Priča ponedjeljkom: Zaborav

04/04/2022 u kategoriji Blog 0

Zaborav // Milanka Blagojević

NOĆ SE TEK spustila i obojila njen sokak u crno. Izašla je iz školskog autobusa i koračala sokakom ispunjavajući svaku nit ove crne noći riječima:
Nikada se neću vratiti.
Razmišljala sam o tome kako još toga nije svjesna, ali jednom kad ode i nađe se u osvijetljenoj ulici koja nema ni tračka ovog gustog mraka u kojem se ne vidi nijedan njen san, grčevito će se zaklinjati:
Nikada se neću vratiti.
I tamo neće imati ništa s ovim sokakom po kojem večeras korača čvrsto dodirujući svaki njegov kamen. Dok je nisam vidjela u tim crvenim hlačama i plavim patikama, odnosno dok nisam vidjela taj crni sokak u kojem samo negdje u daljini svijetli izlog jednog malog dućana; sve dok nisam vidjela, nisam razumjela hiljade i hiljade drugih koji su kao ona, koji se grčevito noću zaklinju nad svojim crvenim hlačama i plavim patikama:
Nikada se više neću vratiti.
Nikada više. Zaboraviće uplakanu majku kako je prati na stanicu, zaboraviće taj mračni sokak kako je dočekuje iz škole i onaj pogled kroz prozor sobe u kojem ništa nema osim mraka i onaj lavež pasa u gluvoj noći i one zvijezde koje se samo u tom sokaku tako jasno vide.
Ovdje, odakle se više neće vratiti, nema zvijezda. Nema ih. Samo ulično svjetlo od kojeg se ne vidi njihov sjaj i ona više nema taj običaj da gleda u nebo. Sad je obukla plave hlače i crvene patike i šeta s onima koji isto tako više ne vide zvijezde svog sokaka. Jednog dana, kada starica i starac umru, vratiće se sa crvenim štiklama i sa istim takvim okvirima naočara.
Vratiće se da posljednji put pogleda zvijezde.
Ništa joj to neće značiti, ona odavno nema ništa s tim zvijezdama i tim mrakom. Plašiće se, neće smjeti da prespava u toj sobi čiji pogled kroz prozor seže daleko u mrak. Neće smjeti da legne na krevet na kojem je ostao dio njene mladenačke kože, suza, pljuvačke i znoja. Gadiće joj se to. Ostaće jedan dan, dok sve ne popišu i ne podijele i onda napokon sloboda, ništa više ne veže njen pogled za ovaj mrak i ove zvijezde. Vidjela sam je jedne noći kako izlazi iz školskog autobusa i htjedoh potrčati za njom i pitati je kako to da čovjek sve zaboravi, izbriše i da li se to, u stvari, ikada desi.
Budi li se ona nekad noću u crvenim štiklama i istim takvim okvirom naočara i učini li joj se da vidi one zvijezde i isti onaj sokak?!
Čuva li još svoje plave patike, koje su urezane u svaki kamen njenih koraka od seoskog školskog autobusa do one sobe iz koje pogled odlazi u mrak?
Rekla bi mi da se ne budi, da ne vidi, da se ne sjeća, da je plave patike bacila. Rekla bi mi da leptir zaboravlja kako je biti gusjenica.
Rekla bi mi:
Nikad, nikad se neću vratiti.

Gdje pronaći priču Zaborav?

Priča Zaborav nalazi se u zbirci Mandarinske patke. Knjigu možete naručiti preko naše internet knjižare ili pronaći u odabranim knjižarama.