Milanka Blagojević: Šta čitam, slušam i gledam

Za majku troje djece slobodno vrijeme gotovo da i ne postoji. Ako u toku dana uspijem da pročitam bar desetak stranica neke knjige, pogledam pola filma i popijem hladnu kafu negdje u podne, koju sam napravila ujutru, smatram da sam taj dan imala vremena za sebe. Ipak, trudim se da uvijek nešto čitam jer to je zaista nešto bez čega ne mogu zamisliti svoju svakodnevicu kao ni svakodnevicu svoje djece. U posljednje vrijeme dosta sam pratila savremenu regionalnu književnost pa ću vam i preporučiti neke od tih knjiga, jedan klasik, malo muzike i pokoji film koji nije savremen jer nikada ne stižem da ih pratim kako se pojavljuju.

1. Novi roman „U jarku“ Slađane Nine Perković, koji je baš ovih dana izašao pod okriljem izdavačke kuće Imprimatur, knjiga je koja vam definitivno treba ovih dana. Ja je još nisam privela kraju, ali sam većinu pročitala i sjajno sam se zabavila. Roman obiluje prepoznatljivim Slađaninim humorom koji je stilski i fabulativno tako uklopljen da čitajući imate osjećaj da ste upali u neki komičan domaći film vrhunske produkcije. Nemam šta dodati osim da čestitam autorki na odličnom romanu.
2. Roman „Sljepilo“, Žozea Saramaga, koji sam pročitala baš u toku ove epidemije, jedna je od onih knjiga koje morate bar jednom u životu pročitati. Ali ne sada! Ja sam ga slučajno podigla u gradskoj biblioteci dok se kod nas još nije „digla frka“. Pokajala sam se što je baš sad čitam jer mi je samo povećala neminovnu anksioznost. Vrhunsko djelo koje govori o epidemiji sljepila i načinu na koji se zaraženi tretiraju od vlasti i društva u cjelini. Distopijski, tjeskoban roman o strahu i (neizbježnoj) surovosti u tretiranju bolesnih i zaštiti preostalih zdravih. Ponavljam, u ovom periodu je ipak treba izbjegavati.
3. Nedavno sam pročitala roman mostarskog pisca Elvedina Nezirovića „Boja zemlje“ i njega bih od srca preporučila. Roman pripovijeda sin o mrtvom ocu i to je porodična hronika u kojoj susrećemo različite sudbine. Narator je autor i priče su ispričane iskreno i objektivno. Stilski knjiga obiluje poetskim nabojem, te različitim emocijama koje su jezički izbrušene i uvjerljive. Iako se autor neminovno dotiče i istorije i politike radi to na jedan objektivan način bez namjere da priču politizuje.
4. Uz djecu pratim i dječju književnost i uvijek rado preporučujem dvije knjige. To su „Avanture Trbe i Dugog“ autorke Jelene Kojović Tepić i „Ja sam Akiko“ autora Stefana Tićmi (Mitić). Pisane su za djecu , ali u njima i te kako mogu da se pronađu i uživaju i odrasli. I na stilskom i na značenjskom nivou.

Iako se žaim da nemam baš mnogo vremena uspjela sam u posljednje vrijeme da pročitam još neke knjige koje bih vam rado preporučila. Na prvom mjestu je roman „Otkako sam kupila labuda“ Tanje Stupar Trifunović u kojem ćete uživati ako volite knjige koje su čista poezija u prozi, ali ipak imaju jasnu fabulu.  „Herkul“ Miljenka Jergovića,  knjiga oko koje se u hrvatskoj javnosti digla prašina satirično je djelo koje vas u isto vrijeme i zabavlja i na neki način šokira.

Ipak, forma u kojoj ja najviše uživam jesu kratke priče pa bih preporučila dvije zbirke. „Kamenite priče“ Milke Kolundžić  tople su, neposredne i iskrene. Takođe, volim da preporučujem i novu zbirku priča Rumene Bužarovske „Nikuda ne idem“.

Što se tiče muzike ovih dana sam se navukla na jednu pjesmu kojom izluđujem svoje ukućane i tjeram ih da pred spavanje đuskamo uz nju. To je pjesma „Sutra“ hrvatskog benda Lollobrigida,  ima jedan opuštajući-skakutavi ritam, bar je ja tako doživljavam, i dobar tekst. Iskreno najčešće slušam uspavanke ili neke druge dječije pjesme.

Tek za filmove nemam vremena jer uveče ako ukradem sat-dva slobodnog vremena poprilično sam umorna tako da ne uspijevam da zadržim pažnju. Ali skoro sam pogledala neke filmove evropske produkcije koju volim i cijenim tako da bih preporučila italijanski film „Savršeni stranci“. Znam da nije najnoviji, ali ja uvijek u tom pogledu kaskam. Takođe mi se sviđa švedski režiser Ruben Estlund i njegov film „Turista“, koji od srca preporučujem, jer je sjajna psihološka drama. Nedavno je RTS2 bio ciklus filmova Akira Kurosave, kojeg isto rado gledam jer volim japansku umjetnost uopšte. Naravno, uvijek može stari dobri Tarkovski.

Ostajte mi zdravi i izolovani, a sreću ćete već negdje i u nečemu pronaći…