Dobro došli!
Telefon: +387 65 544 969
Ninoslav Mitrović: Šta čitam, slušam i gledam

Ninoslav Mitrović, autor horor romana „Crni pupoljak, vam preporučuje knjige, filmove, serije i muziku.

Čitam

Čitam Kamijevu „Kugu“. Dugo je i strpljivo čekala, stiješnjena između „Stranca“ i „Procesa“, neko moje povoljnije raspoloženje, koje, čini se, nije moglo doći u boljem trenutku od ovoga, kada se prave paralele, procjene i kada je pitanja više od odgovora.

Ali vi je nemojte čitati. Nemojte čitati ni Pekićevo „Besnilo“, iako mi je to jedan od omiljenih romana koji uvijek i svakom preporučujem. Ostavite ih za ljeto, kad vam kroz vlažni peškir kamenčići budu žuljali leđa, i kad vas šapat talasa i žamor kupača budu odnosili u slatki dremež. Tad se teške riječi u ovim knjigama napisane neće dugo zadržavati u vama. Tek koliko slanim kapima treba da se osuše na vašoj koži.

Do tad čitajte nešto što će vam odvući pažnju ili što će vas raspametiti.

„Majstor i Margarita“ Bulgakova i Peljevinova „Sveta knjiga vukodlaka“. „Jarčeva obratnica“ Henrija Milera i „Krvava odaja“ Anđele Karter. „Krvavi meridijan“ Kormaka Mekartija i „Klanica pet“ Kurta Vonegata. 

„Fabrika osa“ Iana Benksa i „Kuća listova“ Marka Z. Danijelevskog.

Sve ove knjige su mene, u izvjesnim periodima života, ostavile u čudu i bez daha.

Od domaćih to su Crnjanski, Pekić i Ćopić.

Vjerujem da Margaret Atvud mnogi znate po televizijskoj ekranizaciji njenog djela „Sluškinjina priča“. Preporučujem njen jednako dobar distopijski roman „Antilopa i Kosac“.

Nedavno sam otkrio argentinsku književnicu Samantu Šveblin, čiji su roman „Spasonosna razdaljina“ kao i pripovijetka „Sipljivo disanje“ (objavljena u zbirci „Sedam praznih kuća“) ozbiljno uznemirujuće, čak i meni koji čitam i pišem svakojake užase.

Što se horora tiče, uglavnom ih čitam na engleskom, jer dosta toga kod nas nije prevedeno ni objavljeno. Ipak, novosadska izdavačka kuća Orfelin je prije nekoliko mjeseci objavila mog omiljenog horor autora T. E. D. Klajna i njegovu odličnu zbirku „Mračni bogovi“. Ovu knjigu svako ko voli horor mora imati, naročito zbog činjenice da je u ovo izdanje uključena i dodatna pripovijest „Događaji na farmi Porotovih“, čime je neveliki opus ovog nepoznatog, ali sjajnog pisca, na našem jeziku gotovo zaokružen.

Šta bolje skreće pažnju od epske fantastike? Izvjesno je da nam Džordž Martin neće pružiti to zadovoljstvo i završiti svoju fantastičnu sagu, čime bi sprao bljutavi osjećaj koji je ostavila zbrzana televizijska adaptacija. Zato vam ne mogu i ne želim preporučiti „Pjesmu leda i vatre“, koliko god i sam sad želio da ponovo pročitam ono što je do sada objavljeno. Ali zato su tu Džo Aberkrombi, Brendon Sanderson i Stiven Erikson sa svojim kompletiranim epskim romanima u nastavcima koji će vas s lakoćom uvući u svoje fantastične svjetove.

Humor kakav u svojim djelima nude Daglas Adams i Teri Pračet uvijek je dobrodošao, naročito u ovakvim vremenima.

Putovanja su otkazana, kretanje ograničeno. Ostaje nam da putujemo u knjigama. Putopisi Henrija Milera „Kolos iz Marusija“ ili Saramagovo „Putovanje kroz Portugaliju“ su odličan izbor. Preporučio bih i neke od divnih putopisa koje je objavila izdavačka kuća Imprimatur.

Gledam

Što se filmova, tiče, moj izbor za ovo vrijeme su uglavnom klasici i provjerena djela kojima se vraćam s vremena na vrijeme. „Osmi putnik“ (Alien) je moj omiljeni film. Savršenstvo kinematografije koje mogu iznova reprizirati, a da mi ni jednog trenutka ne dosadi. Pored njega često ponavljam „Noć vještica“ i „Stvor“, koje je režirao Džon Karpenter. Iz navedenog pretpostavljate da volim horor filmove. I niste se prevarili. Kjubrikovo „Isijavanje“, „Keri“ Brajana de Palme, „Psiho“ Alfreda Hičkoka i mnogi drugi klasici koji zauzimaju vrhove top-lista filmova strave i užasa kod mene su na redovnom repertoaru.

Međutim, pored ovih klasika, prije nekoliko godina u vrh liste mojih omiljenih horora dospio je i jedan noviji film. Riječ je o južnokorejskom ostvarenju „The Wailing“, koje je nevjerovatna i uzbudljiva priča čija se kompleksna mitologija i simbolika može tumačiti na više načina, što zahtijeva više od jednog gledanja.

Inače, veliki sam ljubitelj južnokorejske kinematografije (mnogo prije njene nedavne emancipacije zahvaljujući filmu „Parazit“). Smatram da je u ovom vijeku daleko ispred ostalih svjetskih kinematografija, naročito onog što dolazi iz američke produkcije. „I Saw the Devil“, „The Chaser“, „A Hard Day“, „Memories of Murder“, „Yellow Sea“ samo su neki od južnokorejskih filmova koje treba da pogledate. Izbor je zaista velik. Za mnoge od njih, ipak, morate imate jak stomak.

Kad sam pomenuo klasike, preporučio bih „Sorcerer“ Vilijema Fridkina iz 1977. godine, a koji je rimejk francuskog filma „Nadnica za strah“.

Volim Bergmana, pogovoto tri njegova filma, a to su „Vučji sat“, „Djevičanski izvor“ i „Persona“. Opus Akire Kurosave je obavezan, naročito „Krvavi prijesto“, „Kagemuša“ i „Ran“. Preporučio bih i divni, malo poznati film koji gotovo u potpunosti koristi vizuelnu naraciju i snimljen je iz jednog kadra. U pitanju je „Sjene zaboravljenih predaka“ Sergeja Paradžanova.

Kad su serije u pitanju, moj izbor su uvijek „Twin Peaks“ i „Breaking Bad“, jer ništa bolje od toga nije snimljeno za male ekrane. Sviđa mi se „Penny Dreadful“ naročito zbog divne i genijalne Eve Grin, kao i „Hannibal“ zbog jednako genijalnog Madsa Mikelsena. Preporučio bih „Westworld“, čija se treća sezona trenutno emituje, kao i južnokorejsku seriju „Kingdom“. Od novijih serija koje su mi privukle pažnju tu su „Servant“ i francuska „Marianne“.

Mnogo mi se dopala i „Fleabag“ sa tim svojim humorom ispod koga vreba duboko uznemirujuća istina, slično kao i u seriji „Wilfred“. Inače, što se humora tiče, moj je malo pomjeren u stranu, bilo da se radi o štreberskom, metahumoru iz serije „Community“, ili onom eksplicitnijem, mračnijem kakav bez pardona nude „Ash vs. Evil Dead“ ili „Happy!“ sa sjajnim Kristoferom Melonijem u glavnoj ulozi.

Gdje svrstati Paola Sorentina? Čovjeka koji režira i piše i koji može naći mjesto u sve tri ove kategorije. Odlučio sam ipak se da to bude ovdje zbog njegovih serija „Mladi papa“ i „Novi papa“ koje su… Pa, morate sami pogledati i prosuditi. Ja ih obično opisujem sa „seksi“ koliko god to čudno zvučalo za serije koje govore o religiji.

I da, ne znam za vas, ali meni je Sunđer Bob zakon.

Slušam

Dođosmo i do najtežeg dijela, o kome mogu pisati najviše, jer je muzika jako bitan dio mog života. Zato ću ovdje biti najsažetiji.

Tool je moj omiljeni bend. Ne postoji ništa bolje ni savršenije. Ništa što me pomjera više od njihove muzike.

U trenucima poput ovih, došunja se često do mene i Radiohead. Ne mogu da se odlučim koji mi je album draži, da li „Hail to the Thief“ ili „In Rainbows“ pa ih obično preslušavam bez razdvajanja. Poslušam često i The Sound, britanski bend koji nikad nije dostigao slavu svojih post-pank savremenika, što je po meni nezasluženo i neshvatljivo, naročito kad čujete njihov album „From the Lions Mouth“. Mnogo volim i Jeffa Buckleya, koji nas je napustio prerano darujući nam samo jedan album „Grace“ i na njemu najljepšu ljubavnu pjesmu ikad napisanu i otpjevanu „Lover, You Should've Come Over“. Prije nekoliko godina sam otkrio Chelsea Wolfe. Njen album „Abyss“ sam intenzivno preslušavao dok sam pisao svoj roman „Crni pupoljak“ tako da je ovaj album, takoreći, saundtrek za knjigu, jer joj je jako blizak po atmosferi. Domaću muziku slušam, ali ne toliko kao stranu. Izuzetak je jedino Pero Defformero, čiji sam vatreni fan. Toliki da sam djelić stiha jedne njihove obrade morao staviti u svoj roman.

I to bi otprilike bilo to. Nadam se da ćete u ovim mojim preporukama pronaći nešto i za sebe.

Za kraj ću još samo reći da nije u ljudskoj prirodi da budemo sami i izolovani. Tako je i ova samoća i izolacija samo privremeno stanje. Koliko će dugo trajati, zavisi samo od nas. Koliko pametni i strpljivi budemo.

Čuvajte sebe i druge. Ostanite kod kuće.

Roman „Crni pupoljak“ Ninoslava Mitrovića možete pronaći u svim knjižarama Kultura u Banjaluci, Tuzli, Bijeljini i Sarajevu, u antikvarnici Ramajana u Banjaluci, kao i u sarajevskim knjižarama Buybook i Connectum Klub knjige. Knjigu takođe možete naručiti po sniženoj cijeni preko naše internet knjižare i to preko ovog linka

Dodaj komentar