Lutkina azbuka” zbirka je priča koja se nadovezuje na tradiciju Anđele Karter i Margaret Atvud. Lutke, šivaće mašine, konzervisana hrana, ogledala, tijela koja ne funkcionišu – motivi su koji se iznova javljaju u pričama koje su istovremeno dječje naivne, ali i groteskne i veoma mračne. U priči „Paranje”, koja otvara zbirku, dešava se jedna nesvakidašnja ženska revolucija. Slijedi „Kraljica miševa”, u kojoj junakinja, nakon velikih životnih promjena, doživljava jednu posebnu metamorfozu. U „Agatinoj mašini” dvije učenice se povlače u sobu u potkrovlju i koriste šivaću mašinu za prizivanje likova Pjeroa i anđela. Pripovijedanje Kamile Grudove je veoma maštovito, nevjerovatno originalno i često krajnje nelagodno.
***
Pronicljiva umjetnica koja se služi kolažima, s okom za komično i makabr, Grudova crpi inspiraciju za svoje slike iz viktorijanske i edvardijanske estetike, dok su njena ironija i osvrt na nejednakosti u odnosima između muškaraca i žena iznenađujuće aktuelni.
Publishers Weekly
Zamislite svijet u kojem su braća Grim dvije izuzetne, crnooke sestre bliznakinje u poderanim čarapama i ručno šivenim somotskim haljinama. Znalački, barokno, savršeno, smjelo, pametno, probrano, Kamila Grudova je prirodna nasljednica Anđele Karter. Njen stil je neusiljeno sveden i divno zavodljiv.
Nikola Barker
-
Mandarinske patke
„Ruke su ogledalo duše“, piše Milanka.
Ruke dodiruju, miluju i otkrivaju sve o čovjeku. Koliko vodi računa o sebi. O drugima. Ruke dodiruju stvarnost.
Da li ste nekada dodirnuli priču? Obično govorimo kako priče nas dodiruju iznutra. „Mandarinske patke“ prevazilaze granice realnosti i snažno emituju sintezu čula, boja i mirisa. Gotovo da možete da osetite hrapavost tih riječi; miris peršuna i ukus zemlje o kojem Milanka tako strastveno piše.
Ako volite da uživate u gotovo svim tipovima umjetnosti, ova zbirka priča je prava poslastica za vas.
Ako volite da uključite sva čula, ova zbirka priča je više od poslastice za vas. Ona je nalik šetnji po prepunoj galeriji u toku izložbe duboko emotivnih slika svakodnevnog života. Dok prelistavate stranice i prelazite sa početnih pisama na kasnije priče o svakodnevici, doživjećete jednu avanturu u kojoj se perspektiva neprestano mijenja. Čućete žamor sa svih strana. Riječi će vas gurkati, prikazivaće vam se nasumična lica, a boje će isplivavati iz svih uglova. „Mirisaće na buđ, na narandže, na novi suncokret na Van Gogovoj slici“.
Osjetićete svaku emociju. Dotaći ćete svaku bol svih junaka. Čućete njihovu samoću. Slika govori više od hiljadu reči, a Milanka je upravo te hiljade riječi pretvorila u opipljive slike, opipljivu umjetnost koja obuzima sva čula.
Poletite uz „Mandarinske patke“ i doživite svakodnevni život iz svih uglova.
Prvih 20 strana knjige besplatno pročitajte ovdje.
Elektronsko izdanje na Novinarnici kupite ovdje.
-
Monument
“U knjizi ‘Monument’, Berislav Blagojević ispisuje dvadeset jednu kratku priču u kojima iskazuje jednu široku paletu interesovanja za različite aspekte stvarnosti, koji se promišljaju i uobličavaju u književni tekst. „Tako, polazeći od postojbine Don Kihota (a svi ozbiljni pisci, na određeni način, nužno referišu na Servantesov roman), pisac kreira i uvodi nas u jedan imaginarni prostor u kome se neprekidno sučeljava sadašnje sa prošlim, gdje se u neskrivenom kritičkom tonu, ali i ironijskom naniru, ukazuje na anomalije ljudske egzistencije na početku trećeg milenijuma; zatim tu je postmodernističko poigravanje sa knjigom, bibliotekom, čitanjem i samim činom stvaranja; dalje, skidanje naslaga istorijske prašine sa dokumenata i njihovo pretakanje u fikciju; emotivno evociranje prošlosti…”
Prof. dr Igor Simanović
Prvih 20 strana knjige možete pročitati na ovom linku.
-
Mrlje na šanku
„Mrlje” su druga vrsta kolumne, nenametljive zabilješke s kafanskih stolova i šankova, duboko upijene u miris i okus kafane, razmrljane do neprepoznatljivosti nakon bezbrojnih prepričavanja od usta originalnog autora do Dakićevih zapisa. Iz njih zahvaljujući Goranu možete osjetiti onaj jedinstveni miris kafane koji kombinuje alkoholna isparenja, duvan, začine, znoj, parfeme i dezodoranse. Možete čuti u njegovim pričama zveckanja čaša i flaša, pomiješane glasove, isprekidane psovkama i smijehom, zvono telefona, tihe izgovore…. Kada ih čitate imate osjećaj da sjedite s njegovim junacima, ljudima u kafani i iz kafane, svih vrsta i profila, jer kafana brzo briše razlike klasnog ili socijalnog statusa.
Prvih 20 strana knjige možete pročitati ovdje.
Elektronsko izdanje na Novinarnici kupite ovdje.
-
Nervus vagus i druge priče
Knjiga je sastavljena od tri ciklusa „Pretis lonac”, „Nervus vagus” i „Pisma”. Sve priče, a naročito one u ciklusu „Pretis lonac”, sugerišu nerazriješene emotivne napetosti/odnose/situacije koje kulminiraju u kuhinji i uz jelo. Blagojevićeva ove iskonske, tradicionalne prostore ženskog poslovanja u kuhinji i oko nje postavlja u novu ravan i preobražava u prostore kulminacije ili razrješenja unutarnjih drama svojih junakinja. Ovako ispričane priče otkrivaju novu dimenziju kiselog kupusa, palente ili čekića za meso jer oni prestaju biti hranom ili oruđem u kuhinji, a postaju simbolom pobune, nepristajanja, društvenog raspada, socijalnog statusa.
Ukupno uzevši, „Nervus vagus i druge priče” zbrika je dopadljivih i čitljivih priča koje će snažnim emotivnim nabojem, interesantnim uplivima u svakodnevno i stalnim hodom između tragičnog i komičnog lako pridobiti svoje čitaoce i natjerati ih da naizgled obične stvari sagledaju iz drugačije perspektive.
Tanja Stupar Trifunović
Prvih 20 strana pročitajte ovdje. [real3dflipbook pdf=”https://imprimatur.ba/wp-content/uploads/2020/07/nervus-vagus-pdf.pdf”]
-
Nostalgija za nepostojećim
Zbirka „Nostalgija za nepostojećim” Berislava Blagojevića zamišljena je kao skup proznih minijatura pomoću kojih autor nastoji da istraži i pokaže šta sve može da bude kratka priča. Iz priče u priču, čitaocu se otkriva svijet fascinacija predmetima i pojavama iz svakodnevnog života, poput ragastova, pertlanja, zaturenih računa, odlazaka kod zubara, fiksnih telefona, starih atlasa ili ostavljenih dušeka na naduvavanje – svih onih fenomena koje je tako lako previdjeti ili zanemariti, ali koji, viđeni očima pisca, postaju zameci krajnje dirljivih i pomno promišljenih priča u nastajanju. Priče u ovoj knjizi nemaju jednu temu koja ih objedinjuje, naprotiv, krajnje su raznovrsne i bave se najrazličitijim mogućim aspektima stvarnosti, ali zajednička nit im je svedenost, izbrušenost i stilska bravuroznost.
-
Ostavinska rasprava Anastasa Kona
Knjiga Srđana Sekulića „Ostavinska rasprava Anastasa Kona” počinje rečenicom: „Priče luđaka i pisaca beskrajne su. U to sam se uvjerio više puta. Nailazio sam na ovome dunjaluku na insane koji pripovijedaju unedogled, dok im se usta ne osuše od silnoga brbljanja.” Ovakvim uvodom Sekulić čitaoca već usmjerava ka pravcima kojima će se kretati njegove priče obuhvaćene pomenutom knjigom; pisci, čudaci, pričalice, fantazeri, sanjari, svi su oni glavni junaci svijeta u koji ćemo biti uvučeni. A svijet takvih pripovjedača nužno otvara prostor jednog nepouzdanog pripovijedanja gdje su granice mogućeg i nemogućeg blago zanjihane. Neko se nježno čudo nastanilo u svijetu i ono čini zavodljivu okosnicu pričanja. Svaka priča počiva na mogućnosti da se desi iskorak iz stvarnog i on se u manjoj ili većoj mjeri kroz priče i dešava, te postaje okosnicom same priče. Autor nas ostavlja u namjernoj nedoumici – da li je to baš tako kako je ispričano, ili nas njegov junak zavodi sopstvenom fantazijom.
Tanja Stupar Trifunović
-
Ovo nije Majami
MEĐUNARODNA NAGRADA RIŠARD KAPUŠĆINJSKI 2024.
U vremenu nejasnih granica između istine i laži, haosa i reda, užasa i ravnodušnosti, organizovanog kriminala i države, pojavljuje se „Ovo nije Majamiˮ – knjiga koja ne donosi samo suve činjenice već i priče o ljudima. O žrtvama i zločincima, da, ali prije svega o običnim muškarcima i ženama koji se bore za opstanak. Smještajući radnju u Verakruz i njegovu okolinu, Fernanda Melčor donosi niz potresnih priča – zasnovanih na stvarnim događajima – koje meandriraju između reportaže i bogate, precizne autorkine imaginacije. Ove hronike, odnosno crónicas – žanr specifičan za latinoameričku književnost, koji spaja istraživačko novinarstvo, narativnu publicistiku i pripovijedanje – duboko zalaze u motive junaka, istražujući njihove želje i preispitujući okolnosti, te primoravajući nas da ih razumijemo – pa čak i da saosjećamo s njima – uprkos želji da ih odbacimo kao čudovišta. Fernanda Melčor još jednom kroz majstorsko pripovijedanje otkriva kako nasilje i šokantne vijesti koje pune naslovnice nisu ništa drugo do vrh ledenog brijega jednog društva na ivici haosa.
Fernanda Melčor ima moćan glas, a pod tim mislim nemilosrdan, razoran – glas nekoga ko piše s bijesom i ima vještinu da to iznese.
— SAMANTA ŠVEBLIN
Melčor priziva priče Flaneri O’Konor ili, iz nešto novijeg vremena, roman „Kratka povest sedam ubistavaˮ Marlona Džejmsa. Impresivno.
— DŽULIJAN LUKAS, NEW YORK TIMES
-
Prije kabura – mrak
„Prije kabura – mrak” u 24 kratke priče osvjetljava cijeli jedan spektar ljudskih naravi i sklonosti: to su ćutljivi pravednici, plemeniti, beskičmenjaci, nasilnici, ravnodušni zlikovci, saborci, ljudi na posljednjoj granici zdravog razuma. U ovoj zbirci svaki nevoljni tik, trzaj kapka ili tijela o međuljudskim odnosima govori više od egzaltiranog dijaloga ili iznenađujućih obrta. I ma koliko im nedostajala velika djela prometejskih razmjera, Zaim, Hasan, Asim, Meho mesar, doktor Crnac ipak dobijaju prostor u kom sav ljudski duh uz mnogo humora oživljava u svakodnevnim, skoro trivijalnim potresima, u kojima su oni sami toliko realistično prikazani da se sa sigurnošću može tvrditi kako je njihovo i postojanje i djelanje ne toliko izmaštano koliko posvjedočeno. A lakoća jezika i izraza kojima se to posvjedočeno prenosi – pored zadržavanja čitalačke pažnje na najvažnijim, teško opažajućim detaljima – jeste najveća vrijednost takvih priča. Ipak, ne može i ne smije se zanemariti pritajena melanholija iza tog humora, neka vrsta razočarenja koje lebdi nad svakim optimističnim, obećavajućim početkom. Zato i postoji prije svačijeg kabura mrak, bio u pozadini ili ne, kojim niko ne uspijeva da manevriše stalno ili da mu se svaki put sakrije. Osjećajnost ove zbirke je u tami koja se nakratko – u pojedinim trenucima apsurda i smijeha – zaboravlja.
Marija Pejić
Prvih dvadesetak strana pročitajte ovdje.
-
Primjeri čojstva i junaštva
“Primjeri čojstva i junaštva“ su najbitnije djelo Marka Miljanova. To je zbirka kratkih priča pisana s prevashodnim ciljem da ostavi svjedočanstvo o djelima koja treba da služe za primjer budućim naraštajima. Ovo nije samo nabrajanje poduhvata koje su Crnogorci tog vremena sprovodili protiv turske vlasti s ciljem oslobođenja zemlje već isto tako i kolekcija priča o tome kako su i u mnogo težim vremenima od ovih ljudi bili sposobni za međunacionalno i međuvjersko poštovanje i praštanje. Poštovanje i poznavanje Drugog i drugačijeg za Marka Miljanova je bio imperativ i on je to svjedočio svojim djelima.
Prvih 20 strana možete da pročitate ovdje.
-
Stojadin i druge priče
„Stojadin i druge pričeˮ je kolekcija kratkih, nekad bizarnih, a nekad krajnje toplih priča smještenih većinom u Gornji Vakuf. To je zbirka koja kao malo koja druga predstavlja beskrajni kolorit jedne naizgled sasvim obične sredine koja se slučajnom prolazniku može učiniti kao svaka druga, ali koja, viđena očima njenih stanovnika, poprima gotovo mitske dimenzije. U ovoj zbirci upoznaćemo psa Šarkija, koji ima supermoć da predosjeti dolazak granata i prije nego što se čuje njihov zvuk, kabadahiju Mufida, koji se boji groma, stolara, gospodina i prevaranta Faketa, konobara Šefika iz kafane „Mehka ćunaˮ, Oleg, tužnu djevojčicu muškog imena koja ima jednu kraću nogu, Rezika, jednog nesvakidašnjeg rudara iz Breze i mnoge druge fascinantne ličnosti kojima svaka manja sredina obiluje, ali koje često ne primjećujemo iz prostog razloga što se previše naviknemo na njih.
Elektronsko izdanje na Novinarnici kupite ovdje.